Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti od 1991. do 2005.

Vladimir Geiger

Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti od 1991. do 2005.

Povjesničar Vladimir Geiger, viši znanstveni suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu i suradnik Kola posebno se bavi istraživanjima podunavskih Nijemaca u Hrvatskoj i Srbiji, odnosno sudbinom njemačke zajednice u Jugoslaviji. Prilog koji donosimo izvadak je iz cjeline o načinu na koji se položaj te zajednice očitovao u hrvatskoj i srpskoj književnosti (časopis Republika, 2005, 9, objavio je prvi dio rada). Autor u sažetku ističe kako je » jednodimenzionalnost i neproblematičnost, u mnogočemu, jugoslavenskih historiografija i povijesne publicistike, te nedostatak iskaza iz ’prve ruke’, doveo do toga da je sudbina Folksdojčera tijekom Drugoga svjetskog rata, a posebice u poraću, u jugoslavenskoj, odnosno hrvatskoj i srpskoj javnosti do potkraj osamdesetih, odnosno početka devedesetih godina dvadesetoga stoljeća bila prisutna gotovo isključivo u književnosti, ali i tu se pojavila relativno kasno i u skromnom obujmu. U proteklih su nekoliko godina, uz historiografiju i povijesnu publicistiku, i hrvatska i srpska književnost uspjele aktualizirati pitanje sudbine domaćih Nijemaca, iako mnogo toga još ostaje otvoreno i neriješeno. Rad donosi pregled autora, hrvatskih i srpskih književnika, i njihovih djela, pripovijedaka, romana, putopisa, dnevničkih zabilježaka i dramskih tekstova objavljivanih od 1991. do 2005, koji na različite načine prikazuju ratnu i poslijeratnu sudbinu jugoslavenskih Nijemaca«.

Povijest i sudbina Nijemaca na europskom istoku i jugoistoku te u Jugoslaviji tijekom, a posebice potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata, predmet je mnogih radova povjesničara i publicista, osobito njemačkih. Danas gotovo nema nekadašnjeg njemačkog naselja u jugoistočnoj Europi kojemu nije posvećena posebna monografija, tzv. zavičajna knjiga (Heimatbuch), niti ozbiljnijeg događaja iz folksdojčerske povijesti, uključujući ratnu i poslijeratnu sudbinu, koji nije barem publicistički obrađen. Osim većih i sumarnih pothvata i zanimljivih izdanja izvornoga arhivskoga gradiva, postoji niz radova različitih zamisli i vrijednosti.

U proteklih su nekoliko godina i hrvatska i srpska historiografija i povijesna publicistika uspjele aktualizirati pitanje sudbine jugoslavenskih Nijemaca, iako mnogo toga još ostaje otvoreno i neriješeno.

Nedostatak iskaza iz tzv. »prve ruke«, naime jednodimenzionalnost i neproblematičnost tadašnjih jugoslavenskih historiografija i povijesne publicistike, u mnogočemu su doveli do toga da je sudbina Folksdojčera u jugoslavenskoj, odnosno hrvatskoj i srpskoj javnosti do potkraj osamdesetih, odnosno početka devedesetih godina 20. stoljeća bila prisutna gotovo isključivo u književnosti, te u dramskom i filmskom stvaralaštvu, ali i tu se pojavila relativno kasno i u poprilično skromnom obimu.1

* * *

Hrvatski književnik Ivan Kušan i filmski redatelj Branko Schmidt napisali su 1992. treatment za igrani film Dnevnik Friede Reichel, na temelju poslijeratne tragične sudbine i sačuvanih pisama iz logora Krndija djevojke, Njemice, Đakovčanke Marije Mire Knöbl.2

Dnevnik Friede Reichel, priča s elementima fantastike, o suvremenim ratnim događanjima u Osijeku početkom devedesetih godina 20. stoljeća i retrospekcijama u 1945, koja prikazuje sudbinu djevojke Njemice, Osječanke Friede Reichel, objavljen je prvo 1992. u Magazinu Glasa Slavonije, a zatim 1994. i kao prilog u knjizi o sudbini M. M. Knöbl naslovljenoj Pisma iz Krndije.3

Redatelj Branko Schmidt napisao je zatim 1992. sinopsis za igrani film i TV–seriju od pet nastavaka naslovljenu Friedrich, u kojemu prikazuje sudbinu folksdojčerske obitelji Reichel iz jednog slavonskog sela nedaleko od Osijeka tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću. Priča je to u pet dijelova, dramatičnih i zanimljivih likova i događaja, posebice raspleta; prati sudbinu članova po mnogočemu, u prvom redu stavovima i ponašanjem ne baš tipične, a ipak obične folksdojčerske obitelji Reichel, oca Friedricha i majke Otilije, kćerke Trude i sinova Karla, Franza i Willyja.

Friedrich, priča očito utemeljena na Schmidtovoj obiteljskoj sudbini, koji je po majci Friedi, rođ. Reichel, i ocu Friedrichu iz Ernestinova, što potvrđuju i mnogi opisani događaji i pojedinosti, prvo je objavljena 1994. u osječkoj Književnoj reviji,4 a zatim 1995. i u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch.5

Roman u Njemačkoj živućih Podunavskih Nijemaca Aloisa i Georgine König Dani beskvasnoga kruha, o ratnoj i poslijeratnoj sudbini hrvatskih Nijemaca, objavljen je prvo 1991. u Njemačkoj, na hrvatskome jeziku, u vlastitoj nakladi autorâ,6 a tek zatim, 1993, izlazi u Njemačkoj izdanje i na njemačkom jeziku Die Tage der ungesäuerten Brote, također u vlastitoj nakladi autorâ.7

Roman Dani beskvasnoga kruha, priča je o životnoj i ljubavnoj drami mlade žene u vrtlogu Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog komunističkog razdoblja u Hrvatskoj. Glavni lik romana napisanog, kako ističu autori, na temelju stvarnih osoba i događaja, hrvatska je Njemica Elizabeta (Liza) Müller, čija je sudbina ispričana u prvom licu. U njezinim opažanjima i razmišljanjima, djevojačkim, a zatim zrele žene i majke, ispisanim poetski realistično, nitko nije unaprijed povlašten ni unaprijed osuđen. Priča romana, kao i većina folksdojčerskih sudbina, započinje u zavičaju, a završava se u Njemačkoj.

Roman Dani beskvasnoga kruha, prikazan je i primljen sa zanimanjem i u hrvatskom tisku8 i podunavskošvapskom tisku,9 no unatoč tome ostao je nedostupan i nepoznat širem čitateljstvu.

Sudbinom Folksdojčera bavi se i istaknuti hrvatski književnik Ivan Aralica u pripovijetci Sokak triju ruža, prvotno objavljenoj 1991. u božićnom izdanju lista Slobodna Dalmacija.10 Pripovijetka je zatim 1992. objavljena u istoimenoj autorovoj knjizi/zbirci Sokak triju ruža. Razgovori, ogledi i priče o ratu za nezavisnost.11 Hrvatska radio televizija snimila je 1992. i istoimeni TV film (redatelj i scenarist: Eduard Galić).

Pripovijetka Sokak triju ruža jednostavna je i potresna priča o malim ljudima i o sudbini prognanika, o ljudima koji su izgubili svoj dom i svoje obitelji. Pisana je u prvom licu, u osobi starice Marte Ivošević, Hrvatice, prognanice iz slavonskog sela Berak. Priču u pripovijetci iznosi mlada, anonimna novinarka. Sudbinu Hrvatice iz Bosne koja u potrazi za boljim životom krajem šezdesetih godina 20. stoljeća doseljava u Slavoniju s mužem i obitelji, a od početka Domovinskog rata je prognanica poput brojnih Slavonaca, Aralica dovodi u vezu s prethodnim staričinim životom i doživljajima, naime odnosima s preostalim Nijemcima u Berku i događajima potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata koji su tragično pogodili domaće Nijemce.12

Knjiga u Njemačkoj živuće Podunavske Švabice Theresije Moho, objavljena izvorno 1992. u Njemačkoj na njemačkome jeziku Marjanci. Eine Kindheit in Kroatien 1928 bis 1945,13 a zatim 1998. u Hrvatskoj i na hrvatskome jeziku Marijanci. Djetinjstvo u Hrvatskoj 1928–1945,14 zanimljiva je životna priču o njemačkoj obitelji Weissenberger, u kojoj je autorica rođena, doseljenoj u Slavoniju iz Bačke, i vjerno ocrtava seoski život u Slavoniji njezine mladosti. Weissenbergovi su, poput brojnih Nijemaca, ne osjećajući se odgovornima za zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata, ostali u Marijancima i dočekali ulazak partizana u selo, čime počinje mučna i tragična sudbina u selu preostalih Nijemaca i same autorice, o čemu ona slikovito i potresno svjedoči.

Mislima upućena u svoje djetinjstvo u Slavoniji, Theresija Moho prikazuje mnogo toga iz prošlosti slavonskog sela i prošlosti slavonskih Nijemaca što smo ili zaboravili ili nismo ni znali. Autorica piše o cijelom životnom spektru jedne male sredine, jednog slavonskog svijeta u malome i njegove galerije ljudskih tipova i karaktera, jedne »male povijesti« koja se odigravala unutar »jedne velike« povijesti, naime, o mnogočemu nezaobilaznom i u razumijevanju povijesti i sudbine slavonskih Folksdojčera.15

Knjiga Theresije Moho Marijanci. Djetinjstvo u Hrvatskoj 1928–1945, prihvaćena je od kritike, posebice hrvatske, i čitateljstva u Njemačkoj i Hrvatskoj izrazito pohvalno. Roman je u odlomcima objavljivan i kao podlistak u Glasu Slavonije potkraj 1998, što je privuklo veliku pozornost, osobito slavonskog čitateljstva.

Veliku je pozornost Theresija Moho izazvala i knjigom Zato što noć nema oči, objavljenom 2001.16 u Hrvatskoj na hrvatskome jeziku (izvornik je na njemačkome jeziku, ali nije objavljeno njemačko izdanje), u kojoj donosi nastavak svojih poslijeratnih slavonskih sjećanja, desetljeće od 1945. do 1956, u kojima opisuje logore, bijeg, skrivanja, ljudske sudbine i ponašanja u tim vremenima i događajima, te konačno i svoje napuštanje zavičaja.17

Roman Lijerke Damjanov–Pintar Legenda i zbilja, objavljen 1993,18 autoričin prvijenac, svojim obimom nevelik povijesnom obiteljskom romanu, koji zahvaća vrijeme od sredine 13. do sredine 20. stoljeća, prikazuje, između ostalog, povijest i sudbinu njemačkog dijela obitelji.

Kroničarski, na slikovit način, možda čak i publicističkim stilom, autorica govori o svojim precima. Teško je u njihovoj životnoj priči odgonetnuti što je legenda, a što zbilja. Tragajući za korijenima, autorica seže u daleku prošlost. Po očevoj (dalmatinskoj, hrvatskoj) lozi tragovi je vode u dubinu vremena. Drugi odvojak obiteljske povijesti vezan je uz majčinu lozu u kojoj su tri grane: mađarska, bunjevačka i njemačka. Dvije su priče, igrom povijesti i sudbine, udružuju u jednu. U obiteljskoj priči/povijesti, po majčinoj lozi jedna je grana njemačka. Tako je i naslovljen Njemačka grana dio romana koji priča o autoričinim njemačkim precima, njihovom podrijetlu, životu i sudbini, koji su se životom i sudbinom našli konačno i u Bačkoj. Roman je prepun naglasaka vremena, a smještaj u multietničko ozračje Subotice pridonosi koloritu priče. Iako je sudbina pojedinca u prvom planu, pozornost je zadržana i na vremenu kada sudbine postaju kolektivne, naime na razdoblju Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća, budući da to vrijeme najdublje određuje i obiteljsku i osobnu sudbinu autorice, kao uostalom i sudbinu ljudi na tim panonskim prostorima.19

Srbijanski književnik Miodrag Maticki u romanu Idu Nemci, objavljenom prvi put 1994,20 prikazuje sudbinu banatskih Nijemaca od potkraj Drugoga svjetskog rata i u poslijeratnim danima u Vršcu i Velikom Središtu.

Glavni lik romana, bečki novinar Ervin Friš, dobivši devedesetih godina 20. stoljeća zadatak napisati nekoliko priloga o banatskim Nijemcima, otputuje u Banat, u zavičaj svojih predaka, i zatim počinje neobična priča s brojnim retrospekcijama na 1944/45.

Roman je uz različite reakcije i jugoslavenske i njemačke/podunavskošvapske javnosti privukao veliku pozornost književne kritike, posebice srbijanske, banatske.21

Miodrag Maticki, u kratkoj pripovijetci Vučjak Adele Argeni, objavljenoj u istoimenoj zbirci pripovjedaka 2004,22 ponovno piše o sudbini banatskih Nijemaca.

Prisjećajući se djetinjstva, autor, rodom iz banatskog sela Margite, priča o vremenu školovanja u Vršcu, kada je stanovao kod gospođe Adele Argeni, udovice Austrijanca, čija su dva sina poginula u Drugom svjetskom ratu kao njemački vojnici. Uz njemačko/austrijsko ozračje u prvom dijelu priče, autor domaće Švabe spominje i zanimljivo oslikava u završetku priče o svojem školovanju, kada je, kasnije, 1969. radeći na disertaciji iz povijesti književnosti u Beču, neposredno prije novogodišnjeg koncerta ispred Opere, slučajno susreo i upoznao postarijeg gospodina, banatskog Nijemca rodom iz Margite kraj Vršca, koji se sa sjetom sjećao zavičaja i s njime govorio srpski.

Pozornosti je vrijedna i drama Gorana Beusa Richembergha naslovljena Ulmska kutija, objavljena 1995. u Godišnjaku Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch,23 praizvedena početkom 1996. u Teatru&TD u Zagrebu (dramaturg–redatelj: Darko Lukić), koja govori o suvremenosti, povijesti i sudbini jedne hrvatske građanske obitelji njemačkih korijena.24

U ratnom ozračju, početkom devedesetih godina 20. stoljeća, očito u Zagrebu, članovi obitelji Begović vode manje–više uobičajene razgovore i prepirke, i ništa neočekivano, koliko vrijeme u kojima se odigrava priča to uopće dopušta, ne bi se dogodilo da nakon iznenadne smrti glave obitelji, oca Đure, stariji sin Ivan napokon ne saznaje da oni nisu Hrvati, nego Nijemci, plemićkog podrijetla, čiji su preci, poput drugih mnogobrojnih hrvatskih i drugih Folksdojčera, doživjeli tragičnu sudbinu nakon Drugoga svjetskog rata, što dovodi do neminovnog obrata, dopuštajući da priča i dalje traje.25

Roman Zdenke Štefančić Mufa Zelena ulica, objavljen 1997,26 zanimljiv je prilog o vukovarskim Nijemcima. Riječ je o knjizi koja prati dramatična događanja u životu vukovarske, njemačke obitelji Kleiber, na čije su osobne sudbine najviše tragova ostavili ratovi na našim prostorima u dvadesetom stoljeću. Sudbinski događaji potkraj i nakon Drugog svjetskog rata središnji su dio priče, koja slikovito prikazuje folksdojčersku povijest na našim prostorima.

Iako je autoričin prvijenac obiman roman, Zelena ulica, ocijenjen vrijednim pozornosti,27 ostao je i u hrvatskoj i u njemačkoj/podunavskošvapskoj književnoj kritici, a i među čitateljstvom, gotovo nezapažen.

Istaknuti hrvatski književnik Ljudevit (Ludwig) Bauer u romanima Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera, objavljenom prvi put 1997,28 i Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, objavljenom 2002,29 ponovno nakon zapaženog romana Kratka kronika porodice Weber30 piše, između ostalog, i o njemačkoj sudbini na hrvatskim, odnosno južnoslavenskim prostorima.

Roman Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera, radnja kojega se događa u Hrvatskoj u poslijeratnom socijalističkom razdoblju, začudna je priča o odrastanju, mladosti i životu glavnog lika Borisa Brucknera, studenta/profesora povijesti s književnim i novinarskim sklonostima, sina Theodora Brucknera, hrvatskog Nijemca, predratnog komuniste i partizana, uglednog gimnazijskog profesora povijesti, koji umire u umobolnici. Boris Bruckner, na čiji je život, i ne samo njegov, presudan utjecaj imala Karolina, u koju je zaljubljen od dječačkih dana, gradeći svoju karijeru naizgled na pravoj liniji, što zbog nesmotrenih istupa uzrokovanih pijanstvom ili pak zlih podmetanja, ali vjerojatnije zbog osobne nesklonosti kolektivizmu svake vrste, na kraju izabire umobolnicu kao jedinu instituciju koja omogućava svakom pojedincu neotuđivo pravo na slobodu govora.

Kroz priču romana Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera, provlači se i ponavlja, štoviše ističe i sudbonosna činjenica njemačkog podrijetla Brucknerovih, u prostoru, vremenu i među ljudima koji su tome bili neskloni. Razapeti između krivnje, koja je njihovim sunarodnjacima kolektivno pripisivana, Brucknerovi u svojoj posebnosti osebujno svjedoče o usudu hrvatskoga nijemstva.

U Romanu Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, Bauer kroz lik Jana Brucknera, Hrvata njemačkoga podrijetla, u rasponu od desetak godina, od neposredno prije raspada SFR Jugoslavije, kada je J. Bruckner državni (republički) službenik u Beogradu, te tijekom Domovinskog rata, kada se J. Bruckner na bojišnici sa sinom Filipom bori na hrvatskoj strani, prikazani su ne samo međuljudski odnosi, nego i vrlo zanimljivo i kritično dva politička sustava, stari i novi, u vremenu neizbježnih i nužnih, štoviše mučnih prilagodbi, kada ustrajavanje na etičnosti i ljudskom dostojanstvu nerijetko vodi tragičnom kraju, u ovoj priči glavnoga lika.31

Glavni lik romana Jan Bruckner ustvari je Johann (Hansi, kako ga zove majka), Nijemac iz (prema svemu sudeći) Vukovara, čija je obitelj kod kuće govorila njemački, a kako mu je stric Theo bio partizan, a otac pomagao partizanski pokret, izbjegli su poslijeratne progone za razliku od većine domaćih Nijemaca, ali su ih zbog toga što su Švabe mrzili. Sve ostalo je kasnija, mnogo opširnija priča ovoga romana.

Glavni likovi Bauerovih romana Kratka kronika porodice Weber, Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera i Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, hrvatski su Nijemci, bivanjem i životom u prostoru gdje ta činjenica ponekad ima veliku, ali ponekad i marginalnu važnost. Značajka je to koja ih udaljava od mase koja ih čini pronicljivima i skeptičnima i tako im omogućava distancirani pogled na događanja oko sebe. Navedeni Bauerovi romani, u mnogim dijelovima, pa čak i u cjelinama priče, svojevrsne su književno uobličene autobiografije, u kojima prepoznajemo pisca, ma koliko ti romani pričama bili različiti i izmaštani.32

Istaknuti srbijanski, vojvođanski književnik Pavle Ugrinov (pravim imenom Vasilije Popović) u autobiografskom romanu Antiegzistencija, objavljenom 1998,33 svojevrsnom naknadnom promišljanju proteklog vremena, prikazuje, ponegdje i na bitno drukčiji način od prijašnjeg, u autobiografskom romanu Fascinacije,34 objavljenom dvadesetak godina ranije, događaje koji su odredili autorov život i živote drugih, te oslikava i sudbinu domaćih, vojvođanskih Nijemaca potkraj i neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

U poglavlju Švapska kuća,35 izrazito slikovito, otvoreno i kritički, mogli bismo reći kao bivši partizan, i pokajnički, autor prikazuje i promišlja sudbinu Folksdojčera, ukazujući na nepravdu koju je nova vlast nametanjem kolektivne krivnje i progonom, te etničkim čišćenjem učinjena domaćim Nijemcima.

U svojevrsnom nastavku romana Fascinacije, koji postaje dio trilogije Utopija, objavljene 1997,36 u uvodu u njegove romane koji govore o događajima nakon Drugog svjetskog rata, Pavle Ugrinov u romanu Besudni dani, objavljenom 2001,37 u srbijanskoj književnoj kritici popraćenom s velikim zanimanjem i pohvalama,38 djelu napisanom dvadesetak godina ranije, prikazuje razdoblje od listopada 1944. do rujna 1945. U središtu je priča o tome kako se povijesni putovi i ljudske sudbine kreću u različitim smjerovima.

I sudbina domaćih Nijemaca nezaobilazni je dio ovog romansiranog svjedočenja o (s)mutnom vremenu, koje se odvija kroz dnevničke zabilješke pripovjedača, koji na mnogim mjestima može biti i sam pisac. Priča počinje slikovitim opisom masovnog iseljavanja banatskih i Petrovgradskih (Zrenjaninskih) Nijemaca, te prikazom kako njihovu pokretnu imovinu raznose dojučerašnji susjedi. Na osebujan način autor dočarava novo vrijeme jugoslavenskog revolucionarnog makijavelizma, i kroz sudbine banatskih i vojvođanskih Folksdojčera, koji su ostali u zavičaju, prikazuje njihova stradanja, progone, logore i odmazde. No, ni ova priča nije jednosmjerna, kao što uostalom životne priče i nisu jednosmjerne.

Ruška Stojanović–Nikolašević, u nevelikom autobiografskom romanu za djecu Anina druga mama, objavljenom prvi put 1999,39 prikazuje svoje odrastanje i zapisuje svakidašnje, male događaje iz djetinjstva u Đakovu.40

Laganim stilom i jednostavnim riječima autorica oslikava, između ostalog i život domaćih Nijemaca (Švaba), odnose Nijemaca i suživot sa susjedima Hrvatima tijekom neposrednih prijeratnih i ratnih vremena, te ukratko prikazuje sudbinu, odnosno »iseljavanje« đakovačkih Nijemaca iz Švapskog sokaka potkraj Drugoga svjetskog rata i u poraću.41

Srbijanski, vojvođanski književnik Milorad Grujić u romanu U zasenku dunavskom sokaku, objavljenom 1999,42 svojevrsnoj zavičajnoj autobiografiji autora, kroz povijesti svoje obitelji u nekih stotinjak godina pisanom u prvom licu, s brojnim likovima i događajima, spominje i prikazuje ukratko, ali zanimljivo i slikovito, i južno banatske Nijemce, posebice u razdoblju prije i tijekom Drugoga svjetskog rata.

U srpskome prijevodu objavljeno je nekoliko djela zasigurno najpoznatijeg suvremenog podunavskošvapskog, štoviše istaknutog i svjetski poznatog njemačkog književnika Johannesa Weidenheima (pravim imenom Ladislaus Johannes Jakob Schmidt).

Najprije je u srpskom prijevodu objavljena Weidenheimove pripovijetka (izvornik iz 1956) Ein Sommerfest in Maresi (Letnja svetkovina u Mareziju), u Letopisu Matice srpske 1996,43 zatim izvadak/dio romana Heimkehr nach Maresi (Povratak u Marezi), u časopisu Sveti Dunav 1998.44 i pripovijetka Nezaboravljeno sve do današnjeg dana (iz zbirke Maresi. Ein Kindheit in einem donauschwäbischen Dorf45), u časopisu Fenster 2003.46 U časopisu Fenster, objavljena je 2005. u srpskom prijevodu i Poema o Prašini47 iz zbirke Lied von Staub, prvo izdanje 1993.48). Objavljene su i tri knjige Weidenheimovih radova: Panonska novela/Životna povest Katarine D.«, srpsko izdanje 1998.49 (izvornik: Pannonische Novelle / Lebenslauf der Katharina D.«, prvo izdanje 1991),50 roman Povratak u Marezi, prvo srpsko izdanje 1999,51 drugo srpsko izdanje 2002.52 (izvornik: Heimkehr nach Maresi, prvo izdanje 1994)53 i zbirka priča i novela Priče iz Marezija, srpsko izdanje 2001.54 (koja uključuje: Pannonische Novelle i djelomično zbirku Lied von Staub), u kojima se autor vraća svojim korijenima, opisuje svoje djetinjstvo i mladost u Bačkoj, rodno mjesto Topolu i zavičajni Vrbas (Marezi), te prikazuje nadasve zanimljivo, briljantnim pripovjedačkim stilom, suvremenu povijest i život, a i sudbinu bačkih Nijemaca.

Weidenheim je tim više zanimljiv i važan pisac, jer je gotovo sve svoje književne teme crpio iz bačkog zavičaja, opisujući razdoblje iz vremena neposredno prije i tijekom Drugoga svjetskog rata, a posebice poraće.55 Među svojim zemljacima, Podunavskim Švabama, pak, Weidenheim nije bio osobito omiljen, jer su oni bili mišljenja da se nije dovoljno oštro odnosio prema onima koji su Nijemcima nanijeli zlo. Njegov je stav međutim bio, što je izražavao i u svojim djelima, da se zlo nikada ne može pripisati samo jednoj strani i da ga mora biti i na drugoj strani.56

Robert Hammerstiel, banatski Nijemac, istaknuti slikar i pisac rodom iz Vršca, koji živi u Beču, u romansiranoj autobiografiji Von Ikonen und Ratten. Eine Banater Kindheit 1939–1949., objavljenoj na njemačkom prvi put 1999,57 zatim i na engleskom i mađarskom jeziku, i konačno 2003. u srpskom prijevodu O ikonama i pacovima. Jedno banatsko detinjstvo 1939–1949,58 prikazuje svoju životnu i sudbinsku priču.

Kroz slike i doživljaje preosjetljivog i ranjivog dječaka, koji više nije dijete a još nije odrastao čovjek, autor prikazuje strahote vojvođanskih logora za domaće Nijemce, u kojima je od listopada 1944. preživljavao s majkom i mlađim bratom, kada su poput ostalih banatskih i vojvođanskih sunarodnjaka uhićeni, te lišenih svih građanskih i ljudskih prava. Iz logora Gakovo u Bačkoj, gdje su se tada nalazili, napokon uspijeva s obitelji pobjeći 1947. u Mađarsku, a zatim prelaze u Austriju, gdje se 1950. sastaju s ocem, koji je otpušten iz sovjetskog ratnog zarobljeništva. Priča je popraćena crtežima iz dječačke mašte najranijih sjećanja autora na rodni grad, zavičaj i to vrijeme i događaje.

Iako se, dakle, ponekad radi o njemačkim autorima i izvornicima na njemačkome jeziku, sadržaj djela i činjenica da autori rođeni u Hrvatskoj i Vojvodini opisuju panonske prostore, Slavoniju, Bačku i Banat, prijevodom te knjige nezaobilazno uvrštavaju u hrvatsku i srpsku literaturu. Možemo postaviti i pitanje koliko je i na koji način njemačka literatura hrvatskih i srpskih/vojvođanskih korijena poznata kod nas. Naime, djela su brojna, ali su, nažalost, uglavnom nepoznata izvan njemačkoga govornog područja i podunavskošvapskog čitateljstva.

Tako je, primjerice, s djelima objavljenim u Njemačkoj i Austriji, dramom Gottfrieda Treuberga Nacht über den Donauschwaben oder Vertriebenes Volk, objavljenom 1980,59 te romanima Heinricha Lauera Kleiner Schwab — großer Krieg, objavljenom prvi put 1987,60 Jure Marčinkovića Fremde im eigenen Haus, objavljenom 1991,61 Andreasa Laubacha Nur mit meinen Kinder, objavljenom 1991,62 Paula Kornauera Karfreitag und kein Ostern, objavljenom 1991,63 u kojima je prikazana sudbina vojvođanskih, bačkih i banatskih Nijemaca potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata.

Mirko Ćurić u romanu Pavelićeva oporuka, objavljenom 2000,64 o fiktivnoj oporuci poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića prikazuje i opisuje »što bi bilo kad bi bilo« da su, naime, Treći Reich i njegovi saveznici dobili Drugi svjetski rat. Radnja romana odvija se u NDH i Trećem Reichu tijekom 1979, u Zagrebu, Đakovu i Berlinu.65

Vrijeme je to kada Treći Reich i Folksdojčeri u presudnom trenutku za očuvanje NDH i opstojnost hrvatstva, nakon smrti Poglavnika, predstavljaju glavnu prepreku i opasnost, jer su, naime, poslijeratnim međudržavnim ugovorom NDH i Trećeg Reicha hrvatski Nijemci dobili izrazito privilegiran položaj, a u Slavoniji i Srijemu zbog novih naseljavanja čine većinu stanovništva. Između ostalih, u romanu je i niz folksdojčerskih likova i događaja vezanih uz domaće Nijemce, a najistaknutiji je đakovački petokolonaš, stanoviti Hans Geiger, opunomoćeni predstavnik Njemačke narodne zajednice u Trećem Reichu, u Berlinu, koji usrdno, na sreću svekolikog hrvatskog pučanstva neuspjelo, nastoji priključiti zavičaj Trećem Reichu.

Radi se o djelu sa određenim neskrivenim simpatijama prema NDH i naglašenim protukomunističkim nabojem, izrazito kroatocentričnom, te prepunom stereotipnih likova i prikaza događaja, u kojemu Folksdojčeri imaju redovito negativno, protuhrvatsko mjesto i ulogu u »povijesti«, odnosno »budućnosti« NDH i Hrvata, naime o romanu koji nije uspio biti zapaženiji ni u hrvatskoj književnoj kritici, a niti među širim čitateljstvom.

Katarina Milanović Paulić u autobiografskom romanu Lovci pod kruškom, objavljenom 2001,66 prikazuje kroz povijest svoje obitelji i svojih predaka, razdoblja mira i ratova tijekom dvaju stoljeća. Prikazana je, kao okosnica romana, pisanog lakim stilom, autobiografski prisno, toplo i iskreno, njemačka obitelj Jäger, doseljena iz Bavarske početkom 19. stoljeća u Podgorač u Slavoniji, koje je autorica jedna od posljednjih članova. Obitelj Jäger, čiji ne jednoznačan i ne uvijek lak put i sudbinu opisuje autorica, unatoč svim događajima i nedaćama, posebice onima tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, ostala je u zavičaju, u Slavoniji.

Jelena Kurtnaker u zbirci poezije i proze Maslinovu grančicu donesi, objavljenoj 2002,67 u poglavlju Gorka sjećanja (Zapisi o komunističkim logorima koje je gospođa Jelena Kurtnaker proživjela nakon II. svjetskog rata), u dvije priče/sjećanja Logoraški zapisi i Bezimeni, opisuje svoju poslijeratnu sudbinu, progone i logore Valpovo i Krndija.

Istaknuti hrvatski književni prevoditelj Zlatko Crnković u knjizi uspomena Prošla baba s kolačima. Uspomene u 7 poglavlja, objavljenoj 2002,68 u nekoliko poglavlja, posebice Majčina rodbina i Pamerovi i Šulcovi, prikazuje njemački dio svoje obitelji te njihove sudbine.69

Najslikovitiji likovi su bakin brat (po majci) dida Martin Pamer, bistri slavonski seljak iz Čaglina, koji je uživao velik ugled u selu, pa je još u vrijeme Drugoga svjetskog rata, iako njemačkog podrijetla, bio izabran za prvog predsjednika Narodnooslobodilačkog odbora u Čaglinu. Zatim Martinov sin Pero (»ujo Pero«), koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata služio u njemačkoj vojsci, u SS diviziji »Prinz Eugen«, a poslije rata je iselio u Njemačku, gdje je i umro. Posebice je zanimljiv i slikovit opis kada je 1936. ili 1937. pisac u svojoj petoj ili šestoj godini života išao s bakom Marijom Kačarik, rođ. Pamer, u posjet njezinoj rodbini u Dardu. Oni su bili imućni baranjski Nijemci koji su u kući još svi govorili njemački.

Crnkovićeve uspomene Prošla baba s kolačima, simpatičan je, humorom prožet prikaz piščeva djetinjstva i likova koji su obilježili njegovu obiteljsku priču, među njima i nekoliko njemačkih likova, autorovih rođaka.

Sudbinu Folksdojčera ukratko prikazuje i istaknuta hrvatska (disidentska) književnica Dubravka Ugrešić u dijelu romana objavljenog prvo 1999. na engleskom jeziku The Museum of Unconditional Surrender,70 a zatim 2002. i na hrvatskom jeziku Muzej bezuvjetne predaje,71 kroz priču o životu, logorskim stradanjima i izbjeglištvu, Katarine Kolin, Katice Švabice ili Fatime Murić, Njemice iz Srpskog Miletića, udane za Bošnjaka Fikreta.72

Srbijanski, vojvođanski književnik Predrag Adamov, pisac Banata, vratio se švapskim motivima nakon romana Panonska saga,73 objavljenog petnaestak godina ranije, kratkim pripovijetkama Stari Hubert, Širini rogovi i Luka u zbirci priča Prsten, objavljenoj 2002.74

Pripovijetka Stari Hubert,75 kroz lik starca Huberta, koji živi u banatskom selu bez djece, u nadi i očekivanju da će se njegov usvojenik Johan, sin pokojnog Hubertovog biroša Nijemca, kojega je poslao na školovanje u Beč, ipak vratiti i preuzeti imanje. Kada je, konačno, nakon dugog vremena Johan došao u zavičaj, Drugi svjetski rat je već počeo i u Banatu. Kao njemački vojnik Johan je oduševljen novim poretkom, preuzeo je na sebe zadaću progona i istrebljenja lokalnih pobunjenika, među kojima je bio i Srbin Savica, sin drugog pokojnog Hubertovog biroša. Stari Hubert, znajući, ustvari osjećajući to već i ranije, da je pogriješio, upozorava Savicu za kojega je spoznao kako istinski voli zavičaj i selo, da se sa svojim ljudima skloni od nacističke hajke.

Pripovijetka Širini rogovi,76 radnja koje se događa u vrijeme Drugoga svjetskog rata u nekom selu u južnom Banatu, prikazuje kroz lik domaćeg Nijemca Petera Bendera, mjesnog ciglara, jednog od glavnih likova autorovog romana Panonska saga, na dijelovima kojega je priča i utemeljena, kako se dojučerašnji obični, radišni i mirni ljudi u zlim vremenima pretvaraju u netrpeljive osobe sklone strahovladi.

Kratka pripovijetka Luka,77 neobična je priča o partizanu Luki iz Bosanskog Broda, oženjenog Njemicom iz sela Mramorka u Banatu, koji je u studenome 1945. iz logora u Mramorku izbavio dvanaestogodišnju djevojčicu Lizu, koja je ostala bez roditelja, kćerku suprugine sestre, te su je on i supruga usvojili.

Ozračje, likove i događaje koje srbijanski, vojvođanski književnik Ivan Ivanji spominje ili ukratko opisuje u romanu Preskakanje senke,78 objavljenom desetak godina ranije, opširno razrađuje u također po mnogo čemu autobiografskom romanu Das Kinderfräulein, izvorno napisanom i objavljenom 1998. na njemačkom jeziku.79 Roman Guvernanta, zatim je 2002. objavljen i u srpskom prijevodu.80

Naime, glavni likovi su guvernanta Austrijanka iz Slovenije Ilze fon Bokberg, sin vlasnika bečkerečke šećerane, Židova Keletija, dječak Viktor, guvernantin ljubavnik Peter Jakš, bečkerečki Nijemac mjesni špediter i potpredsjednik mjesnog Kulturbunda te kasnije predstojnika mjesnog Gestapoa, uz niz drugih manjih ili većih likova, Židova, Nijemaca, Srba i drugih.

Roman Guvernanta, neobična je i zanimljiva, više nego pozornosti vrijedna njemačko/folksdojčersko–židovska priča bez crno–bijelih likova o pojedinačnim i kolektivnim sudbinama u mučnim vremenima, koja propituje pitanje pojedinačne i kolektivne krivnje. U romanu je sudbina bečkerečkih Folksdojčera potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata prikazana bez znaka jednakosti, potresno, kao i sudbina bečkerečkih Židova tijekom Drugoga svjetskog rata.81

Istaknuti srbijanski dramski pisac i redatelj Siniša Kovačević u kazališnoj drami Velika drama, objavljenoj 2002.82, u režiji autora prvi put izvedenoj na Sterijinom pozorju iste godine, prikazuje Crnu Goru neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i Vojvodinu od 1945. do 1948, te potkraj dvadesetoga stoljeća, kroz epsku dramsku sagu o crnogorskoj obitelji Vučić koloniziranoj na švapsko imanje u Vojvodinu, u drami selo Gutesfeld (kasnije Cickovo, po nadimku stanovitog narodnog heroja, Crnogorca), u vrijeme kada je njemačko stanovništvo ulogoreno u selu u očekivanju iseljavanja/protjerivanja za Njemačku. Kovačevićeva je drama pokušaj objektivizacije pitanja susreta i sukoba dvaju civilizacijskih modela (starosjedioci–dođoši). Kovačevićeva Velika drama ukazuje, naposljetku, da nas većinu povijest ničemu nije poučila.83

Drama progovara i o folksdojčerskoj sudbini, te posebice o nemoći pojedinca, ne samo Švaba, da određuju svoju sudbinu i tijek života. Neobična je to priča, puna ljudskosti, ali i ljudskih slabosti, o ljubavi između glavnog lik drame, mladog Milorada Vučića zvanog Čelni, komandanta mjesta, s mladom logorašicom Švabicom Marijom Helgom Hofman, koja tih poslijeratnih dana kod njega služi. Slijede u njihovim životima sudbinske odluke i događaji, na koje, ipak, sami nisu znali ili mogli utjecati. Priča završava devedesetih godina 20. stoljeća kada Marija Helga sa sinom Aleksandrom dolazi iz Njemačke, nakon pola stoljeća, u obilazak zavičaja, te slijedi kratki susret sa članovima obitelji Vučić i Aleksandrovim stvarnim ocem Miloradom, koji to ne zna, ali naslućuje.

Srbijanski, vojvođanski književnik i dramski pisac mlađeg naraštaja Uglješa Šajtinac, napisao je 2003. dramu Banat, koja obrađuje sudbinu banatskih Nijemaca i Banaćana uopće, u vremenu prije i tijekom Drugog svjetskog rata.84

Sudbinu bosanskih Nijemaca prikazuje istaknuti hrvatski književnik mlađeg naraštaja Miljenko Jergović u romanu Dvori od oraha, objavljenom 2003.85

Radnja ove retrospektivne obiteljske kronike u pet naraštaja odvija se u sto dvadeset godina, u Dubrovniku, Sarajevu, Mostaru, Beču, Parizu i nekim drugim bosansko–hercegovačkim i europskim gradovima. Priča je nejedinstvene strukture, pisana i kao roman o povijesti i kao povijesni roman, oslikava četrdesetak likova, njihove uspone i padove, sreće i nesreće.86

Povijest i sudbina bosansko–hercegovačkih Nijemaca prikazani su kroz životne priče muških i ženskih članova sarajevske obitelji Ekert, njemačkih, ženskih članova mostarske obitelji Šeremet i životnu priču sarajevskog liječnika Franza Hofmana. Životi likova, koji nisu jednoznačni i neupitni, popraćeni su, posebice u ratnim i neposrednim poslijeratnim vremenima, nepravdama, progonima, logorima, ubojstvima, samoubojstvima, kao kod tipičnih folksdojčerskih, a u mnogočemu i bosansko–hercegovačkih sudbina.

Istaknuti hrvatski književnik Pavao Pavličić u romanu Odbor za sreću, objavljenom 2004,87 radnja kojega je omeđena smrću Josipa Broza Tita i Franje Tuđmana, sa čestim retrospekcijama, smještena je u podunavski gradić Varoš nedaleko od Vukovara (iako ustvari piše o Vukovaru), čije je stanovništvo mješavina dvadesetak naroda, prikazuje i Nijemce, uglavnom bivše stanovnike mjesta, i njihove sudbine.88

Kroz sudbine male skupine mještana različitog podrijetla prikazana je povijest i suvremenost Varoši tijekom 20. stoljeća. Nijemci se, kao i ostali, spominju od početka romana, kroz različite mjesne događaje, imena i toponime. O sudbini domaćih Nijemaca tijekom Drugoga svjetskog rata, posebice poraća, autor opširnije piše potkraj romana, kroz lik Georga Lindemanna, koji je kao dijete iselio s obitelji, poput brojnih sunarodnjaka, iz zavičaja u Njemačku a sada se, što iz nostalgije što poslom, vratio u Varoš. U romanu je naglašena i simpatično prikazana nostalgija za zavičajem iz Varoši iseljenih Nijemaca nakon Drugog svjetskog rata u Njemačku i Austriju.

Hrvatski književnik Nikola Pulić, koji je potkraj osamdesetih godina 20. stoljeća objavio u Hrvatskoj prvi zapaženiji prilog, pripovijetku, o sudbini Folksdojčera,89 ponovno u zbirci putopisa Ljepota i bol hrvatskoga Srijema, objavljenoj 2004.90 ukratko prikazuje sudbinu srijemskih Nijemaca potkraj i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.

Opisujući današnji Srijem, putujući kroz pojedina mjesta, spominje i protjerivanje domaćih Nijemaca iz Jankovaca potkraj i neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i naseljavanje u selo »vlakom bez voznog reda« Srba iz Like i Bukovice, koji su dobili njemačke kuće i imanja.

U Tovarniku, na seoskom groblju, pisac se prisjeća prijatelja iz mladosti Rudolfa Rappa zvanog Rudica, sina Mađarice i Nijemca, kojeg su 1991. ubili Srbi u selu, te navodi da su i njegovog oca Josepha 1944, prije nego je Rudica prohodao, ubili partizani.

Kratka priča Jakova Barana Sepika, objavljena 2004. u zbirci priča Slavonija kakva je nekada bila,91 prikazuje neobičan život i sudbini Nijemca Sepike Šmita, kovača i bravara iz jednog zapadnosrijemskog sela.

Pripovijest prožeta optimizmom i humorom unatoč brojnih povijesnih i životnih nedaća glavnoga lika, prikazuje nastojanja tog marljivog seljaka i obrtnika koji se u potpunosti posvetio poslu, ne miješajući se, i ustvari ne razumijevajući, politiku. Sepika se u vrijeme neposredno prije Drugoga svjetskog rata, kada je djelatnost i promidžba Kulturbunda najprodornija, ne učlanjuje u tu folksdojčersku manjinsku udrugu, nastojeći živjeti svojim životom. Ratno, a i poslijeratno vrijeme, proživljava bez većih problema, iako su ga sunarodnjaci Nijemci prezirali zbog takvog ponašanja i stavova, a nova komunistička vlast začudo ga nije kao preostalog Nijemca u selu dirala ili im je ustvari bio potreban kao vrstan majstor. Tijekom života u zavičaju Sepika je kao dobar majstor postao imućni srijemski seljak. Početkom Domovinskog rata izbjegao je pred srbijanskim postrojbama s obitelji prvo u Mađarsku, a zatim i u Njemačku, gdje su njegova braća izbjegla potkraj Drugoga svjetskog rata, te se tamo, u domovini predaka, naposljetku s njima i susreće.

Ovom nizu pripada i zbirka priča Nemački u sto lekcija, srbijanskog, vojvođanskog književnika Ratka Dangubića, objavljena 2005.92

Kroz stotinu slikovito naslovljenih i zanimljivih kratkih priča o Folksdojčerima, stanovnicima bačkog sela Gajdobra, radnja kojih se događa tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, sve do naših dana, autor prikazuje i opisuje mnoštvo likova i donosi brojna sjećanja i prepričavanja o tim nekadašnjim stanovnicima kojih danas u zavičaju više nema.

* * *

Ovaj pregled likova i sudbine jugoslavenskih Nijemaca u hrvatskoj i srpskoj književnosti nema namjeru biti cjelovit. Uznastojao sam samo upozoriti na meni poznate autore i djela, koji mogu, uz historiografiju i povijesnu publicistiku, pridonijeti boljem poznavanju i razumijevanju pitanja Folksdojčera.

Usp. Anton Scherer, Einführung in die Geschichte der donauschwäbischen Literatur, Selbstverlag, Graz, 1960; Anton Scherer, Die Literatur der Donauschwaben als Mittlerin zwischen Völkern und Kulturen, Selbstverlag, Graz, 1972; Franz Hutterer, »Literatur von und über Donauschwaben«, u: Geschichte, Gegenwart und Kultur der Donauschwaben. Texte aus dem Jahresprogramm 1993 der Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Heft 4, 1993, Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Sindelfingen, 1993, str. 152–153; Vladimir Geiger, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 2002, str. 159–179. poglavlje: »Sudbina Folksdojčera u hrvatskoj književnosti«; Anton Scherer, Geschichte der donauschwäbischen Literatur von 1848 bis 2000. Schöngeistiges Schrifttum — Ideologisierte Literatur in Rumänien und Ungarn nach 1945 — Literarische Zeugnisse aus Kroatien, Serbien, den USA, aus Kanada und Australien nach 1945 — Mundartdichtung, Memorien und Erlebnisberichte, Verlag der Donauschwäbischen Kulturstiftung, München, 2003, str. 73. poglavlje: »Donauschwäbisches Schicksal in Kroatien«, str. 74–81. poglavlje: »Die Donauschwaben in der serbischen Literatur seit 1984«; Vladimir Geiger, «Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990«, Republika, Mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, god. LXI, br. 9, Zagreb, rujan 2005, str. 93–109.

Ivan Kušan, Branko Schmidt, »Dnevnik Friede Reichel«, Glas Slavonije, Magazin, Osijek, 31. prosinca 1992, str. 19–21.

Ivan Kušan, Branko Schmidt, »Dnevnik Friede Reichel«, u: Vladimir Geiger, Ivan Jurković, Pisma iz Krndije, Njemačka narodnosna zajednica, Zagreb, 1994, str. 123–141.

Branko Schmidt, »Friedrich« sinopsis za tv–seriju od pet nastavaka, Književna revija, Časopis za književnost i kulturu, god. 34, br. 1/4, Matica hrvatska Osijek, Osijek, 1994, str. 39–43.

Branko Schmidt, Friedrich, sinopsis za TV–seriju od pet nastavaka, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1995, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Zagreb, 1995, str. 241–246.

Alois i Georgine König, Dani beskvasnoga kruha, König Verlag, Hemmingen, 1991.

Alois und Georgine König, Die Tage der ungesäuerten Brote, König Verlag, Hemmingen, 1993.

Usp. Milan Ivkošić, »Hrvatsko–njemački Königovi«, Večernji list, Zagreb, 22. travnja 1992, str. 35.

Usp. Goran Beus Richembergh, »Alois und Georgine König: / »Dani beskvasnoga kruha« / »Tage des helfelosen Brotes«, u: Geschichte, Gegenwart und Kultur der Donauschwaben. Texte aus dem Jahresprogramm 1993 der Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Heft 4, 1993, Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Sindelfingen, 1993, str. 176–178; Anton Scherer, »Verdient allgemein Beachtung. Ein Buch über das Schicksal Deutscher in Kroatien. König, Alois und Georgine: Tag des ungesäuerten Brote. (Roman.) Übersetzt von Dragutin Horvat. Hemmingen bei Stuttgart: Selbstverlag 1993, 278 S«, Der Donauschwabe, Bundesorgan der Heimatvertriebenen aus Jugoslawien, Rumänien und Ungarn, Aalen, 6. Februar 1994, str. 5.

Ivan Aralica, »Sokak triju ruža«, Slobodna Dalmacija, Božićni prilog, Split, 24. prosinca 1991.

Ivan Aralica, Sokak triju ruža. Razgovori, ogledi i priče o ratu za nezavisnost, Znanje, Zagreb, 1992, str. 183–191.

Usp. Vladimir Geiger, »Das Schicksal der Donauschwaben in der Erzählung »Dreirosengasse« (»Sokak triju ruža«) des kroatischen Schriftstellers Ivan Aralica«, u: Geschichte, Gegenwart und Kultur der Donauschwaben. Texte aus dem Jahresprogramm 1993 der Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Heft 4, 1993, Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Sindelfingen, 1993, str. 179–181; Vladimir Geiger, »Sudbina Podunavskih Švaba u pripovijetci »Sokak triju ruža« hrvatskog pisca Ivana Aralice. Priča o panonskoj tragediji« / »Das Schicksal der Donauschwaben in der Erzählung »Drei Rosen Gasse« des kroatischen Schriftstellers Ivan Aralica. Die Geschichte über pannonische Tragödie«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 28, Osijek, 1998, str. 35–36. / 36–37; V. Geiger, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, str. 168–170; Lidija Dujić, »Podunavski Nijemac — statist i(li) suputnik suvremene hrvatske proze«, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2005, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 2005, str. 113–114.

Theresia Moho, Marjanci. Eine Kindheit in Kroatien 1928 bis 1945, Piper Verlag, München, 1992.

Theresia Moho, Marijanci. Djetinjstvo u Hrvatskoj 1928–1945, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.

Usp. Helena Sablić–Tomić, »Es war einmal. Theresia Moho, Marijanci, biblioteka Rukoljub, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998«, Vijenac, Novine Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost, god. VI, br. 124, Zagreb, 22. listopada 1998, str. 39; Helena Sablić–Tomić, »Knjiga Theresie Moho: »Marijanci«. Dirljiva sjećanja slavonske Folksdojčerice«, / »Das Buch von Theresie Moho »Marijanci«. Die kührende Geschichte einer Slawonischen Volksdeutschen«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 29, Osijek, 1998, str. 35–36. /37; Julijana Matanović, »Djetinjstvo u Marijancima«, u: T. Moho, Marijanci. Djetinjstvo u Hrvatskoj 1928–1945, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998, str. 355–364. Špogovorš; Vladimir Geiger, »Povijest malih ljudi. Theresia Moho: Marijanci, djetinjstvo u Hrvatskoj 1928– 1945, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998, 364 str.«, u: Đakovački vezovi. Revija 1999, Smotra folklora Đakovački vezovi, Đakovo, 1999, str. 46–49; Vladimir Geiger, »Jednoprotežni stavovi. Theresia Moho: Marijanci, djetinjstvo u Hrvatskoj 1928–1945, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998«, Hrvatsko slovo, Tjednik za kulturu, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 15. siječnja 1999, str. 7; Julijana Matanović, Lijepi običaji. Pogovori, Znanje, Zagreb, 2000, str. 27–36. poglavlje: »Djetinjstvo u Marijancima. T. Moho, Marijanci / Djetinjstvo u Hrvatskoj«; V. Geiger, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, str. 172–179; Helena Sablić–Tomić, Intimno i javno. Suvremena hrvatska autobiografska proza, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002, str. 39–43, 205; Lidija Dujić, »Theresia Moho: njemački otisak hrvatske ženske priče«, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2004, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 2004, str. 103–108.

Theresia Moho, Zato što noć nema oči, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.

Usp. Helena Sablić–Tomić, »Oči koje su vidjele noć«, u: T. Moho, Zato što noć nema oči, Mozaik knjiga, Zagreb, 2001, str. 435–440. Špogovorš; Martina Grahek, »Theresia Moho, Zato što noć nema oči (Zagreb: Mozaik knjiga, 2001), 440 str.«, Scrinia Slavonica, Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, god. 4, br. 4, Slavonski Brod, 2004, 587–590; L. Dujić, »Theresia Moho: njemački otisak hrvatske ženske priče«, 103–108.

Lijerka Damjanov–Pintar, Legenda i zbilja, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1993.

Usp. Ivan J. Bošković, »U dubini vremena«, Slobodna Dalmacija, Split, 3. srpnja 1993, str. 31; Strahimir Primorac, »Njihalo života. Lijerka Damjanov–Pintar: »Legenda i zbilja«, Biblioteka ITD, Znanje, Zagreb, 1993«, Večernji list, Zagreb, 7. kolovoza 1993, str. 45; Vladimir Geiger, »Geschichte einer donauschwäbischen Familie in dem Roman »Legende und Wirklichkeit« von Lijerka Damjanov–Pintar«, u: Geschichte, Gegenwart und Kultur der Donauschwaben. Texte aus dem Jahresprogramm 1994 der Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Heft 5, 1994, Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Sindelfingen, 1994, str. 108–110; Vladimir Geiger, »Povijest jedne podunavskošvapske obitelji u romanu »Legenda i zbilja«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 16–17, Zagreb, 1995, str. 27. i 35; Andrej Čebotarev, »Lijerka Damjanov–Pintar, Legenda i zbilja«, Časopis za suvremenu povijest, god. 27, br. 1, Zagreb, 1995, str. 192–193; V. Geiger, Folksdojčeri. Pod teretom kolektivne krivnje, str. 170–172.

Miodrag Maticki, Idu Nemci, Beograd, International Publishing, 1994.

Usp. Zoran Žiletić, »Pogovor«, u: M. Maticki, Idu Nemci, Beograd, International Publishing, 1994, str. 275–278; Zoran Žiletić, »Die Deutsche gehen Miodrag Matickis. Der Leidensweg der Deutschen aus Veliko Središte und Werschetz vom Oktober 1944 und kurz darauf als literarischer Stoff«, u: Geschichte, Gegenwart und Kultur der Donauschwaben. Texte aus dem Jahresprogramm 1995 der Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Heft 6, 1995, Landsmannschaft der Donauschwaben Bundesverband, Sindelfingen, 1995, str. 92–106; Vasa Pavković, »Tragom prošlosti«, Politika, Kulturni dodatak, Beograd, 18. februar 1995, str. 22. Šprikaz romana M. Maticki, Idu Nemci, Beograd, International Publishing, 1994.š; Zoran Konstantinović, »Dve slike o jednom egzodusu: Johanes Vajdenhajm i Miodrag Maticki«, u: Miodrag Maticki (prir.), Srpski roman i rat, Zbornik, Naučni skup Despotovac, 20–21. 8 1998, Narodna biblioteka »Resavska škola« Despotovac, Despotovac, 1999; Aleksandra Gojkov–Rajić, Povratak u zavičaj u savremenoj srpskoj i nemačkoj književnosti (komparativna analiza romana J. Vajdenhajma Povratak u Marezi i M. Matickog Idu Nemci), Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 2003.

Miodrag Maticki, Vučjak Adele Argeni, Stubovi kulture, Beograd, 2004, str. 36–43.

Goran Beus Richembergh, »Ulmska kutija«, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1995, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Zagreb, 1995, str. 247–275.

Usp. Karlek ŠRadoslav Karleušaš, »Koncertna praizvedba drame «Ulmska kutija" Gorana Beusa Richembergha u zagrebačkom Teatru&TD", Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 18 / 19, Zagreb, 1996, str. 28.

Usp. D. Šarkoš Lukić, »Ulmska kutija« i njeno vrijeme« / »’Die Ulmer Schachtel’ und ihre Theaterzeit«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 18 / 19, Zagreb, 1996, str. 30/31.

Zdenka Štefančić Mufa, Zelena ulica, Azur, Zagreb, 1997.

Usp. Pavao Pavličić, »Zdenka Mufa, Zelena ulica«, u: Z. Štefančić Mufa, Zelena ulica, Azur, Zagreb, 1997, s. p. Špredgovor / recenzijaš; Vlado Horvat, »Prikaz dvije knjige o vukovarskim Nijemcima«, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1999, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj, Osijek, 1999, str. 149–150. ŠZdenka Štefančić–Mufa »Zelena ulica — Grüne Gasse« (Vukovarski roman), Zagreb 1997.š.

Ludwig Bauer, Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997.

Ludwig Bauer, Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, KruZak, Zagreb, 2002.

Ljudevit Bauer, Kratka kronika porodice Weber, Svjetlost, Sarajevo, 1990. Usp. V. Geiger, »Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990«, str. 108–109.

Usp. Sead Begović, »Don Juanov mir i rat. Ludwig Bauer, Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, KruZak, Zagreb, 2002.«, Vijenac, Novine Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost, god. XI, br. 255, Zagreb, 11. prosinca 2003, str. 10.

Usp. Lidija Dujić, »Podunavlje — europski obzor Bauerovih romana«, Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2002, Njemačka narodnosna zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj / Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Osijek, 2000, str. 97; A. Bremer, »Pripovjedač Ludwig Bauer« / »Der Erzähler Ludwig Bauer«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 50, Osijek, 2004, str. 38; Slobodan Prosperov Novak, Povijest hrvatske književnosti, svezak III, Sjećanje na dobro i zlo, Marjan tisak, Split, 2004, str. 283–284.

Pavle Ugrinov, Antiegzistencija, Prosveta, Beograd, 1998.

Pavle Ugrinov, Fascinacije, Nolit, Beograd, 1976. Usp. V. Geiger, »Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990.«, str. 100–101.

P. Ugrinov, Antiegzistencija, str. 109–116.

Pavle Ugrinov, Utopija, 1–3, Prosveta, Beograd, 1997. (Utopija I, knjiga prva Fascinacije; Utopija II, knjiga druga Zadat život; Utopija III, knjiga treća Carstvo zemaljsko).

Pavle Ugrinov, Besudni dani, Narodna knjiga / Alfa, Beograd, 2001.

Usp. Milan Živanović, »Poraz pobede. Pavle Ugrinov: Besudni dani: «Narodna knjiga", Beograd 2001.", Dnevnik online, Novi Sad, 3. maj 2002.

Ruška Stojanović–Nikolašević, Anina druga mama, Matica hrvatska Đakovo, Đakovo, 1999.

Usp. Anto Gardaš, »Knjiga o djetinjstvu i odrastanju«, u: R. Stojanović–Nikolašević, Anina druga mama, Matica hrvatska Đakovo, Đakovo, 1999, str. 5–6. Špredgovorš.

Usp. Vladimir Geiger, Nijemci u Đakovu i Đakovštini, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2001, str. 192.

Milorad Grujić, U zasenku dunavskom sokaku, Filip Višnjić, Beograd, 1999.

Johanes Vajdenhajm, »Letnja svetkovina u Mareziju«, u: Letopisu Matice srpske, god. 172, knj. 458, sv. 4, Novi Sad, 1996, str. 410–454. Pripovijetka »Letnja svetkovina u Mareziju«, uvrštena je u zbirku: Johanes Vajdenhajm, Priče iz Marezija, Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad / Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 2001, str. 88–129.

Johanes Vajdenhajm, »Povratak u Marezi«, u: Sveti Dunav, Časopis za književnost i kulturu, br. 3, Književno društvo »Pismo«, Beograd / Knjižara »Velika mala knjiga«, Novi Sad, 1998, str. 159–191.

Johannes Weidenheim, Maresi. Ein Kindheit in einem donauschwäbischen Dorf, Rowohlt, Hamburg, 1999.

Johanes Vajdenhajm, »Nezaboravljeno sve do današnjeg dana«, Fenster, br. 1, Nemačko udruženje za dobrosusedske odnose Karlowitz, Sremski Karlovci, maj 2003, str. 41–43.

Johannes Vajdenhajm, »Poema o prašini«, Fenster, br. 3, Nemačko udruženje za dobrosusedske odnose Karlowitz, Sremski Karlovci, avgust 2005, str. 7–8.

Johannes Weidenheim, Lied von Staub, Otto–Müller Verlag, Salzburg, 1993.

Johanes Vajdenhajm, Panonska novela. Životna povest Katarine D., Kulturni centar Karlovačka umetnička radionica, Sremski Karlovci, 1998.

Johannes Weidenheim, Pannonische Novelle / Lebenslauf der Katharina D., Otto–Müller Verlag, Salzburg, 1991.

Johanes Vajdenhajm, Povratak u Marezi, Kulturni centar Karlovačka umetnička radionica, Sremski Karlovci, 1999.

Johanes Vajdenhajm, Povratak u Marezi, Slovo, Vrbas, 2002.

Johannes Weidenheim, Heimkehr nach Maresi, Otto–Müller Verlag, Salzburg, 1994.

Johanes Vajdenhajm, Priče iz Marezija, Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad / Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 2001.

Usp. Karl–Markus Gauß, Die Vernichtung Mitteleuropas, Wieser, Klagenfurt — Salzburg, 1991, str. 185–198. poglavlje: »Maresi als Zentrum der Welt. Johannes Weidenheim«; Peter Motzan, »Maresi — ein kleines Welttheater. Die donauschwäbische Erzähler Johannes Weidenheim wird wiederentdeckt, u: Hrsg. von Wernfried Hofmeister und Bernd Steinbauer, Durch aubenteur muess wagen vil. Anton Schwob zum 60. Geburtstag, Institut für Germanistik Universität Innsbruck, Innsbrucker Beiträge zur Kulturwissenschaft. Germanistische Reihe, Band 57, Innsbruck, 1997, str. 324–336; Sándor Komáromi, »Pannonische Lebenswelt. Abbild, Traumbild und Sinnbild einer zerstörten Region im Werk von Johannes Weidenheim«, u: Hrsg. von Antal Mádl und Peter Motzan, Schriftsteller zwischen (zwei) Sprachen und Kulturen, Verlag Südostdeutsches Kulturwerk, München, 1999, str. 253–267; Z. Konstantinović, »Dve slike o jednom egzodusu: Johanes Vajdenhajm i Miodrag Maticki«, u: M. Maticki (prir.), Srpski roman i rat, Zbornik, Naučni skup Despotovac, 20–21. 8 1998, Narodna biblioteka »Resavska škola« Despotovac, Despotovac, 1999; T.Šomislavš B.Šekićš, »Od regionalnog ka univerzalnom: Pripovedačko delo Johanesa Vajdenhajma«, u: Johanes Vajdenhajm, Priče iz Marezija, Savez pedagoških društava Vojvodine, Novi Sad / Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 2001, str. 131–134; Ivan Poljaković, Flucht und Vertreibung in der donauschwäbischen Literatur der Nachkriegszeit unter besonderer Berücksichtigung des Werks von Johannes Weidenheim. A thesis submitted for the degree of doctor of philosophy in German, The University of Auckland, 2002; A. Gojkov–Rajić, Povratak u zavičaj u savremenoj srpskoj i nemačkoj književnosti (komparativna analiza romana J. Vajdenhajma Povratak u Marezi i M. Matickog Idu Nemci), Viša škola za obrazovanje vaspitača, Vršac, 2003, str. 13–74, 176–177; Nadežda Radović, »Sećanje profesora dr Tomislava Bekića na susret sa Johanesom Vajdenhajmom. Zaljubljenici u grad vrba«, Fenster, br. 3, Nemačko udruženje za dobrosusedske odnose Karlowitz, Sremski Karlovci, avgust 2005..., str. 4–6.

Usp. Vesela Laloš, »Krivica u Mareziju. Dr Tomislav Bekić: Kako sam otkrio Johanesa Vajdenhajma nemačkog pisca na vojvođanske teme«, Danas, Beograd, 28–29. jun 2003.

Robert Hammerstiel, Von Ikonen und Ratten. Eine Banater Kindheit 1939–1949, Verlag Christian Brandstätter, Wien / München, 1999.

Robert Hamerštil, O ikonama i pacovima. Jedno banatsko detinjstvo 1939–1949, Gradska biblioteka Vršac, Vršac, 2003.

Gottfried Treuberg, Nacht über den Donauschwaben oder Vertriebenes Volk, Schwabenverein für Wien, Niederösterreich und Burgenland, Wien, 1980.

Heinrich Lauer, Kleiner Schwab — großer Krieg, Wort und Welt Verlag, Innsbruck, 1987.

Juro Marčinković, Fremde im eigenen Haus, Universitas Verlag, München, 1991.

Andreas Laubach, Nur mit meinen Kinder, Langen–Müller Verlag, München, 1991.

Paul Kornauer, Karfreitag und kein Ostern, Osvald Hartmann Verlag, Sersheim, 1991.

Mirko Ćurić, Pavelićeva oporuka, Pan knjiga, Zagreb, 2000.

Usp. Nikola Bićanić, »Mirko Ćurić: Pavelićeva oporuka, Pan knjiga Zagreb, 2000. godine. Roman koji se čita u jednom dahu«, Đakovački glasnik, Nezavisni dvotjednik Đakova i Đakovštine, god. VII, br. 128, Đakovo, 20. travnja 2000, str. 23; Nikola Bićanić, »Kulušić kao Francetić. Roman iz neostvarenog svijeta. Mirko Ćurić, Pavelićeva oporuka, Pan knjiga, Zagreb, 2000.«, Vijenac, Novine Matice hrvatske za kulturu, umjetnost i znanost, god. VIII, br. 164, Zagreb, 15. lipnja 2000, str. 14.

Katarina Milanović Paulić, Lovci pod kruškom, Vlastita naklada, Zagreb, 2001.

Maslinovu grančicu donesi. Zbirka poezije i proze Jelene Kurtnaker, urednici Ivanka Kandjera, Josip Prološčić, Požega, 2002.

Zlatko Crnković, Prošla baba s kolačima. Uspomene u 7 poglavlja, Otokar Keršovani, Rijeka, 2002.

Usp. Tomislav Wittenberg, »Požeški ogranak VDG–a domaćin književniku. Zlatko Crnković u rodnom kraju / Die VDG Zweigstelle in Požega — Gastgeber dem Schriftsteller. Zlatko Crnković in in seiner Heimat«, Deutsches Wort / Njemačka riječ, Blatt der Deutschen und Österreicher in Kroatien / List Nijemaca i Austrijanaca u Hrvatskoj, Nr. / br. 57, Osijek, 2005, str. 28. / 29.

Dubravka Ugrešić, The Museum of Unconditional Surrender, New Directions, New York, 1999.

Dubravka Ugrešić, Muzej bezuvjetne predaje, Konzor / Zagreb, Samizdat B92 / Beograd, 2002.

Usp. L. Dujić, »Podunavski Nijemac — statist i(li) suputnik suvremene hrvatske proze«, str. 114–115.

Predrag Adamov, Panonska saga, Glas / Banja Luka, Oslobođenje, Svjetlost, Zadrugar, Veselin Masleša / Sarajevo, Prva književna komuna / Mostar, Univerzal / Tuzla, 1986. Usp. V. Geiger, »Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990.«, str. 105.

Predrag Adamov, Prsten. Kratke priče, Prosveta, Beograd, 2002.

Isto, str. 34–39.

Isto, str. 53–58.

Isto, str. 115–116.

Ivan Ivanji, Preskakanje senke, Nolit, Beograd, 1989. Usp. V. Geiger, »Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990.«, str. 107.

Ivan Ivanji, Das Kinderfräulein, Picus, Wien, 1998.

Ivan Ivanji, Guvernanta, Stubovi kulture, Beograd, 2002.

Usp. Richard Kämmerlings, »Ivan Ivanjis Roman »Das Kinderfräulein««, Neue Zürcher Zeitung, Zürüch, 20 März 1999.

Siniša Kovačević, Velika drama, Narodno pozorište u Beogradu, Beograd, 2002.

Usp. Mirko Žarić, »Sa kamenom na srcu ledenom«, u: S. Kovačević, Velika drama, Narodno pozorište u Beogradu, Beograd, 2002, str. 5–12. Špredgovorš; Darinka Nikolić, »Melodramatska epopeja«, Dnevnik online, Novi Sad, 3. jun 2002; Nataša Pejčić, »Tragizam uzrokovan viškom vere«, Dnevnik online, Novi Sad, 3. jun 2002.

Usp. Mića Vujičić, »Intervju Uglješa Šajtinac, dramski i prozni pisac. Život je melodrama«, Dnevnik online, Novi Sad, 1. oktobar 2004; Stefan Teppert, »’Das Banat’, eine neues serbisches Schauspiel über die Donauschwaben«, Fenster, br. 3, Nemačko udruženje za dobrosusedske odnose Karlowitz, Sremski Karlovci, avgust 2005, str. 9–11.

Miljenko Jergović, Dvori od oraha, Durieux, Zagreb, 2003.

Usp. Ivan J. Bošković, »Miljenko Jergović, Dvori od oraha, Durieux, Zagreb, 2003.«, Republika, Mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, god. LIX, br. 10, Zagreb, listopad 2003, str. 128–130; Marina Protrka, »Blijeda kraljica orahovih dvora. Miljenko Jergović, Dvori od oraha, Durieux, Zagreb, 2003.«, Zarez, Dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, god. V, br. 118, Zagreb, 4. prosinca 2003.

Pavao Pavličić, Odbor za sreću, Profil International, Zagreb, 2004.

Usp. Lidija Barišić Bogišić, »Rijeka vremena. Uz čitanje Pavličićeva romana Odbor za sreću«, Kolo, Časopis Matice hrvatske, 4, Zagreb, zima 2004, str. 333–337.

Nikola Pulić, More i more, Globus, Zagreb, 1987, str. 70–77. pripovijetka: »Priča o Klaudiji i Rudolfu«. Usp. V. Geiger, »Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti do 1990.«, str. 105–106.

Nikola Pulić, Ljepota i bol hrvatskoga Srijema, Stajer–graf, Zagreb, 2004.

Jakov Baran, Slavonija kakva je nekada bila, Color print, Osijek, 2004, str. 128–132.

Ratko Dangubić, Nemački u sto lekcija, Stubovi kulture, Beograd, 2005.

Navigacija

Kolo 4, 2005.

Naslovnica , Ogledi

Vladimir Geiger

Prikaz i sudbina Folksdojčera u hrvatskoj i srpskoj književnosti od 1991. do 2005.