Kolo 4, 2005.

Književnost

Borben Vladović

Nove pjesme

Borben Vladović

Nove pjesme

Suncokretovo ulje

Boca suncokretova ulja u ruci kod kuhinjskog prozora

presijava siromašne vrtove uz željezničku prugu

iz kojih jedina vedra glava suncokretov je cvijet

Grafike ulja u vrućoj tavi ponovno crtaju kret

iz dubine štednjaka umjesto s neba

dolazi toplina i sjaj sunca s kotačića 5

Osim što gledaju spram zlaćanih trakH sjemenke i slušaju

neki iz porodice glavočika dizel–lokomotivu

lavež vezanih seoskih pasH

neki zujanje poljoprivrednih zrakoplova

na otvorenom od lanaca polju

Nad plantažom zubato vrijeme, stisnuto sunčalište

skupljen suncobran mlade vlasnikove žene

Njegovo sunašce vidi samo koliko bocH na traci

dok krhka narav biljke uljanice ulaguje se krajoliku i ambalaži

Čep kao sreća

Zatvori slavinu evokacija i pljusni vodom prošlost

Zatrpaj rovove borbi u postelji, na zidnim goblenima

Zakrpi hlače grada tamo gdje viri nostalgija

Zamotaj ranu što curi niz bedro zavičaja

Ostavi taj stari kovani novac neka sjaji pod zemljom

Začepi bačve koje će prazne najjače odjekivati

Ostavi se trgovanja doživljajima na ulicama

blistavih metropola diljem pogrešno tiskanog atlasa

Zamijeti da more oplakuje trule drvene grede

građevine koja je u sjaju predstavnika epohe

Zaguši želje kao mačiće u poplavljenoj Veneciji

Zavrtnje svih otvora hermetično stegni

uranjaš kao podmornica ispod leda Finske

Otvori samo metalni čep boce na čijem ćeš reversu

naći (z)broj godina što će ti donijeti zgoditak

Magična ladica

Ladica od hotelskog stolića nije se dala otvoriti

Izlazila je teško i škripavo

kao sunce u magleno siječanjsko jutro

jer godina je tek počela, u sobu je tek ušao

Ono malo što se odvojilo od stola

kao privezani brod od rive

nije se dalo natrag u pristanište

Gurao je vukao je snagom veslača

ostavljenog na pučini mrzovolje i neuklopljenosti

ali nije uspijevao vlastito suđenje ni otvoriti ni zatvoriti

Kad je ladicu pozornije pogledao

kao ženu na svome vjenčanju

vidio je razlijepljene stranice

izmještene iz pripadajućih utora i ležišta

kao njegovi dani iz vremenskih sobH

Skela na zgradi

Skela na zgradi glazbene akademije

ne znaš je li postavljena konstrukcija

da se građevina popravlja ili ruši

Ma ruše se zvukovi u uhu bivšega studenta

Ima neke sličnosti ovaj građevinski skelet

s atonalno napisanom skladbom

kompozicijom za koju se ne zna

je li umjetnikov opus ojačan ili završen

Radnici svaki svojim alatom

stvaraju koncert za ulicu koja vodi

prema tihom botaničkom vrtu

nasuprot aleji klesara

spremnih za avangardni i tradicionalni ukop

Skela na zgradi glazbene akademije

vođena skelarom i užetom

plovi uz matičnu struju

Na izletu

Ne ide se autoputom najbrže do stola za blagovanje

krenulo se preko dvorišta, pored različitih ulaza

ulazimo u odlazak što nas je i pomaknulo

ne težimo k cilju nego putovanju

Troši se benzin, troše gume, sočne priče

vozač kao da ravna kosom ne volanom

sve su trave spremne za našu krpu s jelom

staje se često i lako bez odgovornosti za dolaskom

Svinutih nogu i pruženih ruku za domjenkom

i još jednim i još jednim do pijanstva

te bitke s mravima za šećer, za zemljin desert

Povratak ne planiramo niti se o njemu dogovaramo

raspravljamo o dužini puta i naravi pjevanja

pa nas grla vode do preostale čaše

u krhkome lomljivome servisu

što mu je i namjena da se dade ispiti i razbiti

Slak uz prugu

Ta željeznica na pogon cvijeta uz prugu

povezuje neka bliska mjesta

od rodnoga grada do stečenoga humka

ne višega od tisuću metara

jer premda penjačica, ta brza biljka

ne stremi višem od jestivosti

Ovija se oko putnikove nostalgije

živeći samo pola dana duž mokroga nasipa

jer kiša sipi kad samac odlazi i kada se vraća

Uzalud cvijet svoj kratki život

boji bijelim i ružičastim putovanjem

ne može skriti onu dgu

nesamostalnosti i konačnosti

da će slak jedanput zaustaviti vlak

Dalmatinski trg

Jeka na kamenom trgu

učestalo odzvanja dječjim glasovima

Nitko tu nije odrastao

ni maleni bunar ni kratka sjena

ni krovovi nisu odletjeli za pticama

Odakle god se zaputiš

od lazareta, ribarnice, od bludionice

dođeš na trg otvorenih trgovina

u kojima se sve prodaje

iz kojih se ništa ne iznosi

Gdje god si namjerio stići

doći ćeš na trg od davnine popločan

pjevanjem, otkucajima ure, svevremenom

Nekad vrvi svijetom, nekada je pust

kao stablo rogača za rodne ili nerodne godine

Trg probodenog nosa željeznom alkom

Pulena

Na pramcu jedrenjaka moči se drveni čovjek

i kad je sunce i kad je bonaca

njemu je more do ufitiljenih brkova

Nije to obični lik neki

možda koreografija pjene a možda je mještanin

svakako izrezbaren slanim prstima za sreću

Ista ruka na kormilu brzda

kao i ona što okreće dlijeto

obrađuje li se dijete bure

ili pomorčevo prvorođenče

I na brodicama u boci pulena se uvećava

zbog stakla ali i u zbilji zbog mornareva vjerovanja

Jesu li na vezu ili na vjetrovitom trapezu

plovi pulena sa svojim lađama i u škveru

putuje u nama i kada je potonula u željezu

Češalj

Kupio je češalj od rožine

na dalmatinskome trgu

kojeg zapljuskuje slani obzor

i odbijeno sunce od planine

Na kontinentu naglo zavlaži

i kosa se neispavano kovrča

On potraži onaj češalj smiraja

i zvuk kopita, materijala

od kojeg se budnost prestraši

U mnoštvu odloženog pribora

na polici ispod olujnog zrcala

od kutijica punih skliskih sjećanja

od bočica nalivenih tekućinom boli

smiješi se samo onaj s rijetkim zubima

što propušta zamršene vlasi

kroz svoje južnjačke redove

Sjenilo za poeziju

Emanuelu Vidoviću, slikaru

Sjenilo noćne lampice na burnome stolu

obasjava ali radi i sjenu mnogim stvarčicama:

gumici za brisanje godina

nožu za rezanje papira i kolovoza

figurici blizanaca za šiljenje olovaka i spolova

medalji s Kolosom s Rodosa za jačanje metafore

okviru fotografije svemirskih kućica

stolnome kalendaru za datume nestanka

hrbatu knjige o pitanjima što je sve boja

i listovima bilježnica na kojima

tek nastaju stihovi od tih i bivših sjenH

Bista u niši

Ulazi u dvorac kojeg je zaslužio

a nikada nije imao

Bista u niši između dva kata godina

hoda čovjek samo s gornjim dijelom tijela

hoda bista od tornja do tornja

s kojih puca vidik na brazde povijesti

Stubište reprezentativno i obiteljski trulo

po kojem se penje porodična slava

ali i kotrlja gorda glava

teže se pokorit nego slomit

brže se ostavit nego prilagodit

Naporno se pješačilo do toga burga

čas je bio vidljiv čas nevidljiv

i zato si u dvorac došao bez nogu

smjestio se u nišu kao da je to zaklon

od putovanja, lutanja, patnji, smaknuća

Lijevanje odzvona

Popeti se na zvonik i odlijepiti od tla

biti blizu pticama, bronci, jeci

Gledati s visine puteve i znati da su bespuća

kuda god da idu, prema groblju idu

Biti uz borove i čemprese što se u visu

natječu sa zvonikom pa traže prvenstvo u mirisu

biti u fresci podloga likovima što po zidu plešu

snaga rukama što njegove kamene blokove klešu

Vidjeti odozgo operu, glumce, trkače

kako se sudaraju, pjevaju i tlače

vidjeti grobljansku crkvicu u dolu

uspravnu kao crna ruža u zapučku

Popeti se na zvonik i ići prema nebu

nije drugo htijenje do li svratit pod zemlju

Kolo 4, 2005.

4, 2005.

Klikni za povratak