Nove pjesme
Suncokretovo ulje
Boca suncokretova ulja u ruci kod kuhinjskog prozora
presijava siromašne vrtove uz željezničku prugu
iz kojih jedina vedra glava suncokretov je cvijet
Grafike ulja u vrućoj tavi ponovno crtaju kret
iz dubine štednjaka umjesto s neba
dolazi toplina i sjaj sunca s kotačića 5
Osim što gledaju spram zlaćanih trakH sjemenke i slušaju
neki iz porodice glavočika dizel–lokomotivu
lavež vezanih seoskih pasH
neki zujanje poljoprivrednih zrakoplova
na otvorenom od lanaca polju
Nad plantažom zubato vrijeme, stisnuto sunčalište
skupljen suncobran mlade vlasnikove žene
Njegovo sunašce vidi samo koliko bocH na traci
dok krhka narav biljke uljanice ulaguje se krajoliku i ambalaži
Čep kao sreća
Zatvori slavinu evokacija i pljusni vodom prošlost
Zatrpaj rovove borbi u postelji, na zidnim goblenima
Zakrpi hlače grada tamo gdje viri nostalgija
Zamotaj ranu što curi niz bedro zavičaja
Ostavi taj stari kovani novac neka sjaji pod zemljom
Začepi bačve koje će prazne najjače odjekivati
Ostavi se trgovanja doživljajima na ulicama
blistavih metropola diljem pogrešno tiskanog atlasa
Zamijeti da more oplakuje trule drvene grede
građevine koja je u sjaju predstavnika epohe
Zaguši želje kao mačiće u poplavljenoj Veneciji
Zavrtnje svih otvora hermetično stegni
uranjaš kao podmornica ispod leda Finske
Otvori samo metalni čep boce na čijem ćeš reversu
naći (z)broj godina što će ti donijeti zgoditak
Magična ladica
Ladica od hotelskog stolića nije se dala otvoriti
Izlazila je teško i škripavo
kao sunce u magleno siječanjsko jutro
jer godina je tek počela, u sobu je tek ušao
Ono malo što se odvojilo od stola
kao privezani brod od rive
nije se dalo natrag u pristanište
Gurao je vukao je snagom veslača
ostavljenog na pučini mrzovolje i neuklopljenosti
ali nije uspijevao vlastito suđenje ni otvoriti ni zatvoriti
Kad je ladicu pozornije pogledao
kao ženu na svome vjenčanju
vidio je razlijepljene stranice
izmještene iz pripadajućih utora i ležišta
kao njegovi dani iz vremenskih sobH
Skela na zgradi
Skela na zgradi glazbene akademije
ne znaš je li postavljena konstrukcija
da se građevina popravlja ili ruši
Ma ruše se zvukovi u uhu bivšega studenta
Ima neke sličnosti ovaj građevinski skelet
s atonalno napisanom skladbom
kompozicijom za koju se ne zna
je li umjetnikov opus ojačan ili završen
Radnici svaki svojim alatom
stvaraju koncert za ulicu koja vodi
prema tihom botaničkom vrtu
nasuprot aleji klesara
spremnih za avangardni i tradicionalni ukop
Skela na zgradi glazbene akademije
vođena skelarom i užetom
plovi uz matičnu struju
Na izletu
Ne ide se autoputom najbrže do stola za blagovanje
krenulo se preko dvorišta, pored različitih ulaza
ulazimo u odlazak što nas je i pomaknulo
ne težimo k cilju nego putovanju
Troši se benzin, troše gume, sočne priče
vozač kao da ravna kosom ne volanom
sve su trave spremne za našu krpu s jelom
staje se često i lako bez odgovornosti za dolaskom
Svinutih nogu i pruženih ruku za domjenkom
i još jednim i još jednim do pijanstva
te bitke s mravima za šećer, za zemljin desert
Povratak ne planiramo niti se o njemu dogovaramo
raspravljamo o dužini puta i naravi pjevanja
pa nas grla vode do preostale čaše
u krhkome lomljivome servisu
što mu je i namjena da se dade ispiti i razbiti
Slak uz prugu
Ta željeznica na pogon cvijeta uz prugu
povezuje neka bliska mjesta
od rodnoga grada do stečenoga humka
ne višega od tisuću metara
jer premda penjačica, ta brza biljka
ne stremi višem od jestivosti
Ovija se oko putnikove nostalgije
živeći samo pola dana duž mokroga nasipa
jer kiša sipi kad samac odlazi i kada se vraća
Uzalud cvijet svoj kratki život
boji bijelim i ružičastim putovanjem
ne može skriti onu dgu
nesamostalnosti i konačnosti
da će slak jedanput zaustaviti vlak
Dalmatinski trg
Jeka na kamenom trgu
učestalo odzvanja dječjim glasovima
Nitko tu nije odrastao
ni maleni bunar ni kratka sjena
ni krovovi nisu odletjeli za pticama
Odakle god se zaputiš
od lazareta, ribarnice, od bludionice
dođeš na trg otvorenih trgovina
u kojima se sve prodaje
iz kojih se ništa ne iznosi
Gdje god si namjerio stići
doći ćeš na trg od davnine popločan
pjevanjem, otkucajima ure, svevremenom
Nekad vrvi svijetom, nekada je pust
kao stablo rogača za rodne ili nerodne godine
Trg probodenog nosa željeznom alkom
Pulena
Na pramcu jedrenjaka moči se drveni čovjek
i kad je sunce i kad je bonaca
njemu je more do ufitiljenih brkova
Nije to obični lik neki
možda koreografija pjene a možda je mještanin
svakako izrezbaren slanim prstima za sreću
Ista ruka na kormilu brzda
kao i ona što okreće dlijeto
obrađuje li se dijete bure
ili pomorčevo prvorođenče
I na brodicama u boci pulena se uvećava
zbog stakla ali i u zbilji zbog mornareva vjerovanja
Jesu li na vezu ili na vjetrovitom trapezu
plovi pulena sa svojim lađama i u škveru
putuje u nama i kada je potonula u željezu
Češalj
Kupio je češalj od rožine
na dalmatinskome trgu
kojeg zapljuskuje slani obzor
i odbijeno sunce od planine
Na kontinentu naglo zavlaži
i kosa se neispavano kovrča
On potraži onaj češalj smiraja
i zvuk kopita, materijala
od kojeg se budnost prestraši
U mnoštvu odloženog pribora
na polici ispod olujnog zrcala
od kutijica punih skliskih sjećanja
od bočica nalivenih tekućinom boli
smiješi se samo onaj s rijetkim zubima
što propušta zamršene vlasi
kroz svoje južnjačke redove
Sjenilo za poeziju
Emanuelu Vidoviću, slikaru
Sjenilo noćne lampice na burnome stolu
obasjava ali radi i sjenu mnogim stvarčicama:
gumici za brisanje godina
nožu za rezanje papira i kolovoza
figurici blizanaca za šiljenje olovaka i spolova
medalji s Kolosom s Rodosa za jačanje metafore
okviru fotografije svemirskih kućica
stolnome kalendaru za datume nestanka
hrbatu knjige o pitanjima što je sve boja
i listovima bilježnica na kojima
tek nastaju stihovi od tih i bivših sjenH
Bista u niši
Ulazi u dvorac kojeg je zaslužio
a nikada nije imao
Bista u niši između dva kata godina
hoda čovjek samo s gornjim dijelom tijela
hoda bista od tornja do tornja
s kojih puca vidik na brazde povijesti
Stubište reprezentativno i obiteljski trulo
po kojem se penje porodična slava
ali i kotrlja gorda glava
teže se pokorit nego slomit
brže se ostavit nego prilagodit
Naporno se pješačilo do toga burga
čas je bio vidljiv čas nevidljiv
i zato si u dvorac došao bez nogu
smjestio se u nišu kao da je to zaklon
od putovanja, lutanja, patnji, smaknuća
Lijevanje odzvona
Popeti se na zvonik i odlijepiti od tla
biti blizu pticama, bronci, jeci
Gledati s visine puteve i znati da su bespuća
kuda god da idu, prema groblju idu
Biti uz borove i čemprese što se u visu
natječu sa zvonikom pa traže prvenstvo u mirisu
biti u fresci podloga likovima što po zidu plešu
snaga rukama što njegove kamene blokove klešu
Vidjeti odozgo operu, glumce, trkače
kako se sudaraju, pjevaju i tlače
vidjeti grobljansku crkvicu u dolu
uspravnu kao crna ruža u zapučku
Popeti se na zvonik i ići prema nebu
nije drugo htijenje do li svratit pod zemlju
4, 2005.
Klikni za povratak