Ukoričeno kapitalno djelo

Ukoričeno kapitalno djelo

Helena Sablić Tomić & Goran Rem, Slavonski tekst hrvatske književnosti, Zagreb, Matica hrvatska, 2003.

(Biblioteka Posebna izdanja)

Ukoričeno kapitalno djelo Slavonski tekst hrvatske književnosti autora Helene Sablić Tomić i Gorana Rema imala sam čast i radost predstavljati službeno dvaput.

U organizaciji Duhovnog hrašća Drenovci, u najistočnijoj općini Slavonije / istočne Hrvatske i na Danima hrvatske kulture u Sarajevu 18. lipnja 2004. Susret s mojim suseljanima u Drenovcima, kao i moj prvi posjet Sarajevu poslije strahota koje su proživjeli, stvorio je u meni emotivni naboj kojeg sam u oba predstavljanja osjećala u sebi. Taj emotivni naboj u Drenovcima i Sarajevu proizašao je iz nazočnosti slušatelja koje sam nesvjesno poistovjećivala u ranjivosti zapretenog povijesnokulturnog izričaja hrvatske/slavonske baštine.

I jedni i drugi misle da posebnost nacionalnog/regionalnog identiteta nije dovoljno prepoznatljiva ili nije dovoljno naglašena. Jedni su konstitutivan narod u drugoj državi a drugi su u svojoj državi, dakle razlog više da se iskažu posebnosti Slavonije, a u konkretnom slučaju najistočnijeg djela Hrvatske na granici sa Srbijom i Bosnom.

I jedni i drugi su zapravo nesvjesno »otkrili« one začetne idejne ali i temeljne razloge autora u pisanju knjige Slavonski tekst hrvatske književnosti. Naime, događanja u Hrvatskoj (Domovinski rat) tražila su različitosti nacionalnog /regionalnog iskazivanja identiteta. Iskazivali smo, ali i dokazivali svoju prisutnost u europskom kulturnom krugu. Posezali smo za različitim kulturno–povijesnim sadržajima, shvatili da za određenu informaciju iz književno–povijesne baštine moramo posegnuti za nekoliko književno–povijesnih publikacija da bi pronašli relevantan odgovor ili smo ga morali sami improvizirati. I autori navode da su dosadašnje hrvatske povijesti književnosti »zaobišle« neka bitna imena važna za ne samo Slavoniju nego i za cijelu Hrvatsku.

Kao jedna od suradnica autora znam da su razmišljanja autora o sveobuhvatnosti sadržajnog ispisa i oblikovanja perfekcionirana, ali u razumnim granicama. Bilo je bitno da knjiga izađe sa svim relevatnim istraženim činjnicama a sve eventualne nedostatke prepustiti vremenu i drugim zainteresiranim znanstvenicima, (pogotovo onima) koji uvijek imaju primjedbe, ali ne i znanstvene snage da to sami učine. Vrijeme je pokazalo da su dobro razmišljali jer se na odgađanju ne dobiva gotovo ništa u detaljima, ali se gubi na (autorskoj vjerodostojnosti) suradništvu s urednicima i izdavačima.

Knjiga Helene Sablić Tomić i Gorana Rema Slavonski tekst hrvatske književnosti omogućuje govorenje s više aspekata. Moj pristup je kulturnopovijesni, književni značaj i važnost sadržajnosti djela kao temeljnog informacijskog izvora književne baštine Slavonije. Autori naglašavaju da je koncepcija knjige zamišljena kao pretraživanje autorskih književnih tekstova u kontekstu gradskih kulturnih tekstura Slavonije.

Slavonski tekst hrvatske književnosti je ukoričeno kapitalno djelo hrvatske književnosti koje istražuje književno–kulturni prostor Slavonije od rudinskih slova XII. stoljeća do kraja XX. st. unutar korpusa hrvatske književnosti, navodeći da se slavonski korpus ne želi odvajati od matice hrvatske književnosti.

Matko Peić potkrepljuje takvo razmišljanje trdnjom da je: »Hrvatska književnost jedna. No njezino se jedinstvo ne narušava ako se kaže da je u svojoj cjelini bogata samoniklim varijacijama koje žive u pojedinim regijama Hrvatske«.

Upravo te »samonikle varijacije« bile su možda razlog ovom znanstvenom projektu autora. Naime autori su uzeli slavonske gradove: Ilok i Vukovar, Vinkovci i Županja, Slavonski Brod i Nova Gradiška, Osijek, Đakovo i Požega kao okosnice, zrcala u kojima se ogleda kulturološki identitet i kontinuitet. Autori navode da su upravo kulturološke skice grada pokazale svu svoju urbanu energiju koja je kulminirala devedesetih godina XX. stoljeća. Unutar tih navedenih prostora i kulturne energije grada projicirani su udjeli pojedinih autora.

Uz interpretaciju književnih djela najvažnijih književnika, spomenuta je i pripadajuća periodika, tiskarstvo, kao i važna kulturna događanja navedenog vremena.

U knjizi su navedeni osnovni povijesni obrisi prostora i vremena, no kako je ovdje naznačen književno–kulturni prostor Slavonije koji se ostvaruje putem hrvatskog jezika, odnosno preko njegovih dijalekata, u knjizi su navedeni i autori koji pripadaju prodručjima »izvan zemljopisnih rubova« Slavonije, jer u Slavoniji su djelatni i autori

kojima materinski jezik nije hrvatski (Nijemci, Mađari, Česi, Slovaci, Rusini, Srbi i dr.), a njihova djela obuhvaćena samo ukoliko su pisana hrvatskim jezikom.

Govoriti o djelu s aspekta knjižničara/informacijskog stručnjaka znači govoriti o znanstvenoj knjizi kao neiscrpnom izvoru informacija o slavonskoj/hrvatskoj kulturno–povijesnoj i književnoj baštini. Važnost relevantnosti informacija predmnijeva: autorstvo, sadržajnost, recentnost recenzenata, izdavača, recepciju djela i dr. Ako za trenutak skrenemo pozornost sa sadržajnosti na izdavača Maticu hrvatsku, njezine urednike na opremi knjige, vidjet ćemo izvrsno ukoričenu i opremljenu knjigu. Posebnost čine preslici gotovo svih tekstova, posebice iz XVII. i XVIII. stoljeća. To je bitno s obzirom na manju dostupnost navedenoj građi koja je neprocjenjiv informacijski izvor. Sve su to elementi koji osiguravaju kvalitetnu i vrijednosnu informacijsku građu.

Zato sam studentima knjižničarstva i hrvatskog jezika i književnosti navela knjigu Slavonski tekst hrvatske književnosti kao primjer kako se može (i mora) prepoznavati kvalitetna knjižna građu u izgradnji knjižničnog fonda, ali prvenstveno kao relevantni informacijski izvor za korisnike. Bilo mi je lakše potkrijepiti teorijske pretpostavke knjižničarstva, jer su autori profesori studenata pa ih studenti poznaju u znanstvenom habitusu. Drugo, naslov knjige, njezina sadržajnost, posebnost koja izostavlja klasičnu periodizacijsku razdiobu, sa specifičnim žanrovskim sustavom, govori studentima hrvatske književnosti o djelu za njih iznimno važnom za izučavanje slavonske/hrvatske književnosti. Kako su i studenti bili na predstavljanju ove knjige, slušali i recenzente i hrvatske književne teoretičare i kritičare, uz mogućnost iščitavanja pozitivnih kritika u javnim medijima, mogli su sami procijeniti vrijednost i relevantnost informacijskog izvora.

Svaki od predstavljača ove knjige na Filozofskom fakultetu u Osijeku naglasio je da je to kapitalno djelo. Kapitalno sadržajem, formom, opremom i prvenstveno svojim autorima Heleni Sablić Tomić i Goranu Remu.

Posebnost je i Glosarij pisaca u kojem su navedeni bio–bibliografski podaci pisaca te recepcija njihovih djela. Posebnost već zbog toga što naše povijesti književnosti u pravilu nemaju takve glosarije, ali i zato što je glosarij primjeren svakome tko želi dobiti relevantnu informaciju o piscima slavonskog/hrvatskog kultrunog prostora. Primjereni znanstveni instrumentariji navedeni u izbornoj, predmetnoj literaturi, kao i kazala imena, izvrstan su dodatak za brzu i kvalitetnu informaciju.

I da zaključimo, Slavonski tekst hrvatske književnosti autora Helene Sablić Tomić i Gorana Rema predstavlja u vremenu digitalizacije hrvatske baštine, u vremenu književne baštine na mrežnim stranicama, u vremenu globalizacije informacijske infrastrukture nezobilazan putokaz i vrijedan informacijski izvor za stvaranje digitalne zbirke slavonske/hrvatske književno–kulturne baštine.