Izložba slavonska pismenost — od početaka do danas: nastanak, otvorenje i...
UNESCO je, sa svrhom promicanja važnosti čitanja i pismenosti u životu pojedinca i društva u cjelini, 1969. godine ustanovio Međunarodni dan pismenosti koji se od tada svake godine tradicionalno obilježava 8. rujna. Promišljajući o pismenosti, kao tradicionalnoj vrijednosti, obliku komunikacije, začetku civilizacije i temelju na kojem su nastale knjižničarske službe i usluge, Društvo knjižničara Slavonije i Baranje pokrenulo je stvaranje izložbe Slavonska pismenost — od početaka do danas.
Namjera je ove izložbe podsjetiti slavonsku, ali i hrvatsku kulturnu javnost na slavonske književnike, književne povjesničare i teoretičare koji su svojim stvaralaštvom doprinijeli ne samo hrvatskom, nego i europskom književnom kontekstu.
Jedan od povoda nastanku ove izložbe jeste i činjenica da se na hrvatskoj kulturnoj sceni pojavila knjiga Slavonski tekst hrvatske književnosti Helene Sablić Tomić i Gorana Rema, knjiga koja ne samo da je bila povod izložbi nego i njezin pozudan vodič kroz stoljeća slavonske književnosti.
Obiman i dugogodišnji rad koji su autori uložili u pisanje knjige ne može se usporediti s ovom izložbom, a poseban je izazov predstavljalo obilje građe predstavljene u knjizi sažeti na svega dvadesetak plakata i prikazati bogatstvo književnika i književnih tekstova koji su kroz povijest obilježili prostor Slavonije.
Sama se izložba, dakle, sastoji od dvadesetak plakata i obuhvaća razdoblje slavonske pismenosti od početaka do danas slijedeći matricu zadanu u knjizi Slavonski tekst hrvatske književnosti. Vizualno i tematski izložba je podijeljena na četiri cjeline, književno–povijesna razdoblja, te se uvijek na prvom plakatu cjeline daje okvirna poetika, a zatim slijedi prikaz autora koji su u njoj stvarali grupirani unutar slavonskih gradova, citati iz djela i naslovnice izabranih uradaka koje pridonose vizualnoj percepciji. Na početnom plakatu izložbe, autori1 iznose razloge i tijek njezinog nastanka, a završni plakat prikazuje tri točke kojima se ukazuje na otvorenost i mogućnost komunikacije s budućnošću jer se stranice slavonske pismenosti i sada ispisuju.
Zbog širokog vremenskog raspona koji obuhvaća, izložba je osmišljena i koncipirana na tradicionalnom papirnom mediju. Svjesni činjenice kako u današnjem svijetu suvremeni elektronički mediji sve više odnose prevlast nad tradicionalnom pismenošću, a knjižnice postaju ili čuvari tradicije i kulturne baštine ili informacijski punktovi, autori je namjeravaju učiniti dostupnom i u suvremenom elektroničkom obliku,2 kao virtualnu šetnju slavonskom pismenošću koja bi predstavljala poveznicu sa sadašnjošću i privukla pozornost generacija kojima je namijenjena.
Ovom je prilikom potrebno istaknuti kako Društvo knjižničara Slavonije i Baranje djeluje već dugi niz godina, a 2005. godine obilježit će se tridesetogodišnjica njegovog djelovanja, te je u svom dosadašnjem radu organiziralo mnogobrojne aktivnosti, nastojalo doprinijeti razvoju knjižničarske struke i djelovati na promicanju pismenosti i razvijanju čitateljskih navika stanovnika područja koje obuhvaća. Ipak, po prvi put se izložba na plakatima javlja kao aktivnost Društva kojom se otvaraju vrata dijalogu sa svijetom u okružuju knjižničarske zajednice. To je ujedno i sekundarni cilj ove izložbe, jer osim ukazivanja na sve one autore koji su tijekom povijesti doprinijeli razvoju slavonske pismenosti, izložba komunicira i ostvaruje suradnju s Filozofskim fakultetom u Osijeku, Muzejom Slavonije i Baranje, izravno se uključuje u obrazovni kontekst, pregovara i ostvaruje se uz pomoć i podršku gospodarstva, jer bez Saponije d. d. koja je sponzorirala tiskanje ne bi bila ostvariva, koketira s vanjskim suradnicima — informatičarima i grafičkim dizajnerima, a rezultat je rada knjižničara iz različitih vrsta knjižnica.
Pred kraj, ali ne i na kraju, smatramo kako je važno istaknuti putujući karakter ove izložbe jer je ona zamišljena kao putujuća izložba po cijeloj Hrvatskoj, ali i izvan granica naše domovine. Prvo predstavljanje izložbe bilo je 6. rujna 2004. godine u Osijeku u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici, a sljedeće odredište joj je Mađarsko–hrvatska knjižničarska konferencija koja će se u listopadu održati u Pečuhu. Poslije toga pustit ćemo ju da se otisne u nove avanture nadajući se da će nam se neoštećena vratiti i uz digitalni oblik doživjeti svoju retrospektivu.
I na samom kraju, željeli bismo se zahvaliti Heleni i Goranu čija je knjiga od neprocjenjive vrijednosti za pismenost, kulturu i afirmaciju Slavonije i Baranje, Saponiji d. d. koja je uočila važnost izravnog uključivanja gospodarstva u kulturna zbivanja i svim suradnicima koji su se bilo tehnički, bilo savjetima uključili u stvaranje izložbe.
Društvo knjižničara Slavonije i Baranje
Svjetlana Mokriš
Marija Kretić–Nađ
Marina Vinaj
2, 2004.
Klikni za povratak