Odnos svijeta, života i čovjeka

Dr. Anto Matković, Tajna spoznajnoga kruga. Svijet — život — mozak, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2004, str. 221.

Već naslov knjige dr. Ante Matkovića Tajna spoznajnoga kruga nastoji čitatelju sugerirati da se ovdje ne radi samo o stručnoj, medicinskoj problematici, nego da autor nastoji zahvatiti mnogo širi kontekst pitanja koja s jedne strane pogađaju svijet prirodnih znanosti i s druge strane područje religije i filozofije. Riječ je, naime, o knjizi u kojoj dr. Anto Matković nastoji razumijevati i tumačiti čak i ona najteža pitanja s kojima se čovjek susreće i koja čovjeka pogađaju u samoj dubini njegova bitka, a to su pitanja života i smrti.

Treba također naglasiti da je autor knjige neurokirurg koji se u svojoj liječničkoj praksi trajno susretao s graničnim pitanjima života i smrti, tj. pitanjima koja su ga permanentno poticala i na osobna filozofska i religiozna promišljanja, ne samo vidljive stvarnosti, nego i one nevidljive (duhovne). Kao vrsni i u svijetu priznati neurokirurg dr. Anto Matković svakodnevno je u svojoj liječničkoj praksi stajao pred tajnom života, pred tajnom »čovjeka«, odnosno pred tajnom čovjekova »bitka–u–svijetu« (M. Heidegger). Ta je tajna čovjekova »bitka–u–svijetu« za dr. Antu Matkovića bila jedna velika zagonetka koju je cijeli svoj život promišljao, ne samo znanstveno i stručno– medicinski, nego i na način duboko prisutne filozofske refleksije. Dakle, filozofsko razmatranje pitanja o čovjeku proizašlo je kod dr. Ante Matkovića iz najdublje nevolje gubitka samorazumijevanja i smisla za transcedenciju. Svođenje čovjeka na puko predmetno postojanje učinilo ga je nesposobnim za razumijevanje izvornog smisla koji tek započinje s onim transcendiranjem koje je novovjekovna metafizika postavila u zagrade. No, dr. Anto Matković jasno naznačuje da i ona najobjektivnija suvremena znanost u biti ne može izbjeći religioznom pitanju. Na tragu te niti vodilje kod dr. Ante Markovića se jasno može iščitati kako zastupa filozofiju znanosti orijentiranu na smisao, a koja bi i samoj znanosti — u najužem smislu te riječi — trebala pokazati nove putove iskušavanja svijeta, koji je više neće činiti smrtnim neprijateljem prirode, nego u Nietzscheovom smislu »radosnom znanošću« čije spoznaje više neće biti smrtonosne za živi svijet.

Moglo bi se u jednoj metafori reći da je upravo dr. Anto Matković znanost razumijevao kao »radosnu znanost« koja treba služiti boljitku svijeta i boljitku čovjekova života.

Knjiga dr. Ante Matkovića Tajna spoznajnog kruga čini se osobito zanimljivom i zbog toga što dotiče i obrađuje pitanja znanosti, religije i filozofije. Da budem precizniji, dr. Anto Matković s ovom je knjigom na originalan način ušao u područje koje uobičajeno nazivamo granična pitanja između religije i znanosti. Područje kojim se bave granična pitanja samo po sebi je vrlo široko, tj. s jedne strane zahvaća svijet prirodnih znanosti, a s druge strane i područje filozofije i teologije, ukoliko se u filozofiji i teologiji »prirodu« i sva živa stvorenja u »prirodi« nastoji promatrati pod pojmom »stvaranja«, dakle pod stvaralačkim Božjim zahvatom.

No, u »graničnim pitanjima« koja pogađaju prirodne znanosti i teologiju ponovno do izražaja dolazi pitanje o ulozi i zadaći filozofije. Naime, pokazuje se da je i kod dr. Ante Matkovića uloga filozofije, odnosno pitanje njezine zadaće »posredničke« naravi. Naime, dr. Anto Matković dobro uviđa da bi filozofija kao posrednica između prirodnih znanosti i religije, odnosno teologije trebala predlagati upravo one kriterije razumnog postupanja i govora u kojima bi dolazio do izražaja upravo onaj dijaloški karakter koji prirodne znanosti i religiju (teologiju) dovodi do smislenog razgovora u kojem se »drugi« prepoznaje kao sugovornik.

Nadalje, granična se pitanja koncentriraju prije svega oko pitanja postanka svemira »kozmogeneza«, zatim oko pitanja postanka života »biogeneza« i ne naposljetku oko pitanja postanka čovjeka »antropogeneza«. Razmatrajući upravo ta »granična pitanja« na znanstveni i filozofski način, dr. Anto Matković se uz dr. Vjekolava Bajsića svrstao među vrsne poznavatelje ove zamršene ali vrlo zanimljive problematike.

U nekim dijelovima teksta također dolazi do izražaja i to da je dr. Anto Matković nadasve kritički raspoložen prema različitim »tumačima znanosti«, tj. prema onima koji manipuliraju znanstvenim rezultatima u svoje privatne svrhe, a ponašaju se kao što i sam autor doslovce kaže kao »ortodoksni isključivci prve vrste«. Upravo ti i takvi znanstveni tehnolozi ne mare za čovjeka, oni ne mare za čovjekovu narav i njegovo dostojanstvo. Oni samo gledaju sebe i način kako bi različitim manipulacijama došli do što većeg profita. Upravo na tom mjestu dobiva se dojam da je dr. Anto Matković htio upozoriti i na sve opasnosti koje sa sobom donosi svijet moderne tehnike. Osobito tu mislim na pitanja koja se odnose na ekologiju. Time je dr. Anto Matković dotaknuo i najsuvremeniju problematiku koju danas promišljaju ne samo prirodne, nego i duhovne znanosti.

Smatram da je ova knjiga jedan vrijedan znanstveni doprinos u kojem se ogleda duh i stvaralaštvo znanstvenika i mislioca koji je znao naći vremena da na jedan samo njemu svojstven način razmatra neka temeljna pitanja koja se odnose na svijet, život i čovjeka. Čestitam svima onima koji su se potrudili oko izdavanja ove knjige i duboko se nadam da će knjiga dr. Ante Matkovića biti dobra podloga i poticaj za daljnja znanstvena istraživanja.

Josip Oslić