Harry Potter i kamen gluposti

Harry Potter i kamen gluposti

Sjedili su na niskom zidiću ispred svoje škole. Nastava je bila gotova, i njih troje uživali su u blagim zrakama sunca.

Sally je pomalo zaneseno promatrala Harryja. Harry Potter bio je zvijezda njihove čarobnjačke škole, genijalac kome su i najteži zadaci išli od ruke bez ikakva napora. Ali sada se Harry zanio u misli, i izgledao ozbiljno i zabrinuto.

— O čemu razmišljaš, Harry?

— Valjda razmišlja kako napraviti kuhane iz sirovih krumpira — naruga se Dennis. Dennis je bio Amerikanac koji se uvijek pomalo rugao njihovoj čarobnjačkoj školi, ali je bio bistar dečko, izvrstan učenik, s punom torbom čarobnjačkih vještina.

— Mislim — poče Harry i zastane. — Mislim kako bih mogao pronaći Kamen gluposti.

— Kamen gluposti? — začuđeno će Dennis. — A zašto? Nije li glupo i tražiti ga?

— Kamen gluposti je vrlo moćan kamen — na to će Harry. — Glupost je jedna od najvećih sila svijeta, navodno beskonačna, kako tvrde najugledniji čarobnjaci. Što bismo sve mogli kad bismo imali Kamen gluposti u rukama!

— Čula sam da u Arabiji ima jedan kamen — reče Sally. — Velik je i četvrtast, i navodno potpuno crn. Da nije to?

— Onaj u Meki? To nije Kamen gluposti — odlučno će Harry. Kamen gluposti mora drukčije izgledati.

— Da ti nisi Škot? — naruga se Dennis. — Kažu da oni vole kamenje više od plodne zemlje.

— Molim — uvrijeđeno će Harry — ja sam pravi Englez, s pravim engleskim prezimenom, koje označava neko korisno zanimanje, kao Baker, Miller, Taylor, Carpenter...

— Ili Barker — naruga se Dennis. — A jesi li nešto poduzeo kako bi pronašao taj dragocjeni kamen?

— Da vam pravo kažem, jesam — reče Harry obraćajući se oboma. — Vi znate da naša čarobnjačka škola ima bogatu knjižnicu, a među knjigama ima i prastarih primjeraka i velikih rijetkosti. I zamislite što sam pronašao! Jednu užasno staru i sasvim ofucanu knjigu, ali punu tako neobičnih latinskih rečenica da je sigurno kako sadrži silno moćne čarobnjačke formule!

— Otkad je Harry sreo Sally, nezaustavljiv je — bio je Dennisov komentar. — A imaš li ovdje tu dragocjenu knjigu? — upita znatiželjno.

Harry Potter prokopa po svojoj torbi. — Evo je, pa možete sami prosuditi.

Sally pročita naslov: »Reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae«. — Kako neobično! Očito se ovdje radi o nekom starom kraljevstvu — tko zna da li još postoji. — Ali zašto »Reliquiae reliquiarum«? Naslov mi nije baš jasan.

— To bi značilo »Ostatci ostataka«, što baš ne mogu dovesti u vezu s kraljevstvom — reče Dennis. — A kakav je sadržaj?

— Sve vrvi od latinskih izraza. Recimo: »Aula est pro nobis«.

— »Aula« je nekakvo dvorište, to mi se ne čini baš smisleno — primijeti Dennis. — Ima li još štogod?

— Evo na primjer: »Obliti privatorum publica curate«.

— Nešto o privatnim i javnim stvarima. Ne čini mi se baš čarobnjačka formula. Dalje?

— »Non bene pro toto libertas venditur auro«.

— Ovo je nešto o slobodi i zlatu. Ali mislim da bi čarobnjačka formula trebala biti nekako skrivena, ne tako očita da se svakom nabije na nos. Što si to našla, Sally?

— Slušajte ovo! — Sally je bila uzbuđena. — »Sigillum comitatus campi nobilium Turopolya«!

— »Campus« je polje — skeptično će Dennis — a na polju su seljaci, a ne plemići. Kakvog to ima smisla?

— Ali zvuči kao prava čarobnjačka formula — na to će Harry. — Ali ja se pitam nešto drugo. Recimo da to zaista jest čarolija. Što bismo njom mogli postići?

— Harry — zausti Sally netremice gledajući svog prijatelja. Dennisu se učini da su Sallyne velike zelene oči još veće i zelenije. — Znam da si nenadmašan u čarobnjaštvu i da ti sve polazi za rukom. Zašto ne bismo učinili nešto dobro za cijeli svijet? Recimo, da ponovno podignemo one nebodere?

— Nebodere? — Harry je ostao bez riječi.

— Ma da, ona dva u New Yorku, oni koji su srušeni u onom strašnom terorističkom napadu. Sigurna sam da ti to možeš, Harry!

Harry se nakašlje. — Pa ...mogao bih pokušati. Ali kako ćemo pristupiti toj čaroliji?

Sally je već imala plan. — Najprije trebamo imati dobar crtež nebodera. Dennis izvrsno crta, a savršeno pozna New York i točno zna kako su neboderi izgledali. Ti se moraš koncentrirati na crtež i izgovarati čarobnu formulu dok se neboderi ne podignu.

— A kako ćemo znati da su se podigli? Daleko smo od New Yorka!

— Imam svoje čarobno zrcalo — reče Sally — i u njemu ćemo točno vidjeti što se dogodilo.

Dennis odmah izvadi olovku i papir. Već se oduševio planom. — Vrijedi pokušati — reče.

— A koju ćemo čarobnu formulu izgovarati?

— Onu sa slobodom i zlatom — reče Sally — ta mi izgleda najčarobnija.

Ubrzo su neboderi bili nacrtani. Dennis je imao smisla za perspektivu. Gotovo kao da njih troje stoje na Manhattanu i gledaju panoramu!

Harry se duboko koncentrirao. »Non bene pro toto libertas venditur auro«! — izgovori napokon.

— Ništa — reče Sally.

Harry ponovi formulu.

— Još uvijek ništa — žalosno će Sally.

Harry izgovori iste riječi i treći put, ali čarobno zrcalo ostade nijemo.

— Mora da je to ipak kriva formula — reče Dennis. — Ima li još nešto u onoj tvojoj knjizi, Harry?

Sally je listala stranice.

— Evo nečega što mora biti čarobna formula. »Segel tibircsearp non onger munger«.

— Ali to ne znači baš ništa — reče Dennis. — »Segel« je na njemačkom »jedro«, »non onger munger« dobro zvuči ali ništa ne znači. A što mu je to dođavola »tibircsearp«?

— Stanite malo! — Harry je bio uzbuđen. — Rečenicu samo treba pročitati naopako!

— »Regnum regno non praescribit leges«. Bravo, Harry! — zasjala je Sally.

— »Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone« — prevede Dennis kao iz topa. — Kakva je to glupost? Naravno da kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!

— Ali to mora biti čarobna formula, skrivena u naopaki poredak riječi — uvjereno će Harry.

— Hajde pokušaj, Harry! — Sally je treperila od uzbuđenja.

Harry se duboko koncentrirao. — Moram napeti sve svoje snage. Znate li koliko su teški bili oni neboderi? To ne će biti lako!

Napokon je Harry bio spreman. Podigne obje ruke, zatvori oči i reče: »Regnum regno non praescribit leges!«

Sally je netremice gledala u zrcalo. — Ništa. — »Regnum regno non praescribit leges!« — reče Harry po drugi put.

— Harry, nešto se događa! Čarobno zrcalo se zatreslo i puno je točkica koje se sudaraju!

— »Regnum regno non praescribit leges!« — reče Harry po treći put snažnim glasom, i otvori oči.

Svo troje je zurilo u zrcalo.

— Harry, uspio si! — vrištala je Sally. — Evo ih!

I doista, u čarobnom zrcalu lijepo su se vidjela dva četvrtasta stupa kako ponosno stoje usred Manhattana. Bili su samo neobično niski.

— Bravo, Harry! — prizna Dennis. — Ali nisi sasvim uspio: diglo se samo prvih deset katova!

— Pa što onda? — odsiječe Sally. — I najduži put počinje prvim korakom. Sutra možemo pokušati s drugih deset!

— Zadovoljan sam — reče Harry. — Mislio sam da neću uopće uspjeti. Sada se osjećam strašno iscrpljeno.

— Sjajan si, Harry! Zamisli kako će se Amerikanci veseliti! Neka to bude poklon naše čarobnjačke škole prijateljskom američkom narodu!

— Svaka čast! — Dennis je uvijek rado priznavao kad je netko u nečem uspio bolje od njega. — Ali jednu stvar smo ipak zaboravili.

— A to je? — začuđeno će Sally.

— Kamen gluposti — reče Dennis.

Harry je razmišljao. — Kamen gluposti mora biti moćan — u to nema nikakve sumnje. Ali možda griješimo kad ga tražimo na dalekim mjestima? Možda je mnogo bliže?

— A možda je Kamen gluposti posvuda? — dometne Dennis. — Gledajući svijet oko nas, bio bih sklon takvu zaključku. Onda bi mnogi ljudi mogli imati veliku moć!

— Pustite sada Kamen gluposti — pomirljivo će Sally — i veselimo se našim neboderima. Sutra je nov dan, i sigurno će nam pasti na pamet još mnogo dobrih ideja!