Stvari koje bi se trebale znati

Stvari koje bi se trebale znati

Pas je odnio jednu cipelu.* Iznutra se začulo škripanje. Zvono nije zazvonilo, nitko nije zazvan niti se čulo škripanje od silaženja stepenicama.

Pas je odnio i obje papuče. Pas nije bacio papuče u isti vrt kao i cipelu, već u neki drugi. A ta dva vrta u koje je pas bacio cipelu i papuče nisu bili daleko od kuće iz koje je cipelu i papuče uzeo. I u oba vrta djeca su pronašla bačene stvari i donijela ih. No pas je papuče ponovno odnio.

Djeca su skinula daske s istočnog lica daščare u kojoj se nalazio vrtni pribor. Skidanje svih dasaka s tog lica trajalo je četiri dana. Daščara je sada s tri zida osvijetljena. Nema ničega osim dviju lopata i istrunulih komada novina. Djeca koja su pronašla cipelu i papuče poznaju djecu koja su skinula daske s daščare, kažu da su došla iz Sütlücea. Ista djeca kažu i da se traži pas.

Pas potragama nije pronađen. Papuče su pronađene u vrtu u koji su bačene i prvi put. Bile su to tamnoplave papuče otvorenih prstiju. Stavljene su pred vrata na čijem je zvekiru pisalo 5. U stvari je broj vrata bio 11 i na gornjem dijelu vrata pisao je taj broj.

Kuća je bila točno nasuprot dugačkoj školskoj zgradi prizemnici obojenoj u ružičasto. Daščara čiji su bočni zid skinula djeca iz Sütlücea bila je daščara za pribor koji se koristio u školskom povrtnjaku.

Pas je odnio i obje cipele, ovaj put podižući veliku buku. Cipele su bile stavljene pod kamene stepenice, obuvale bi se za iznošenje smeća i nisu bile unesene unutra.

Djeca su ovaj put pronašla cipele u nekom drugom vrtu. U istom su vrtu pronašla i jednu papuču i jednu dječju čizmu. Rekla su da pas ima tri mladunca i da ne znaju što su djeca iz Sütlücea napravila s daskama.

Jedno dijete pokaže drugom bijela stabla i reče da to na stablima nije snijeg. Djeca su svaki dan viđala ta stabla. Vidjelo bi se da postaju bijela kad bi sniježilo. Dijete reče da postaju takva kada ne može sniježiti. Vrijeme je bilo toliko hladno da nije moglo sniježiti, a ono na stablima nazivalo se giričem. Ovo gore i ovo na zemlji možete zvati i kokosom, reče. Djeca skupiše divlje masline. Te divlje masline ostale su od ljeta, reče dijete. Djeca upitaše zna li baš on sve. Ja sam ih već prije vidio, reče dijete. Upitaše je li baš on sve vidio. Ovo ovako može unedogled, reče dijete. Ode kući i zaspi.

Preko rubova košare koja je stajala na fotelji spojenoj sa sofom na koju je leglo, visjelo je bijelo rublje, a u košari su bila dva jastuka. Dijete je jastuke bacilo u košaru da si napravi mjesta. Jedna noga stajala mu je preko druge. Između njegovih nogu i kraja sofe ostalo je toliko praznog prostora da bi jedna osoba mogla sjesti, odmah pored njega na stolu je stajala posuda za šećer, čaša, vrč, naočale, pored naočala poklopac vrča, zdjelica s jogurtom i žlica. Prekinuo se zvuk hladnjaka iza zavjese, koja se s karniše pričvršćene za strop spuštala iza sofe na kojoj je ležalo dijete.

Vrata hladnjaka iza zavjese se otvore i zvuk ponovno počne. Nešto je uzeto iz papirnate vrećice i vrata se zatvore. Iza zavjese se ponovno začu zvuk papira. Vrata kuhinje iza zavjese se otvore. S te strane doprije svježi zrak. Kuhinjska vrata se zatvore. Osim kuhinjskih, zasun nekih drugih vrata se povuče, vrata se otvore, ispred otvorenih vrata pogurnuta su žičana vrata. Cipele udare o pod. Zatvore se žičana vrata, zatvore se i druga vrata, zatvori se zasun. Otvori se slavina, ostane otvorena, zatvori se. Otvore se kuhinjska vrata, doprije svježi zrak.

Na mjestu gdje završava zavjesa pojavi se čovjek i sjedne na stolicu. Počne jesti jogurt. Stavi u zdjelicu vode, a ostatak jogurta istuče žlicom kako bi napravio ajran.1

Poluotvorena vrata otvaraju se prema sobi u kojoj sjedi čovjek i leži dijete. Što je to sada, tak, tak, tak, tak, kaže žena ljutito ali tiho čovjeku koji joj sjedi okrenut leđima, ne gledajući u čovjekova leđa već u dijete koje spava, što je to sada. Očito je, boji se da se dijete ne probudi. Otvorio je i zatvorio vrata, premetao po hladnjaku, otvorio slavine, napravio ajran, sada bi još i novine čitao, šuškao bi novinama. Ne čuje ništa kad spava, reče čovjek. Čak bi i ona sve čula kad bi spavala. Nije ništa čuo, ali sada hoće, reče žena. Uđe kroz vrata na koja je izašla, vrata se sasvim ne zatvore. Iz sobe u koju je ušla nisu se čuli baš nikakvi šumovi, kao da nije nigdje sjela, kao da nije pomicala šaku, ruku, nogu, nije hodala, kao da je nestala. U tom trenutku ajran se zgusnuo. Zgusnuti ajran stajao je na stolu, i čovjek je stajao, zatim ustane i izgubi se iza zavjese. Otvore se kuhinjska vrata, ne zatvore se, nešto udari o staklenu policu, vrata se zatvore i čovjek izađe iza zavjese, sjedne opet na isto mjesto i u ajran protrese soljenku. Ne izađe ništa soli. Opet su se sve rupice na soljenki začepile solju. Na svakom kraju naslona sofe na kojoj je ležalo dijete bila su dva ormarića s poklopcem i polica u sredini. Sa te police, na kojoj su stajale djetetove knjige, bilježnice i olovke, uze jednu tehničku olovku s minom nulpet i sjedne na svoje mjesto. Njome otvori rupice na soljenki. Ponovno nagne soljenku nad zdjelicu i udari je s donje strane. Sol procuri. Nakon što je promiješao, stavi žlicu na stol. Prinese zdjelicu ustima. Dok je zdjelica čovjeku bila u ustima, dijete se prene. Sa zdjelicom u ustima, čovjek skrene pogled na dijete. Dijete otvori oči. Pogleda se s čovjekom oči u oči. Pao sam niz stepenice, reče. Čovjek ispražnjenu zdjelicu stavi na stol. Dijete je reklo da je palo niz stepenice i, okrenuvši se leđima zavjesi, odmah ponovno počelo spavati. Poluotvorena vrata opet se otvore i žena upita čovjeka što se dogodilo. Pao je niz stepenice. Da si barem rekao da se nema čega bojati. Reći ćemo kad se probudi, reče čovjek. Čovjek je u tom trenutku pio ajran, znači nije smirio dijete, ali dijete je odmah zaspalo, no mora da se uplašilo, čak se i čovjek uplašio. Žena uđe u sobu ne zatvorivši potpuno vrata.

U poštanskom sandučiću našla se kuverta naslovljena na ime A. Börekçi. Za mene je, reče čovjek. Popusti u trgovini. Siđe niz stepenice i baci papir u kantu za smeće.

Pas je odnio ženinu crvenu plastičnu rukavicu. Žena je koristila lijevu rukavicu. Odnesena rukavica bila je rukavica lijeve ruke. Bacajući lijevom rukom ugljen, desnom bi rukom držala kliješta i otvarala poklopac peći. A o odnesenoj plastičnoj rukavici rekli su da je bila više od jedne dobre rukavice. Ne, reče žena, to je desna rukavica. Dvije desne rukavice stajale su pokraj metalne kante za ugljen. Žena je odmah pronašla svoju plastičnu rukavicu jer toliko vrtova ipak nije bilo.

Ömer hrani psa dovodeći ga u njihov vrt, reče. Stavi naočale i olovku na policu sofe. Poklopac vrča vrati na vrč, a posudu za šećer, čašu, zdjelicu i žlicu odnese u kuhinju.

Za stolom postavljenim za dvoje sjedili su muškarac i žena. Čovjek nije obukao ništa dugih rukava. Preko košulje kratkih rukava imao je smeđi prsluk. Ne radi preveliku buku, reče žena. Dijete je spavalo okrenuto prema zavjesi. Četka za cipele nije na svome mjestu, reče čovjek. Može biti da je pas odnio i četku za cipele. Dijete je prošli put reklo. Istu stvar je rekao i čovjek. Ne bulji tako u mene, reče žena. Istu stvar je rekla i žena čovjeku. Čovjek je u posljednje vrijeme i ostavljao vrata otvorena i zaboravljao ključ u njima.

Dijete je palo niz stepenice. Čovjek je bacio kuvertu koja mu je došla. Žena je pronašla plastičnu rukavicu koja joj treba za posao.

Zašto mi neprestano šalju te kuverte, reče čovjek. Što će mu te kuverte. Poštari se umaraju. Onog psa više uopće nisam vidjela, kaže žena. Čula je da psa dovode u vrt i da ga hrane, a reče to kao da je psa vidjela. Nije vidjela nikakvog psa, samo je rekla kao da ga je vidjela. Dijete zaspi. Izgleda da je gotov san sa stepenicama, reče žena. Ili je prošao njegov dio sa stepenicama.

Dijete izvadi kuvertu koju je čovjek bacio u kantu za smeće. Bila je to samo brošura:

Rasklopivi stolovi, rasklopive stolice:

Stanu na svako mjesto ili ih možete ugurati rasklapajući ih i zaklapajući. Zaklopivši ih, možete ih nositi i odnijeti. I otvoriti na mjestu kamo ste ih donijeli. Da se odmorite u miru. Možete ih rasklopiti i na zemlji i na betonu, postaviti ih na ravnim površinama. Stoje gdje se postave. Stvaraju cjelinu. Ako ne posložite i stolice, ne stvaraju cjelinu. Nepotpuni su. Stolovi i stolice ne prodaju se odvojeno. Morate kupiti sve skupa čak i ako ste samo jedna osoba. Jer morate posjesti i ljude koji će dolaziti k Vama jesti. Ponekad škripaju, no većinu vremena to nećete ni primijetiti. Primijetit ćete njihovo škripanje samo kada je muk i, ne obraćajući pažnju, zapodjenut ćete razgovor. I razgovor koji ste započeli bit će vezan uz sve više škripajuće stolove i stolice. Ponekad će se muk nastaviti, i škripanje također, no nitko neće ni obraćati pažnju na to. Ali neće biti problema pozovete li one kojima škripanje i muk ne smetaju.

Set zdjelica za šest osoba:

Staklo. Svih šest je iste veličine, a ima i sedma koja je veća od svih. Jedna velika, šest malih i eto seta za šest osoba. U njih možete staviti džadžik,2 jogurt, kompot, salatu, ili razne stvari koje ste napravili ili kupili. Njima je moguće i mjeriti neke stvari, kada radite rižu, mogu postati posudice za mjerenje. Ne mogu se baš smjestiti jedna u drugu jer između otvora i dna i nema razlike. Moglo bi se reći da je to nešto potpuno ravno. Lako je staviti jednu u drugu one koje imaju veliki otvor i malo dno. Ali ove nisu takve. Dok veliku nećete previše donositi i odnositi sa stola, male ćete često spuštati i podizati. Velike su vjerojatnosti da ćete ih susretati u svakom prljavom posuđu. Rubovi su im malo nazupčeni pa postoji mogućnost da ćete ih morati ribati, inače se mrljice jogurta neće posve skinuti. Možda ćete morati pripaziti.

Muška cipela:

Napravljena je bez žniranaca radi jednostavne upotrebe. Ako Vam se ne sviđa boja, crnu možete promijeniti u neku drugu boju. Prednji dio je izuzetno širok, a peta i nije tako jako niska. Kad se iznose, možete im ugaziti stražnji dio i koristiti ih za iznošenje smeća. Prije nego se iznose, stražnji dio se ne smije ugaziti, što ćete ionako već i sami znati. Da vam ne bude hladno za nogu, iznutra stavite pustenu tkaninu. Bilo bi dobro da se na petu pribije željezo, da se ne ulazi u blato i da se ne suši pored peći.

Ženska papuča:

Ortopedska. Napravljena je da ne tražite nešto što biste obuli prilikom iznošenja smeća ili izlaska pred vrata. I nije toliko važno je li prevelika ili premala, ide na svačiju nogu. Ako se smoče, nije im ništa, ionako su napravljene da se smoče. Zasigurno će se smočiti dok perete prostor pred vratima. To je nešto izuzetno dugačko. Remenčić se regulira prema širini noge, a to Vam može uzeti pola sata vremena. Zbog toga je najbolje ne igrati se s regulacijom i prilagoditi papuču širini noge onoga tko ju najviše koristi.

Prekinuvši s čitanjem na pola, dijete baci papir u kantu za smeće. To je bila brošura, reče dijete, u kući je sve to ionako već postojalo i zato nije bilo razloga da se ne baci. Ionako je već bačena, reče dijete. Nije znao je li bačena pročitana ili nepročitana, s obzirom na to da je bačena, uopće nije bila potrebna. Nešto nepotrebno, reče dijete. Nije rekao da nije potrebno istražiti je li ju pročitao ili ne onaj koji ju je bacio u kantu za smeće.

Ptice su šetkale po betonu. Neprestano se saginjujući, skupljale su kljunom nešto što djeca nisu mogla vidjeti. Ptice poletješe u stranu iz daščare čija je jedna strana bila skinuta. Rastjerali ste ih, reče jedno dijete. Hodale su jako brzo. One ne hodaju previše po betonu, ili dijete koje je reklo da su rastjerane to ne zna. Znam, reče, ali i mi smo se međusobno jako izudarali i, ne znam čiji, ali nečiji me lakat pogodio u trbuh. Dijete se primi za trbuh. Držeći se za trbuh, otrči prema putu nasuprot daščari. Sva djeca su odjednom potrčala u tom smjeru.

Kad je zazvonilo školsko zvono, naletjeli su na dijete iz jutarnje smjene koje je prvo izašlo iz razreda. Mazga, mazga, reklo je dijete hvatajući dah. Što to govoriš tako zadihan, reče jedno dijete, ili bi trebalo postojati još nešto osim ptica i njih samih. Pojave se još tri zadihana djeteta iz jutarnje smjene, gdje je, upitaše. Ovi ništa ne znaju, reče dijete. Ako govore istinu, mazga je otišla. Mazga je prije jednog školskog sata stajala na mjestu gdje su sada bili svi skupa. Stvarno je stajala. Dali smo joj kruha, reče jedno dijete iz jutarnje smjene. Naravno da je pojela kruh, sve je pojela, ali kamo je otišla. Čistač ju je privezao za kutiju za smeće. S obzirom na to da ju je čistač svezao, vjerojatno ju je on i odveo, reče jedno dijete. Ali mazga nije čistačeva, on je samo napravio ono što mu je ravnatelj rekao, a moguće je da mu je ravnatelj ovaj put rekao da ju odveže. Je li ravnatelj nešto rekao ili je čistač rekao ravnatelju i što je rekao. Pitao je hoće li ova životinja stajati ovdje. Možda takvo nešto i nije pitao. No sigurno je netko nešto rekao kako bi mazga otišla. Dakle, mazga se izgubila prema nečijoj zamisli. Mi nismo ništa vidjeli, rekoše djeca, mi smo samo trčali. Oni su samo trčali, nisu bili iz jutarnje smjene. Jeste li vi iz popodnevne smjene, upita jedno dijete iz jutarnje smjene. Zar nije moguće da su djeca iz Sütlücea vidjela mazgu. Ali djeca iz Sütlücea ne dolaze svaki dan. Ako ne dolaze svaki dan, reče jedno dijete, onda tek ranim jutrom neće doći. Vi puno toga znate, kaže jedno dijete iz jutarnje smjene. I tko su zaboga djeca iz Sütlücea, bi li ona mogla oteti mazgu. Ona su ta koja su skinula daske s ove daščare. Samo su skinula daske s daščare, a ne znamo jesu li vidjela mazgu, da su ju čak i vidjela, ne znamo jesu li ju i odvela. Vi znate mnogo više od nas, reče jedno dijete iz jutarnje smjene. I vi znate mnogo toga, znate mazgu. Mi mazgu još nismo ni vidjeli. Zar je to mazga, mogli bismo ju zvati i najobičnijim konjem. Zašto ne kažete konj, upita jedno dijete. Sličila je konju, dakle imala je neke osobine slične konju. Mogla bi sličiti i mazgi, koristiti se i u tegljačkom poslu. Konj ili mazga, zovi ju kako hoćeš, reče jedno dijete iz jutarnje smjene, gotova je sa svojim poslom i zato ju zovem mazgom, i konje koji imaju posao i one čiji je posao gotov može se zvati mazgama.

Zazvoni zvono. Djeca iz jutarnje smjene ne obraćaše pažnju. Zazvonilo vam je zvono, reče jedno dijete. Tko zna, a možda je mazga sjedila u razredu. Gluposti, reče dijete, tko zna gdje je ona sada. Mogli smo i nešto saznati da smo, umjesto vas, pitali ravnatelja. Ne bi se smio toliko zanositi. Ako je ravnatelj likvidirao mazgu, može i vaš zanos. E, čistaču. Nigdje je nije bilo. Zvono vam je odavno zvonilo, reče jedno dijete. Dobro, ali vi svejedno budno motrite. Pitam se znaju li djeca iz Sütlücea nešto, reče jedno dijete dok su djeca iz jutarnje smjene ušla. Danas uopće nismo vidjeli čistača, mazgu ni djecu iz Sütlücea. Eto, zbog toga bi oni mogli znati sve, reče dijete. Da ništa ne znaju, isto bi kao i oni neprestano lutali naokolo i trčali ovamo onamo. Treba pričekati, reče jedno dijete. Do kada. I da li mazgu, ili čistača, ili djecu iz Sütlücea.

Izašavši pred vrata, žena vidje prevrnutu kantu za smeće. Prokleto znatiželjno pseto, reče. Smeće koje je pas rasuo stavljala je u kantu. Zgužvan i bačen bio je i papir obrubljen plavom svjetlucavom vrpcom. Nisu samo psi znatiželjni, reče. Izravna papir na koljenima.

Ženska papuča:

Ortopedska. Napravljena je da ne tražite nešto što biste obuli prilikom iznošenja smeća ili izlaska pred vrata. I nije toliko važno je li prevelika ili premala, ide na svačiju nogu. Ako se smoč

Okrene papir na drugu stranu: Satovi:

1. Za zaboravne i nemarne pokazuje čak i datum. Broj u maloj kutiji na desnoj strani datum je tekućeg dana ukoliko ga, naravno, niste zaboravili naviti. Ne posjeduje sposobnost podsjećanja da se navine. Takvo što će jedino Vama poći od ruke. I to, dakle mjesto za navijanje, također je s desne strane. Morate samo okretati lijevo i desno. No ni to ne ide u beskraj, na jednom mjestu morate prestati. Remen mu je metalan i, kako se isprepliće poput lanca, a na rebrima ima razmake, dlake Vam se na ručnom zglobu potkraćuju o takva mjesta. Ponekad. A donji pokazivač sekundi samostalno se okreće i zaustavlja. Nemojte to ni primjećivati. Kao da on nešto primjećuje. No nemojte misliti da sat stane ako ga ne navijete. Samo je Vaš taj koji staje.

vialux

2. Malo je od plastike, malo od željeza. Potpuno plastičan donji dio je polukružan, a gornji željezni spaja se s uokvirenim plastičnim dijelom i postaje potpuno okrugao. Baš poput narukvice. A kada donji uokvireni željezni dio ostane pod rukom i gore ostane pokazivač sata, onda tek nalikuje na narukvicu. Razumije se da se sat očitava sa uokvirenog željeznog lica, tu se nalazi elipsa unutar koje se vidi jedan mali pravokutnik, a unutar pravokutnika koliko je sati. Samo, budući da je nezgrapan, udara ovamo–onamo kada pomičete ruku. Ako ste ga stavili na ruku kojom pišete, udarat će neprestano tok tok po stolu.

LCD quartz

3. Kao što se može vidjeti, to je nešto sasvim crno. Ali mala i velika kazaljka te rub okvira su bijeli, a kazaljka za sekunde crvena. Na poleđini piše da je vodonepropustan. I još nešto nevažno o njemu samome, odnosno neka slova i brojke koje nema potrebe da znamo. Plastični reme

I žena zgužva papir i baci ga. Lako je zgužvati već zgužvani papir, reče, ali ga je toliko teško rastvoriti.

Razgovaraš sama sa sobom, reče čovjek; izašao je iz kuće i oko vrata omotao tamnoplavo–bijeli dugački šal, omotao je on njega, ali su mu do koljena sezali neomotani dijelovi. Na ulici čovjek ne može pričati sam sa sobom, reče žena, ne može brbljati sam sa sobom čak ni pred kućom u kojoj nema nikoga. Zbog mene, reče žena koja je otvorila prozor na plavo obojenoj kući udaljenoj nekoliko metara od kante za smeće. Što ću kad mi je sluh tako oštar da bih čula i da mi odrežu uši, čula sam što si rekla o znatiželjnom psu. Postoji neko prokleto znatiželjno pseto koje je malo pomalo odnosilo ženine papuče i rukavice, svaki bi ih put bacalo u drugo dvorište, i pronašlo bi se to što je bačeno, ali pseto nikako da se pronađe, sada je i kantu za smeće prevrnulo. Pa zar nije tako, ha, zar nije tako, ali ti si sigurno vidjela to pseto, reče žena. Žena na prozoru se nasmije, Vaš šal, reče, Vaš šal samo što ne pomete pod. Što se tiče pseta, naravno da ga je vidjela, ali nije ga mogla zamijeniti ni sa čime, odnosno s psom, ali, i na vuka je nalikovao. Možda je vučjak, možda samo vuk, a možda je samo pseto, rekoh samoj sebi, nitko nije čuo to što sam rekla jer sam o tome razmišljala. Tome se uopće ne čudim, ovo je vrh planine pa se vukovi nemaju zašto plašiti. Zašto bi operušali nekoliko kuća, ovu dugačku školu, daščaru s tri zida. Zar vukovi, upita žena, ma pusti sada vukove, pusti, radije namjesti poklopac na ovu kantu za smeće i priveži je žicom za stup. Najbolje rješenje bilo je privezati kantu za smeće žicom za stup i držati stražu jednu noć te vidjeti što je ta životinja koja dolazi. Sve bih mogao raditi, sve bih mogao raditi, ali stražu neću držati, reče čovjek. Žena bi se rado jako smijala, smijala bi se ovom čovjeku koji je na radnom mjestu deset godina svake zime, svake noći čuvao stražu. Eto zbog toga ne mogu a da se ne smijem, reče žena. Ne bi ničemu koristilo držati stražu i motriti na životinju koja dolazi. Svaki će se put pomisliti na drugo, životinja koja se jedan dan smatra psom, drugi bi se dan mogla smatrati vukom. I na taj se način, reče žena na prozoru, u stvar može umiješati još masa životinja. Ja, reče žena ženi na prozoru, ja ne želim vidjeti ništa drugo osim psa. Pa ja ionako nisam vidjela ništa drugo osim psa, reče žena na prozoru. A još biste natjerali čovjeka da drži stražu, ha, čovjek žurno omota krajeve šala još jednom oko vrata, ipak budno motrite, reče.

S bočne strane škole stajala su tri automobila paralelno jedan na drugoga i četvrti koji je s lijeve strane triju automobila zatvorio kut. Čistač je, ne saginjajući se odveć, meo pod prema četvrtom automobilu metlom nataknutom na štap. Vrativši se od četvrtog automobila do kojeg je došao metući i vidjevši dijete kako sjedi na školskoj torbi, upita ga, jesi li mene gledao. Nisam samo ja, reče dijete i okrenuvši glavu pokaže na međusobno vrlo blizu jedan drugomu tri niska prozora na školskoj zgradi prizemnici, jesi li sada vidio, upita. Je li svakoga dana ovako? Ni on, dakle ni čistač nije znao ništa ni o čemu, ali čistač je već bio toliko zauzet da ne bi mogao ni primijetiti da ga promatraju. Ali kakva šteta, reče dijete, svi prozori razreda gledaju na ovu stranu. Znači, žele vidjeti i drugu stranu. Uopće nije bio pametan onaj tko je radio ovu školu. Kažeš li ti to da nije bio pametan zato što je postavio sve prozore da gledaju na ovu stranu. Nije zbog toga, reče dijete, nije uopće povezano s prozorima. A sa čime bi onda moglo biti povezano. Pa ništa, zato što je ovako poput vlaka. Dobro je to što je poput vlaka, reče čistač, inače bih stalno morao šetati gore–dolje. Jako je dobro što je ovako prizemna. Bio je to lijen čistač. I ti si vjerojatno lijeno dijete, reče čistač, markiraš li ti to iz škole? To uopće nije potrebno, reče dijete. Što to znači, je li njemu tako lako bježati ili ne bi tako nisko pao da bježi. Tako nešto nisam htio reći, reče dijete, zbog svoje lijenosti, ni to mi se ne bi dalo. Nekada se ni čistaču nije dalo. Znači ni tebi, reče dijete. Dobro, onda što tražiš ovdje, mene vjerojatno ne. Obukao je kaput i privukao torbu. Ja sam učenik, reče dijete. To je još čudnije, ovako rano, dok još nije ni podne. Tako, ali da nisam došao u ovo vrijeme, ne bih vidio da te promatraju. To nije bilo toliko važno, koga briga, ili, ma ne, ili je došao da me obavijesti. Ja prvi put dolazim ovamo, reče dijete, sin sam tajnice koja ovdje radi, došao sam s majkom u ranu zoru, nemoj se iznenaditi ako me vidiš na ovom glupom mjestu cijeli dan. Tajnica, je li. Nova tajnica, reče dijete. I stara je ovdje. Dođi onda, dođi pa da odemo na taj vlak, naći ću ti i stolicu. To je majka već odavno sredila, ali je djetetova tvrdoglavost bila jača. Da, jako sam se naljutio, malo sam se igrao čajnikom koji sam uzeo, puhao sam u njega kao u trubu. Ali svejedno mi je bilo dosadno. Danas uopće nisam vidio dijete koje puše u čajnik kao u trubu. Zar nije čuo ni njegov zvuk. U stvari jako dobro čujem, nije da ne čujem, ali danas mi je taman uletio neki posao i morao sam nekamo ići. Vidio sam, reče dijete, a kamo si odveo mazgu. Nismo znali što ćemo s tom životinjom, čak ni ravnatelj nije znao. I otpratio sam mazgu do kanala. Što je tu je, ma tako je poblesavila. Preveo sam ju preko mosta i ona se uputila prema groblju. Kao što vidiš, ovdje se svaki dan nešto događa, čovjek se ne može dosađivati, drago dijete, došao si na pravo mjesto.

Hej čovječe, reče žena sama sebi, hej čovječe, kuću pretvaraš u smetlište. Žena je bila u kupaonici. Bila je to pravokutna kupaonica. Na staklenoj polici pokraj kade stajali su šampon, zeleni i bijeli sapun, britvica, kamen za stopala, boja za kosu, mali stakleni lončić s četkom za bojenje kose i naopako okrenuta zdjelica na kojoj je pisalo PUNOMASNI VAKUMIRANI JOGURT. Bacila je zdjelicu u plavu plastičnu kantu za smeće punu prašine od ugljena koja je stajala pokraj peći kupaonice. Onda ju je ponovno odatle uzela.

Htjela je podići poklopac kante za smeće u kuhinji, ali nikako da primi sklisku plastiku. Pustila je ručku na poklopcu koja se nije dala primiti i podigla poklopac s bočne strane te bacila zdjelicu. Kako li je teško iskorijeniti smeće. Čovjek koji ni unutra još uvijek nije skinuo šal, zaviknuo je iz dnevnog boravka. Je li se dijete probudilo. Žena se pojavi na vratima dnevnog boravka, stajala je s poklopcem od kante u ruci. Pravo je čudo, reče, pravo je čudo da ovo dijete uopće može spavati ovdje.

Prevela Barbara Kerovec