»Istok — Zapad«

»Istok — Zapad«

Klasifikacija bez suštine

Mora da je obrazloženje/osnova za razdvajanje »Istok« — »Zapad« neporeciva razlika u sustavima razmišljanja, dakle u parametrima i u popisima ispravnoga i neispravnoga.

Stari Grci oblikovali su »zapadno shvaćanje« i posložili zapadne parametre i popise ispravnoga i neispravnoga. Demokritov »univerzum« sastojao se od atoma i praznina. Platonov »svijet« bio je ispunjen oštrim trokutima. A Aristotelova logika »crno–bijelim« pravilima; Nešto ili je A ili nije A, i ne može i biti i ne biti A.

Naraštaji koji su slijedili Aristotela nastavili su poimati razum i univerzum u smjeru njegovih tendencija i logike. Suvremena znanost, matematika, logika i kultura oslanjaju se na osnovu da je svijet crno–bijel i da je ta njegova kvaliteta nepromjenjiva. Tako da je svaki sud koji izrečemo ili ispravan ili neispravan. Svaki zakon, svaka instrukcija i svako pravilo moraju biti sigurni. Sustav 0/1 digitalnog računala trijumf je linearne logike crno–bijelog poimanja svijeta.

Aristotel je već 2000 godina autoritet »umjetnosti ispravnog razmišljanja«. Zapadnjak je i matematiku i svijet objašnjavao Aristotelovom crno–bijelom logikom. Nasredin Hodža1 priča besmislice i ispada smiješan kada kaže: »I ti imaš pravo« sudskom službeniku, koji je i za tužitelja i za optuženoga rekao »Ima prav!« pokazavši time da obojica neće moći imati pravo.

»Zapadnjačke« kulture, književnosti i politike osnovane su na temelju da udaljavanje od logike i znanosti znači zatvaranje u besmislene budalaštine istočnjačkog misticizma. Način »istočnjačkog« razmišljanja je prema tome »pomutnja u glavama, neispravni kriteriji, krive predodžbe i podaci čije je unošenje u računalo nemoguće«. I kako se priča, takvih je »glava« istočno od obale rijeke Marice u izobilju, čak i prevladavaju.

Muslimanski narodi kao živući predstavnici »orijentalnog mentaliteta«, a Turci turskih običaja i načina života, proklinju to stanje koje nalaze među sobom i silno se trude promijeniti svoj mentalitet.

Ne zna se što je uzrok, no prikrivaju se činjenice da povratak Grcima i renesansu nije proživio samo kršćanski svijet, da je i islam imao svoju renesansu i da je i islam heleniziran. Postupa se kao da toga nije ni bilo. Kao da islamska misao nije preko kršćanske Sirije uzela grčko filozofsko naslijeđe i ponovno ga predstavila kršćanskoj Europi preko muslimanske Španjolske! Kao da Gazali, Farabi, Avicena, Averroes i Ibn Haldun nisu bili prožeti Aristotelovom mišlju! Kao da recepcija islama i islamska misao nisu bili usmjereni Aristotelovom logikom i znanošću!

Grčka misao prisutna je u islamskoj civilizaciji. Akademija znanosti, Kuća mudrosti, Beyt–ül Hykmet, osnovana 830. godine u Bagdadu, odmah je u 20 godina prevela sva djela Aristotela, Platona, Euklida, Hipokrata i drugih. Da bi pomirili grčku filozofiju s Kur'anom, dali su si najmanje onoliko truda koliko i »kršćanski mislioci« koji su proučavali Svetu knjigu.

Aristotelov Organon bit je grčke logike. Muslimanski su mislioci vrlo dobro poznavali Organon. Još je sredinom 8. stoljeća ondje postojala mutazilitska škola.2 Mutaziliti su bili teolozi koji su na logičan način tumačili ajete i hadise protivne razumu te mirili vjeru s razumom. Mutaziliti su branili tezu da ljudski razum ne može spoznati stvarnu Allahovu prirodu i osobine. Mutaziliti su bili preteča Werneru Heisenbergu, koji je u matematičkoj formi dokazivao da su neke stvari načelno nespoznajne. Mutaziliti su bili poznati kao škola Haruna Rašida i njegova sina Memuna, koja je grecizirala Muslimane.

Zatim arapski filozof, al Kindi, čovjek koji je identificirao Pitagorinu matematiku kao temelj svih znanosti. Čovjek koji je mislio isto kao i Platon tvrdeći da čovjek koji ne zna matematiku ne može ni filozofirati. Čovjek koji je medicinu, ljekarništvo i glazbu pretvorio u matematiku. Čovjek koji je Aristotelovu Teologiju preveo na arapski. Čovjek koji se trudio pomiriti Aristotela i Platona. Čovjek nerazdvojan s Euklidovom geometrijom. Čovjek koji je Rogeru Baconu iznosio svoja mišljenja o optici.

Zatim prvi Turčin koji je stekao ugled u svjetskoj povijesti filozofije, Turkestanac Farabi. Čovjek koji je »sto puta!« pročitao Aristotelovu Fiziku i »dvjesto puta!« De Anima, O duši. Pisac Aristotelove filozofije. Čovjek koji je iza sebe ostavio trideset i devet knjiga koje objašnjavaju Aristotela.

Zatim veliki logičar, Avicena. Čovjek za kojega se govori da je odrastao na Aristotelovoj Metafizici. Čovjek koji je u svojoj knjizi Zakonik govorio o Aristotelu kao o »Prvom učitelju«. Tako bi govorio i sv. Toma Akvinski: The Filozof! I Dante: »Stručnjak među onima koji znaju!«.

Tu je i El Biruni. I Muhammed ibn Musa al Hvarizmi, koji je svijetu poklonio algebru, poznat kao najveći matematičar srednjega vijeka. I još ih je mnogo.

Srednji istok je »zapadnjački« barem koliko i Zapadna Europa. Islam je zapadna religija. Jedna od jednobožačkih religija. Jedna od škola nebeskih religija. A muslimani su rođaci zapadnjaka nastanjenih na europskom kontinentu, posrnuli na putu prema više znanosti. To je sve.

Da, baš je šteta što smo zapadnjaci. I hendikepirani smo netolerancijom, samodopadnošću, ohološću, narcizmom, morbidnošću i nasiljem kao neizbježivim posljedicama linearne logike, ili–ili poimanja i matematičke sigurnosti. Modernizam zasnovan na razdvajanju ja–ti, ja–on i subjekt–predikat poklon je Aristotelove znanosti svijetu.

Ako tražimo jedan »Istok«, ne na putu prema »Zapadu«, ne jednog »zapadnjaka« koji je zakasnio u znanosti, već »istočnjaka« koji mu oponira, onda tog »znalca« moramo potražiti na nasuprotnoj strani »Prvog učitelja« Aristotela i unutar nepomirljive proturječnosti s njegovim sustavima ispravnog–neispravnog, proturječnog njegovu crno–bijelom dualističkom sustavu i njegovim parametrima.

Takav znalac postoji: Buda, dvjesto godina prije Aristotela, Buda je probio Aristotelov crno–bijeli »ili–ili« svijet i, suprotno onomu što je rečeno, vidio je da je svijet pun proturječnosti. Da je nešto ili A, ili nije A, vrijedilo je samo za spekulativni svijet, primjerice za svijet matematičara ili ideologa. Ono što je vrijedilo u istinskom svijetu bilo je i–i, A je i A, i nije A. Nebo je i plavo, i nije plavo. Tužitelj i ima pravo, i nema pravo.

Da nije iz kvantne fizike, »Zapad« bi zasigurno s Budom primijenio postupak Nasredina Hodže. Samo što je šest atomskih čestica, primjerice foton, srušilo Aristotelov ili–ili univerzum. Foton je i čestica, i val. Nije ili ono, ili ovo, već i ono, i ovo. yin–yang jednadžba:

Drvo stvara vatru, vatra pepeo, pepeo zemlju, zemlja metal / metal se pretvara u zemlju i stvara drvo / Voda gasi vatru, vatra topi metal, metal reže drvo, drvo se miješa sa zemljom, a zemlja s vodom / Žena se prenosi na muškarca, muškarac na ženu i nastaje čovjek.

Od religija Dalekog istoka, religije budizam, yaoizam, zen budizam i šintoizam su i–i religije. A islam nije. Islam je crno–bijela religija.

Buda protiv Aristotela. To je točka u znanosti do koje se danas došlo. »I ovo, i ono« protiv »ili ovo, ili ono«. Vrlo nestalna logika, maglovita logika, neodređena logika, fuzzy pozitivizam.

Godine 1991. Japanci su izvezli pametne kućanske aparate u vrijednosti od dvije milijarde dolara, sve same proizvode fuzzy inženjerstva, i Europa se isposvađala. U igru se umiješala Južna Koreja, osnovala udruge i postala suparnik Japanu. Singapur, Malezija i druge zemlje Južne Azije podučavaju na svojim sveučilištima fuzzy logiku. Indija ima sedam starih teoretičara svjetskog ranga. U Kini je 1989. godine više od 10 000 studenata studiralo fuzzy teoriju. O fuzzy matematici i inženjerstvu bilo je više od 10 publikacija. Kinezi primjenjuju fuzzy logiku i na vojnom području. Buda je pobijedio. Svemir je deterministički, ali fuzzy. Sve je problem mjere: i ono, i ovo i Fuzzy i rasijana misao su znanost i ništa drugo. Čista, prava matematika. Neka naši vjerski aristotelovci i dalje kolju naše znanstvene aristotelovce dok fuzzy inženjeri hodaju rukom pod ruku sa sufijskom pratnjom. Neki se šale na naš račun!

Iz Dogu Bati: Dogu ne? Bati ne?, s. 2, 1998.

Prevela Barbara Kerovec