Pisanje — čin prkosa

Pisanje — čin prkosa

William Graham se protivi tvrdnji da je zatvor idealan rasadnik pisaca. I zbilja, moramo se složiti sa svakim njegovim pojedinim razlogom. Osim toga, teško je zamisliti da je itko tako naivan da povjeruje u ono što prema g. Grahamu kaže Dan Simmons: »Zatvor je uvijek bio dobro mjesto za pisce« (ili da je dobro mjesto za bilo koga drugoga). Ipak, čovjek dolazi u iskušenje da kaže obojici pisaca:

Da, ali...

G. Graham je temeljito iznio sve prigovore »da, ali« s obzirom na citat iz romana g. Simmonsa. Ja ću pokušati iznijeti par takvih prigovora eseju g. Grahama i ustvrditi da se cijeli problem vrti oko krive teme, jer bi nam više pomoglo pitanje: može li se u zatvoru dobro pisati?

Istina je da zatvorska rutina može smetati pisanju. Ali smetale bi i svakodnevne sitnice na slobodi. Ako uz pisanje morate zarađivati plaću kao nastavnik engleskog u koledžu, smeta li to manje od zatvorskog života?

Istina je da neke stvari »zatvor može ubiti u vama«, ali može ih ubiti i umrtvljujuća masovna kultura kojom nas šopaju na slobodi. Istina je da zatvorenik nema »divnu samostansku samoću«, ali i na slobodi ćete teško naći samostane za pisce.

G. Graham kaže da vas zatočeništvo (ne uvijek, kako poslije pojašnjava) »natjera da ponovno ocijenite svoj život i postupke«. Ovdje, kao i drugdje, g. Graham dodaje svoj »ali«: »istu potrebu može izazvati svako iskustvo koje je nabijeno osjećajima i koje čovjeku mijenja život«. Upravo tako. On navodi rat, ljubav, putovanja, bolesti i smrt, o čemu je napisano mnogo dobrih stvari, kao i o zatvoru.

Dapače, moj najveći »da, ali« odnosi se na tvrdnju g. Grahama da »atmosfera opterećuje čovjeka«. I ovdje ponavljamo »istina je«, naravno. Moj »ali« glasi da unatoč toj atmosferi i mnogim zaprekama koje nabraja g. Graham, neki zatvorenici (čak i bez školskog obrazovanja) mogu pisati živahne napomene kao »ovdje čak ima ljudi koji glasno igraju šah«. Ako zatvor i nije dobro mjesto za pisce, svejedno je pomogao g. Grahamu da nam opiše svijet koji inače ne bismo tako dobro poznavali. Zahvaljujem mu zbog toga, kao i zbog njegove ustrajnosti unatoč činjenici da »čovjeka u najmanju ruku umara taj neprekidni 'kap, kap, kap' nasrtaja od kojih se mora braniti« (opet lijepo rečeno).

Pisanje je za mnoge zatvorenike »čin prkosa. To je način da stanete na noge i povičete: ja sam čovjek, ja sam pojedinac kojeg ne možete zgaziti«, kaže g. Graham. Zapravo, to je prikladan opis svakoga dobrog teksta. On kaže da piše »u samoobrani«. U nekom smislu tako piše većina ozbiljnih pisaca na slobodi. Sada ću odgovoriti na pitanje koje sam postavio umjesto pitanja g. Grahama: da, u zatvoru se može dobro pisati. Ne samo da se to može dogoditi nego je i važno da se dogodi — kako za nas na slobodi, tako i za ljude koji pišu u zatvoru. Pisanje pomaže g. Grahamu da »ostane u vezi s vanjskim svijetom«. I drugim zatvorenicima to može pomoći da progovore, suoče se sa samim sobom i s društvom čije su vrijednosti jednom prezreli. Zbog svog iskustva, zatvorski pisci mogu razumjeti te vrijednosti bolje nego većina ljudi. Njihovo pisanje pomaže da se uklone neki klišeji o zatvorima i zatvorenicima te da se osvijetle mračni kutovi propale zatvorske politike ove zemlje.

Možda bismo se trebali manje baviti pitanjem je li zatvor »dobro mjesto« za pisce a više pitanjem kako pomoći ljudi iza bodljikave žice da se čuje njihov glas. Ovdje želim odati priznanje svecima koji za malu ili nikakvu naknadu idu u zatvor poučavati čitanje i pisanje. Odajem priznanje i zatvorenicima koji su unatoč bezbrojnim smetnjama ustali protiv mrtvila zatvora i ljudske duše; koji su u nekom smislu perom probili put iz zatvora iako su fizički ostali unutra. Na kraju, zbog njihova truda, ljudi na slobodi i ljudi u zatvoru mogli bi otkriti koliko su međusobno slični a ne različiti.

Bez obzira na to je li zatvor dobro mjesto za pisce, pisanje u zatvoru može stvoriti mnogo dobra.

Preveo Marko Maras

1

Peter Y. Sussman je koautor knjige »Počinio sam novinarstvo: zatvorski zapisi Crvenog Prasca (drugi autor je Dannie M. Martin), koju je u Hrvatskoj nedavno izdao Profil International