Kratak pregled literarnih časopisa u Belgiji

Kratak pregled literarnih časopisa u Belgiji

Bilo bi teško, bolje rečeno nemoguće, napraviti pravo stanje preciznih mjesta nastanka i povijesti časopisa koji su se pojavili u Belgiji tijekom prošlog stoljeća. Osim časopisa iz tridesetih godina u kojima se između ostalog izražava nadrealistički pokret, više od tristotinjak časopisa posvećenih književnosti ugledalo je svjetlo dana od 1940. godine.

Među njima su neki časopisi imali jaki utjecaj na suvremenu književnost; ostali, od kojih jedan veći broj, nestali su bez da su ostavili vidljiva traga. Ipak, iako je iluzorno pokušavati napraviti pregled časopisa bez rizika da se ne ispusti neko ime, važnost časopisa svakako treba biti spomenuta, posebice ako se misli na »utjecaj koji su izvršili na kulturu osobito zahvaljujući svojoj funkciji prijenosa i širenja lokalne i međunarodne književne produkcije. (...) Ovi časopisi odigrali su odlučnu ulogu u prepoznavanju lokalnih autora, (kao i) neporecivu dodatnu ulogu (...) u odnosu na slabost izdavačkih kuća u Belgiji čiji je rezultat bio i ostaje taj da su brojni autori tražili i traže dan danas osim Francuske i Pariza izdavačka mjesta koja su spremna prihvaćati njihove rukopise kao i uvažavanje u književnom svijetu frankofonije i u ostalim zemljama.«1

Produkcija časopisa u Belgiji bila je zaustavljena tijekom rata da bi se ta aktivnost ponovno nastavila od 1945. godine, i to posebice s nekoliko časopisa posvećenih poeziji, koji se najčešće pojavljuju u ograničenim izdanjima i koji oko sebe okupljaju određeni broj autora koji će uvelike obilježiti belgijsku frankofonsku književnost — spomenimo one koji su se pojavili samo s jednim i jedinim brojem: La Terre n'est pas une vallée de larmes, Réponse ili La Feuille chargée; zatim one kratkotrajne: L'Invention collective (2 broja), Ciel Bleu (9 brojeva), Salut public (8 brojeva) ili Deux Soeurs (3 broja). Spomenut ćemo i neke od autora koji su sudjelovali u radu tih časopisa: Christian Dotremont, Marcel Mariën, Rene Magritte, Marcel Lecomte, te Paul Nougé, uz francuske autore kao što su Breton, Eluard, Char, Queneau ili Bonnefoy.

Iz tog mnoštva časopisa izdvaja se jedan — Cobra, čiji prvi broj izlazi 1948. godine. Pod palicom Christiana Dotremonta, među ostalima, imat će, unatoč svome kratkom vijeku trajanja (desetak brojeva), stvarni utjecaj na literarna eksperimentiranja toga razdoblja, udružujući autore raznih nacionalnosti. Što se tiče Belgijanaca, to su među ostalima: Pol Bury, Pierre Alechinsky, Paul Colinet i Hubert Juin.

U 50–im i 60–im godinama prošlog stoljeća nekoliko časopisa u službi nadrealizma ugledat će svjetlo dana i imat će veliku trajnost. Les l#vres nues, utemeljen 1954. godine pod vodstvom Marcela Mariëna, izlazi do 1958. godine da bi nakon desetak godina šutnje ponovno izlazio od 1969. do 1975. godine. Priznavajući belgijski nadrealizam koji se prilično udaljio od doktrinarnog Andrea Bretonea, ovaj časopis, naravno, brani brojne napise Paula Nougéa. U 25 godina njegova izlaženja (oko 150 brojeva), vremena će biti različita, a časopis će ujedinjavati različite literarne izričaje. On je pomogao da se diljem Belgije bolje upoznaju umjetnici i autori kao što su: René Magritte, René Crevel, Raymond Queneau, Boris Vian ili Eug#ne Ionesco. Iste godine (1953) pojavio se časopis Phantomas čiji su potomci (nakon 163 objavljena broja i 27 godina postojanja) također imali sjajnu reputaciju. Osnovan na inicijativu Josepha Noireta, Marcela Havrennea et Théodorea Koeniga, Phantomas je u početku bio mnogo bliži pokretu dada negoli nadrealizmu i zanimao se za sve što je bilo bliže ili dalje vezano uz propitivanje jezika. Osim Belgijanaca André Miguela, Norgea, François Jacqmina ili Christian Dotremonta, časopis je na svojim stranicama ugošćavao tekstove različitih i važnih autora, kao što su Beckett, Barthes, Gotfried Ben, Bouchet, Borges, Cummings i Ezra Pound. Ostali časopisi iz tog razdoblja ostali su trajno zabilježeni u belgijskoj književnosti i postali su izvorom brojnih podataka. Među njima se ističe Marginales, koji je utemeljen 1941. godine da bi 1991. nestao sa književne scene nakon više od 200 objavljenih brojeva.

Zatim Fantasmagie (1959–1979), L'VII (kojeg je 1959. godine utemeljio Alain Bosquet i čije izdavanje se zaustavlja nakon 34. broja), koji je objavio nekoliko Michauxovih neobjavljenih tekstova te tekstove brojnih internacionalnih autora (Beckett, Pessoa, Pasternak), zatim Schismes (1963) u kojem među objavljenim tekstovima možemo pronaći i tekstove Jacques Sojchera i Pierre Mertensa.

Potrebno je upozoriti da je među časopisima s dugom postojanošću Journal des po#tes ponovno formiran i nastavlja do danas predstavljati veliki broj pjesnika, kako na francuskom jeziku tako i prijevode s drugih jezika, a uz njega možemo spomenuti i Le Courrier du Centre International d'études poétiques kojeg je osnovao Fernand Verhesen 1959. godine i koji brojnim ogledima i kritičkim člancima radi na otkrivanju i ponovnom predstavljanju određenih pjesnika.

Kraj 60–ih i početak 70–ih godina bio je isto tako bogat u stvaranju časopisa. Tako imamo: Asphalte, utemeljen 1967. godine, koji je sakupljao tekstove različite tematike, osobito one Christiana Hubina, Alberta Ayguesparsea te Jacquesa Izoarda; Amenophis (1969) u kojima nalazimo potpise André Miguela, Jean–Pierre Verheggena ili Théodore Koeninga; Donner ŕ voir i Odradek, oba časopisa nastala 1973. godine, objavljuju tekstove između ostalih William Cliffa, Eug#ne Savitzkaya i Jacques Izoarda; Gradiva (1971), Luna Park (1974) te Revue et corrigée (1977) u kojima se nalaze ujedinjeni J. Sojcher, P. Mertens, W. Lambersy, W. Cliff, E. Savitzkaya, F. Jacqmin.

Među časopisima 80–tih i 90–ih godina možemo razabrati različite grupe: one koji su nastali 70–ih i koji su još aktivni, kao što je slučaj s Amenophisom npr.; one koji proizlaze iz izdavačkih kuća ili su pripojeni raznim institucijama, kao što je L'Arbre ŕ Paroles (izdavač: Maison de la poésie d'Amay), koji izdaje tematske brojeve i uvijek donosi izbor tekstova i poezije; Sources (izdavač: Maison de la poésie de Namur); Le Carnet i Instants (izdavač: Lettres de la Communauté Française); Courrier du Centre International d'Études Poétiques u Bruxellesu; Mensuel 25 (izdavač: L'Atelier de l'Agneau i dosada su objavili više od 150 brojeva), In'hui (izdavači: Le Cri i Jacques Darras, brojevi časopisa su posvećeni proučavanju određenog pjesnika ili prikazu više njih), Écritures (časopis koji izdaje Sveučilište iz Li#gea u suradnji s Les Éperonniers), koji dva puta godišnje angažira izdavače, sveučilišta, kritičare i autore oko određene literarne kritike, te na kraju oni časopisi koji su fokusirani na određeno literarno područje, kao što je slučaj s časopisom Alternatives Théâtrales čija kvaliteta tekstova o suvremenom kazalištu ima zavidnu vrijednost.

Ovaj pregled časopisa u svakom je slučaju ograničen, ali se nadam da će biti vrijedna zabilješka o različitim razdobljima literarnog života Belgije.

1

Ovaj prikaz u svojoj osnovi temelji se na dobro dokumentiranom djelu Paula Arona i Pierre–Yves Soucya, Les revues littéraires belges de langue française de 1880 ŕnos jours, koje je objavljeno 1993. u izdanju Labora, Bruxelles.