Kolo 4, 2002.

Britanski kulturoskop

John Hardwick

Kako kratki film nalikuje poeziji?

John Hardwick

Kako kratki film nalikuje poeziji?

Britanski kratki filmovi su uspješan i bitan dio kulturne produkcije zemlje. Oni se ovdje proizvode u velikom broju i prikazuju se na festivalima diljem svijeta, gdje informiraju, zabavljaju i često odnose nagrade. Ako je vjerovati stranoj publici i žiriju, Britanci su dobri u pravljenju kratkih filmova. Nalazimo se u laskavoj i zdravoj situaciji koja će nam pomoći razmotriti što ju je omogućilo.

Prvo, pribavljanje financijskih sredstava za izradu kratkih filmova u ovoj zemlji čini se relativno dostupnim i avanturističkim pothvatom (unatoč nedavnom bankrotu organizacija kao što je BFI Production, koja nam jako nedostaje). Drugo, i vjerojatno najvažnije, kratko trajanje kratkog filma obično potiče individualno osobit i energičan pristup stvaranju filma. Naravno, ta je kreativna sloboda u usporedbi sa striktnijim konvencijama iz područja dugometražnog filma povoljnija. Uz važne iznimke, produkcija umjetničkog filma u Britaniji oblikovala se oko monumentalnog utjecaja svojih književnih i kazališnih prethodnika. Kao rezultat tomu uvriježilo se opće mišljenje da je umjetnički film 90–minutna moralna priča ispripovijedana u tri čina. Umjetnički film je stoga za mnoge od nas čista drama s krupnim planovima.

S druge strane, kratki su filmovi uspjeli izbjeći mnogo od te općeprihvaćenosti. Možda se kratki filmovi prije mogu usporediti s poezijom nego dramom. Na isti način kako poezija može iskrivljavati jezik i sugerirati značenje (prije nego ga objaviti), tako i kratki filmovi mogu istraživati rječnik kinematografije i naglašavati raspoloženje u odnosu na strukturu naracije.

Jasno da smo ovdje suočeni s mnogim pristupima, ali činjenica je da se kratki filmovi vrte oko jedne ideje ili događaja... Žena se budi i spoznaje da je postala monokromatska u svijetu koji je i dalje u boji... Nezaposleni čovjek mora balansirati između brige za svog sina i pojavljivanja na razgovoru za posao... Oba navedena scenarija su jednostavne, kontrolirane izvedbe — izvedena ideja, završeni portret — oba korektno načinjena. To su ideje koje ne bi imale uspjeha u umjetničkom filmu, ali imaju sasvim dovoljan učinak za trajanje kratkog filma.

Kratki filmovi imaju najviše uspjeha kada su smjeli i pripravni za eksperiment. Kratki film ne mora ispripovijedati priču. On može biti bombastični govor, vic, putovanje, esej, pjesma, portret, slika, zafrkancija.

Kratki filmovi oduvijek su ostavljali bolji dojam kada ih se zajedno financira. Od ranih društava ljubitelja 8–milimetarskog filma, gdje bi se skupljali hobisti i zajedno gledali filmove iz kućne radinosti, do underground klubova koji trenutno miješaju film, video, performanse i polemike, kratki je film oduvijek bio sredstvo individualnog tvorca filma (za osobne potrebe) s obzirom na tvorca filma u 'industrijsku' svrhu. Glasovi koji su i odviše individualni za mnogostrukosti pronalaze kritičku i zahtjevnu publiku u privatnim prostorijama pubova i sve više u umjetničkim galerijama. Priznajem, publika u umjetničkim galerijama je više oduševljena nego kritična, ali i ona je predstavnik one publike koja je gladna inovativnih filmova i video ostvarenja.

S druge strane, kina su postala pasivne, zabavom opsjednute, palače potrošnje. Njihova manija za filmskim zvijezdama i golemim zaradama rezultirala je pretrpanošću tržišta filmovima koji si međusobno nalikuju i koji ostavljaju gledatelja ozbiljno osiromašenim.

Krajnje je vrijeme da se prestanemo klanjati zlatnom hramu filmova te da umjesto toga shvatimo da nam u ovoj zemlji danas na raspolaganju stoje razni načini stvaranja i gledanja filma.

Dobro bi nam došlo da svako malo zaobiđemo lokalna kina i umjesto toga potražimo najbliži filmski klub. Hoćemo li ga pronaći u stražnjoj prostoriji nekoga noćnoga kluba ili pak u prednjem dijelu nekorištene trgovine, nije bitno, jer upravo su to mjesta na kojima možemo zadovoljiti našu želju za originalnim, provokativnim filmskim stvaralaštvom. Filmskim stvaralaštvom koje predstavlja neke od najboljih, najmanje slavljenih filmskih talenata u Velikoj Britaniji.

Godine 2001. John je završio svoj nagrađeni kratki film Mule za kompaniju FilmFour i napisao svoj prvi scenarij za umjetnički film. Također mu je dodijeljena i nagrada za najboljeg redatelja na međunarodnom filmskom festivalu u Buenos Airesu, za najbolji kratki film na festivalima u Melbourneu i East End festivalu, srebrni lav u Cannesu, a njegov je rad bio prikazan i na MOMA–i u New Yorku i Georges Pompidou centru u Parizu. Trenutačno radi na postprodukciji jednosatnog filma pod nazivom 33 puta oko Sunca.

Literature Matters

Kolo 4, 2002.

4, 2002.

Klikni za povratak