Sam sobom

Iz intervjua s Darkom Hudelistom: Može li se upropastiti hrvatsko pravosuđe?, »Erasmus« [zagrebački ugasli časopis], br. 7, 1994. (str. 23-32)

— Osobno sam još kao dječak imao razvijen osjećaj da u određenim stvarima, pa čak i u najbezazlenijim đačkim situacijama, nastojim biti nepristran i pravdoljubiv. Nikada se nisam lako priključio bilo kojoj struji ili kliki. Taj sam osjećaj zadržao i kasnije te sam zato bio sretan što mogu studirati pravo. Danas mogu reći da je moje životno i profesionalno nagnuće da budem dokraja objektivan i profesionalan, osobito kada je riječ o događajima na koje treba primijeniti apstraktnu pravnu normu.

— Pitanje nezavisnosti pravosuđa je temelj demokratskog življenja. Ne može biti razvijene tržišne privrede bez neovisnog pravosuđa i pravne države. Bez neovisnog je pravosuđa nemoguće zamisliti društvo koje želi biti izgrađeno na načelima liberalne demokracije. Neovisnog pravosuđa nema bez trodiobe vlasti,1 a da bi se trioba vlasti provela, pravosuđe treba osposobiti da bude autonomno. Riječ je, dakle, o svojevrsnome zatvorenom krugu.

— Istaknuti sudac ne znači samo sudac s određenim stažom, nego istaknut u svakom pogledu: u pogledu stručnosti, poštenja, moralnosti, iskustva...

Etika profesije kao najveća domoljubna vrlina

* Što znači biti moralan i hrabar sudac — »osobito u Hrvatskoj«?

PRIMORAC: — To da primjenjuje zakone po pravilima struke, a ne da se ponaša, odlučujući o konkretnom slučaju, voluntaristički ili arbitrarno. Zakon treba interpretirati i primjenjivati isključivo po pravilima struke i pritom otklanjati sve izvanpravne razloge. Ne možete i ne smijete pri interpretaciji i primjeni zakona unositi nikakav viši cilj. Onda je gotovo. [...] U Hrvatskoj se kriminal valja po cestama. Osobito gospodarski, a nitko ga ne goni. Ne poštuju se najosnovniji postulati pravne države: zakoni se ne primjenjuju, a kriminalci se ne vode pred sud. — Svaka profesija mora biti visokoetična. [...] Etičnost suca ili upravnog službenika od presudne je važnosti za stanje u svakoj državi. To je doista osnovna brana protiv totalitarizma. Ako se tu popusti, onda je gotovo. [...] Kod sudaca na prvom mjestu odmah iza stručnosti treba biti etičnost. Ona mora podupirati stručnost i hrabrost. Stručnost sama za sebe nije dovoljna, jer u Hrvatskoj ima dosta ljudi, osobito u pravnoj struci, koji jesu vrlo stručni, ali su i skloni tome da svoje znanje prodaju za bilo koju cijenu. Takvim ljudima nedostaje intelektualno poštenje.

Iz intervjua s Heni Erceg (»Feral Tribune«, 30. lipnja 1997):

— Hrvati državu doživljavaju samo preko vojske, policije, ikonografije i paradnih manifestacija. Taj je narod spreman samo za jednu slobodu — nacionalnu slobodu koja se izražava samo preko nacionalne države. Njih se ne tiče kako ta država izgleda, što se u njoj događa, kako se njezin predsjednik ponaša, jer da ih zanima, onda bi se brinuli za institucije države, za pravosuđe i upravu, umjesto što se samo dive državi kao nacionalnoj tvorevini...

— Došli smo do najniže točke što se tiče morala u politici. Ništa nije sveto osim vlastitog probitka i želje da se obnaša vlast. I nije važno kakva je ta vlast i kako se do nje dolazi. Važno je da je vlast. Te osobe su s onu stranu bilo kakvog morala, bilo kakvih principa ili dobrog ukusa.

Iz intervjua s Heni Erceg (»Feral Tribune«, 22. rujna 1997):

— Što se tiče odgovornosti za prikrivanje zločina, reći ću vam: zataškavanje zločina također je zločin. Ako je netko znao tko je počinitelj krivičnog djela ubojstva — a znalo se — i nije pokrenuo postupak, onda i sam ulazi u sferu kriminala jer se pojavljuje kao naknadni pomagač u izvršenju krivičnog djela.

— ...mislim da treba maksimalno podržati sud u Haagu, koji, istina, nije savršen i radi u teškim uvjetima, ali treba ga podržati naprosto zbog toga što smo svakodnevno i godinama svjedoci da nacionalni sudovi ne rade ono što su dužni po zakonu. Uostalom, da su ti sudovi gonili za krivična djela ratnog zločina, ne bi ni bilo potrebe za osnivanjem suda u Haagu.

— Ne bih pristao biti predsjednik HSLS-a jer za takvo mjesto čovjek mora biti visoko motiviran i imati jaku volju, a ja takav nisam. Teret odgovornosti nisam spreman prihvatiti jer, znate, nemam liderski eros.

1 Prema francuskome filozofu Ch. de S. Montesquieuu (1689-1755) u djelu Duh zakona po kojemu su najveća zla čovječanstva despotizam i netolerancija, a vlast da bi se morala dijeliti na nezavisne: zakonodavnu, izvršnu i sudsku.