Upitne i zabavne vrijednosti

Ivan Balta: Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća; Matica hrvatska, Osijek, 2001.

Pisanje osvrta na radove dr. sc. Ivana Balte zahtjevan je posao, iz puno razloga. Dr. sc. I. Balta predstavio se do sada rasponom tema, problema i obradom različitih razdoblja prošlog vremena, kao i količinom objavljenoga, svestranim i upornim istraživačem naše povijesti. Tako se barem čini onima koji ne čitaju ili, usuđujem se ustvrditi, ne razumiju ono što čitaju.

Baltini radovi, barem oni meni poznati, kompendij su svakovrsnog neznanja, nestručnosti i šlamperaja. Što tek reći o recenzentima Baltinih djela?! Najnovija knjiga dr. sc. I. Balte Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća nastavak je takvog pristupa.

Uz pučkoškolske preglede povijesti pojedinog gradskog groblja, pravo veselje pozornom čitaču knjige Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća donose Dodaci (Anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju), koji čine dvije trećine sadržaja. Naime, za isto groblje Dodaci, i po nekoliko njih istih, s neznatnim razlikama, donose nepotrebno i po nekoliko puta iste, često netočne i zbunjujuće podatke. Dodaci (Anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju) su ustvari u potpunosti »sirovi« prikupljeni podaci, objavljeni bez provjere i ujednačavanja.

U Dodacima pozornost posebice zaslužuje odrednica: »Po imenima i prezimenima pretpostavljeni broj sahranjenih po nacionalnosti: (...)«. Naime, mišljenja je, vjerojatno, tvorac upitnika (Anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju) dr. sc. I. Balta, kako su svi s hrvatskim prezimenima Hrvati, svi s mađarskim prezimenima Mađari, svi s njemačkim prezimenima Nijemci, itd. Takvom plemenskom identifikacijom (nerazlikovanja etničkog podrijetla i nacionalne pripadnosti), odnosno brojčanim pokazateljima do kojih se prebrojavanjem prezimena došlo po pojedinim gradskim grobljima, nije pojašnjeno ništa. Štoviše, stvorena je netočna slika i opća zbrka.

O najblaže rečeno zategnutim odnosima dr. sc. I. Balte ili pisca/pisaca njegove knjige i osnova matematike i logike, osvjedočit ćemo se pokušamo li razumjeti različite, oprečne i često začuđujuće brojke, koje za pojedina gradska groblja navodi.

Dr. sc. I. Balta ili stvarni pisac/pisci ove knjige, jednostavno oduševljavaju svojim neznanjem, nestručnošću i »baš me briga« pristupom. Važno je što više napisati, zbrda-zdola, bez sustava i provjere, pobrojati korištene ili navodno korištene izvore i literaturu, i bez provedene lekture i korekture ukoričiti knjigu. Knjiga je prepuna skromnog znanja, pojednostavljivanja i površnosti. Mnoštvo je netočnosti, nedorečenosti i nedoumica.

Protestante evangelike dr. sc. I. Balta ili pisac/pisci njegove knjige naziva, uglavnom, evangelistima, a evangeličku crkvu evangelističkom (što je prema srpskom pravopisu i ispravno!). U Dodacima (Anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju), donoseći prema popisu iz 1931. (nije jasno zašto baš taj popis?!) jezičnu i vjersku strukturu stanovništva pojedinih gradova, nalazimo prave »bisere« neznanja i površnosti. Tako su u Baltinoj knjizi, uz rimokatolike, grkokatolike, starokatolike, pravoslavne, izraelićane i muslimane, protestanti evangelici augzburške vjeroispovijesti skraćeno navedeni (nije u potpunosti jasno na kojem jeziku) kao evangeliska angz. (ispravno bi bilo: evangelici augsb.), a evangelici reformirani kao evangeliska reg. (ispravno bi bilo: evangelici reform.).

Daljnji enigmatski problem je shvatiti koji je to jezik prema popisu iz 1931. (a time i narod/skupina koji tim jezikom govore) koji dr. sc. I. Balta ili pisac/pisci njegove knjige uporno i dosljedno nazivaju amautski. Ispravno bi bilo (kako Amauti ne postoje, niti su postojali, osim u radovima dr. sc. I. Balte!) zaključiti da je taj jezik, vjerojatno, arnautski, od turski Arnaut (Albanac). Kako ovaj turcizam više ne rabe ni Srbi, a kamoli Hrvati, taj bi jezik trebalo zvati albanskim!

Kada već dr. sc. I. Balta u Dodacima (Anketni radni list za prikupljanje podataka o groblju), opisujući nadgrobne znakove na pojedinim grobljima, za protestantski, kalvinski znak (samo za njega!) rabi mađarski naziv csillag (zvijezda), trebao bi ga i ispravno pisati, a ne pogrešno kao csilag, odnosno csilŕg, što ništa ne znači! Kao i mnoge druge bedastoće koje bismo trebali još dugo objašnjavati.

Mnoštvo je primjera upitne i »zabavne« vrijednosti knjige Zapisi o gradskim grobljima Istočne Hrvatske krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Navođenje svih nedostataka te knjige, nastale »kao rezultat arhivskog i terenskog istraživanja groblja Istočne Hrvatske«, zahtijevalo bi isto tako obimnu knjigu. Daleko bi nas odvelo nabrajanje svih loših strana knjige, a dobrih strana knjiga dr. sc. I. Balte, nažalost, nema. Knjiga je školski primjer kako se ne treba i ne smije pisati, a teško je u potpunosti predočiti kakva je to knjiga. To jednostavno treba vidjeti. Uz to, preporuka, čitati samo ako se mora!

Kako je dr. sc. Ivan Balta visoko rangiran u hrvatskoj historiografiji, barem što se tiče visokoškolske diplome i znanstvenog zvanja, a i radnog mjesta, prešućivanje i toleriranje ovakvih »doprinosa« historiografiji i znanosti više je nego pogubno i zabrinjavajuće. Tim više, ako u izdavanju takvih djela pridonosi i Matica hrvatska.

Vladimir Geiger