Slučaj Hamlet

Slučaj Hamlet

Danska kraljevska obitelj u talk showu

Kolo je posljednjih godina unatoč skromnim mogućnostima opće kulturne smotre objavilo nekoliko iznimno vrijednih dramskih tekstova, napose iz pera Slobodana Šnajdera i Mate Matišića. Pet novih drama što ih ovaj put donosimo zatekle su se na uredničkom stolu tragom takva pristupa, na preporuku naših stalnih suradnika: Nedjeljko Fabrio donio je tekstove Ane Prolić i Nine Mitrović, Čedo Prica Plitvički i Daniel Ivin javili su nam se sada prilozima za scenu, a iz Osijeka su s Helenom Sablić Tomić stigli dijalozi Juga 2 Davora Špišića.

Likovi

VODITELJ — najomiljeniji voditelj najgledanijeg talk-showa u zemlji

MODERATORICA — desna ruka najomiljenijeg voditelja

DEBELA CRNKINJA — vjerna gledateljica talk-showa Život piše drame

HAMLET — danski kraljević u dvojbi (zbog koje gotovo uvijek djeluje u pogrešnim trenucima i ne djeluje, već samo razmišlja o djelovanju u pravim), sin pokojnog i nećak sadašnjeg danskog kralja, lucidan cinik

KRALJICA GETRUDA — žena danskih kraljeva

KRALJ KLAUDIJE — brat bivšeg kralja i sadašnji kralj Danske s intencijom da to i ostane

POLONIJE — kraljev spletkaroš koji diše, misli, govori i djeluje isključivo iz koristoljublja

OFELIJA — Hamletova ljubav, Polonijeva kći

LAERT — pravi sin svog oca Polonija

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN — iskreni poklonici kraljevih parola, kraljevi špijuni

HORACIJE — Hamletov prijatelj

1. PLAĆENI PLJESKAČ — sjedi desno u publici

2. PLAĆENI PLJESKAČ — sjedi lijevo u publici

kamermani, tehnika, rasvjeta...

Danska, TV studio 7, danas.

I. čin

TV studio 7. Scenografija karakteristična za talk showove: pet stolaca razmještenih u polukrug oko niskog stolića, Voditeljev »pisaći stol« i prateći rekvizitarij koji naznačuje topli obiteljski dnevni boravak (tepih, zidovi obljepljeni tapetama ciglastog uzorka, lonac sa cvijećem, lažni kamin, prozor s pogledom u zvjezdanu noć...). Veliki ekran u pozadini. Lijevo i desno ulazi na scenu. Kamere. Sa strane je smješten Moderatoričin stol s priručnom šminkom, papirima, vodom i svime što bi moglo zatrebati gostima uzavrelih emocija.

Za vrijeme ulaska publike, na ekranu se vrte odlomci iz prethodnih emisija: uskovitlale emocije i strasti, tuče, grljenja, suze, smijeh, krv, znoj... Moderatorica trčkara scenom; popravlja rekvizite, daje kratke upute kamermanima. (Poslije, za vrijeme snimanja, animira publiku, popravlja šminku Voditelju i gostima i dr. Ona je djevojka za sve.) Osoblje nosi kape i majice s imenom emisije i likom Voditelja. Kod ulaza na scenu, oboružani opremom tajnih agenata, stoje »čuvari« Rosencrantz i Guildenstern. Oni su lutke: rade iste geste, kreću se na isti način, govore istodobno.

MODERATORICA: Dobro veče, dragi gosti i dobro došli na snimanje još jedne emisije Život piše drame! Ja sam večeras vaša moderatorica i nadam se dobroj suradnji! (Baci nekoliko majica s imenom talk-showa u publiku.) Kao i uvijek, i večeras vas očekuju nevjerojatne priče, neponovljiv doživljaj, pravo pročišćenje... Dopustite da vas struja emocija odnese u nepoznato. Recite što mislite, pokažite što osjećate. Oslobodite sve što ste potisnuli i nemojte potiskivati ništa! Ja ću vam pružati sve potrebne informacije, samo slijedite moje znakove. (Demonstrira znakove za pljeskanje, odobravanje, negodovanje, skandiranje...) Spremni? Dame i gospodo, i večeras s vama, Voditelj!!!

Pljesak, kamere, svjetlo. Na ekranu kreće špica talk-showa Život piše drame. Utrčava Voditelj, samouvjeren, s mikrofonom u jednoj i karticama teksta u drugoj ruci. Prati ga snop plavičastog svjetla. Šalje poljupce, klanja se, rukuje s prvim redovima publike, zahvaljuje na dolasku... Pljesak, ovacije. Publika ga voli, on joj svakodnevno daje panem et circenses.

VODITELJ: Dobro veče, dobro veče, poštovane gledateljice i gledatelji i dobro došli u još jedno izdanje naše emisije Život piše drame! Emisije koja beskompromisno, bez scenarija, bez montaže i bez cenzure, uživo, iznosi pred vas život u kondenziranom obliku. Istinite, dramatične i nevjerojatne sudbine! Drame ljudi kao što smo vi i ja, drame napisane životom! Dopustite mi samo jednu malu digresiju prije početka večerašnje emisije. Ovih ste dana mogli u jednoj našoj (rukama radi znak navodnika) »ozbiljnoj« emisiji čuti kako jedan »etablirani« i »istaknuti« voditelj, oprostite, no-vi-nar, ocjenjuje našu emisiju kao (čita) »TV sapunicu za široke mase«, a mene naziva »vještim manipulatorom ljudskim emocijama«. Ekipa naše emisije ne osjeća potrebu odgovoriti na ove provokacije i lažne optužbe zavidne konkurencije, već se srdačno zahvaljuje na komplimentima. Svi dobro znamo da razlozi tih ničim izazvanih i loše argumentiranih napada leže u zavisti uzrokovanoj popularnošću naše emisije upravo kod vas (pokazuje rukom prema najbližoj kameri)! Mi smo ovdje zbog vas, a ne zbog kritičara i njihovih inferiornih mišljenja! Vi ste jedini kriterij! (Prekida ga bučan aplauz i povici oduševljenja, što Voditelj poprati razoružavajućim osmijehom.)

DEBELA CRNKINJA: Tvoja je emisija najbolja! Ti si najbolji! Volimo te!

VODITELJ: Hvala, hvala! Umjesto dugotrajnog prepucavanja dopustite mi samo da odgovorim tom no-vi-na-ru riječima moje drage, pokojne majke. Riječima koje su mi uvijek davale snagu da krenem dalje i postale moje životno geslo (značajna dramska pauza): Iskreno, baš me briga što vi mislite! Toliko. (Pljesak, ovacije.) Drage gledateljice i gledatelji, naša će se današnja emisija u mnogome razlikovati od dosadašnjih. Naime, navikli smo na to da su naši gosti obični ljudi neobičnih sudbina kojima zajedničkim snagama nastojimo pružiti pomoć i utjehu. Ljudi čiji nas pogrešni potezi uče kako »igrati« život. U emisijama gostuju vaši susjedi, ljudi s kojima se gurate u gradskom prijevozu, s kojima čekate red u dućanu, ljudi poput vas. No oni imaju neizrečenu tajnu koja se sve više zakopava, trune i raspada. Oni su ljudi čiji su životi ispisali drame! I životi naših večerašnjih gostiju su napisali drame, još nevjerojatnije, još potresnije i još skandaloznije, ali oni su svejedno obični i prosječni! Senzacionalno, prvi put, nakon dugotrajnih i brojnih dvojbi, pred naše kamere stupa osoba koja će bez susprezanja progovoriti o kraljevskoj obitelji i ekskluzivno u našoj emisiji razotkriti tajne dvorca Elsinore! Drage dame i gospodo, naš kraljević Hamlet!!!

DEBELA CRNKINJA: Ja sam čula da je on lud!

Oooooooooo!!! Pljesak, ovacije. Narod voli svog kraljevića, jer je mlad, lijep i osjećajan. Na scenu dolazi Hamlet. Primijeti Rosencrantza i Guildensterna i prezrivo ih odmjeri. Više nije siguran je li dolazak u emisiju bio pravi potez, no oklijevanje sada više nema smisla. Pun je nakupljenog bijesa, ljutnje, ljubomore, ogorčenosti. Taj pour-pouri ulazi u njegove kretnje, pogled, ton. Voditelj mu prilazi i pozdravlja ga.

VODITELJ: Vaša Uzvišenosti, kraljeviću Hamlete, dobro veče i dobro došli u našu emisiju! Iznimna nam je čast što ste ovdje večeras s nama i što ćete podijeliti svoje osjećaje i misli s našim vjernim gledateljima.

HAMLET: Samo Hamlet. Dobro veče i hvala na pozivu. Što...

VODITELJ: Samo Hamlet? (Voditelj značajno pogleda publiku) Hamlete, večeras ste ovdje s nama...

HAMLET: Što rade ovdje ova dvojica?

VODITELJ: Drage gledateljice i gledatelji s nama su večeras (traži imena na kartici) Rosencrantz i Guildenstern iz kraljevog osiguranja. Pozdravimo ih! (Hamletu) Kralj je inzistirao na njima. Zbog vaše sigurnosti.

HAMLET: Ah! Kakvo iznenađenje! Poslao vas je dobri kralj!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Da živi kralj! Vaša sigurnost je zajamčena! Budite bez straha! Motrimo na vas!

HAMLET: U to nimalo ne sumnjam. Moji prijatelji, Rosencrantz i Guildenstern, vrlo revno izvršavaju svoju dužnost. Postali su moja sjena. Prate me u stopu. U cijelosti su mi podredili svoje privatne živote. Velika žrtva, velika. Brinu za moje zdravlje, čuvaju me od svega, čak i od vlastitih misli.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Da živi kralj! Kralj se nada vašem ozdravljenju. Zdravi pojedinci, zdrava kraljevina! Zdrava kraljevina...

VODITELJ: Hvala. Hamlete... (Voditelj nudi Hamletu da sjedne) Večeras ste ovdje jer želite podijeliti s nama svoje, kako ste to vrlo zgodno rekli, biti ili ne biti dvojbe koje vas muče već duže vrijeme. O kakvim je dvojbama riječ?

HAMLET: Dugo nisam mogao odlučiti što je pametnije. Je li bolje da sve ovo što znam i čega sam svjedok potisnem, izbrišem iz svijesti i prestanem prekopavati po tome kao po starom sijenu ili da se oduprem, olakšam savjest i sve iznesem na vidjelo.

VODITELJ: Dobro ste odlučili. U našoj emisiji često imamo priliku pokazati, vidjeti, kao i čuti od stručnih osoba, kako potiskivanje samo otežava situaciju i opterećuje pojedinca. Izvolite!

Bljeskava svjetla, odobravanje. Jingl: »Koliko god duboko i ma gdje bila zakopana, u Život piše drame svaka tajna izađe na svjetlo dana!«

VODITELJ: Sve je počelo tragičnom smrću vašeg cijenjenog oca, našeg neprežaljenog kralja Hamleta. Nakon toga su se, domino efektom, počeli nizati događaji koji su punili naslovnice, bili udarne vijesti i glavne teme razgovora. No, do danas je njihovo pravo lice ostalo skriveno od oka javnosti. Podsjetimo se ukratko cijele priče. Režija, molim prilog!

Filmski kolaž.

TEKST: (Voditeljev glas) »Kralj Hamlet, kralj plemenitog srca, neizmjernih sposobnosti, velikih djela, brojnih vrlina i časnih nazora, od kojih nikada nije odustajao, bio je savršen primjer vladara, uzor svih građana. Pod njegovom vladavinom Danska cvjeta. Ljudi su siti, sretni i zadovoljni. Kraljev privatni život je besprijekoran: ženu, kraljicu Getrudu, štiti i od povjetarca, a sinu, kraljeviću Hamletu, pruža najbolju naobrazbu i podučava ga vladarskoj mudrosti. Povijest će ga bilježiti kao izvrsnog ratnog taktičara i neustrašivog borca viteških manira. Izvojevao je pobjedu u dvoboju s norveškim kraljem Fortinbransom, čime mu pripadaju posjedi poraženoga... Točno prije tri mjeseca Dansku potresa strašna vijest: dok je, u rijetkom trenutku odmora, ležao u vrtu Elsinorea, kralja Hamleta je ugrizla zmija otrovnica i kraljevo je srce prestalo kucati. Kraljeva obitelj, Dvor, cijeli danski narod shrvan je i ispraća svog kralja sa zasluženim dostojanstvom: najvećim sprovodom u povijesti naše kraljevine. Pod pokroviteljstvom kraljevog brata Klaudija, priređuju se karmine, dostatne da nahrane cijeli danski narod. Kraljev mlađi brat Klaudije, u svemu nalik na svog brata, sjeda na prijestolje. Ranjenom i bolnom Danskom, od usta do usta, širi se vijest: mladi Fortinbrans sprema vojsku s namjerom da vrati teritorije koje je izgubio njegov otac. Kraljevini prijete i unutašnji nemiri: Laert, sin kraljeva glasogovornika, osniva stranku čiji je glavni cilj rušenje monarhije i uspostava predsjedničkog sustava. Za predsjednika predlaže sebe. Narod je zbunjen, strahuje. Dva mjeseca nakon kraljeve smrti, kraljica Getruda udaje se za muževog brata Klaudija. Kralj Klaudije priprema svadbu dostatnu da se nahrani cijeli danski narod. Elsinore slavi, no kraljević Hamlet pada u tešku depresiju. Priča tu još ne završava. Kraljevića ostavlja njegova djevojka Ofelija. Javnost spekulira o uzrocima.«

VODITELJ: Vidjeli smo da niste stigli ni odahnuti od očeve smrti, a došlo je vjenčanje vaše majke i vašeg strica što vam je nanijelo novi udarac i gurnulo vas još dublje u depresiju. Jeste li slutili da bi se takvo što moglo dogoditi?

HAMLET: Ne. Meni je to bilo najveće iznenađenje. Dobro jutro, Hamlete, vaša majka se danas udaje za vašeg strica! Živio sam u uvjerenju kako su moji roditelji oličenje idealnog braka. Uzdisaji, poljupci, pogledi, riječi. Savršen muž i beskrajno vjerna žena.

VODITELJ: Da, svima su bili ideal bračnog života. Bivša žena me stalno uspoređivala s pokojnim kraljem. »Kralj je svojoj ženi kupio dvorac, a kad ćeš ti meni? Kralj je kraljicu odveo u kazalište, a kad ćeš ti mene?« I tako dalje, itd.

HAMLET: Kada je otac... umro, bojao sam se da će se moja majka, ucviljena udovica, baciti u njegov grob, ubiti se ili se doživotno zatvoriti u sobu i plakati. Uzaludni strahovi naivnog Hamleta! Lakovjerni Hamlet je povjerovao u sliku koju je njegova majka filigranskom preciznošću gradila godinama i kojom je uspjela zavarati njega, njegova oca i sve ostale! Doduše, moja majka se zatvorila u sobu. S mojim stricem! Nije joj dugo trebalo da se povalja s muževim bratom u krevetu još toplom od pokojnog muža. Dobro jutro, Hamlete, vaša vam majka laže cijeli život!

VODITELJ: To što se vaša majka udala za vašeg strica ne mora nužno značiti da nije voljela vašeg oca. Možda je malo nepravedno što očekujete da vaša majka prestane živjeti zato što je prestao živjeti vaš otac. (publici) Na kraju krajeva, svi mi imamo nekakve po-tre-be... No, pitanje koje se nameće jest zašto tako brzo?

HAMLET: Štednja! Treba platiti sve te silne čuvare, prijatelje, sljedbenike. Bit će, samo zbog štednje! Ostalo je janjetine i kolača s karmina pa su ih poslužili na svadbi.

VODITELJ: Hoćete li se ikada moći pomiriti s tim brakom?

HAMLET: Ne! To nije brak! To je rodoskvrnuće, sramota! (odobravanje) Sramota za cijelu kraljevinu. Da ima ne znam kakvu po-tre-bu, za ne znam čim ili kim, ona ne smije i ne može zaboraviti da je kraljica te da je dužna izvršavati određene obveze i ispunjavati odrežene etičke kriterije koje zahtijeva ta titula, za što je i te kako dobro plaćaju porezni obveznici.

Ovacije. Skandiranje »Hamlet, Hamlet!«

DEBELA CRNKINJA: Tako je! Ne otkidam ja od svojih usta da bi se ona kurvala, nego da imam finu kraljicu!

VODITELJ: Evo, naša se publika slaže s vama. S Dvora sam dobio informaciju da s majkom niste razgovarali punih mjesec dana, od vjenčanja.

Hamlet daje potvrdan znak glavom. Voditelj, publika, pljeskanje, glupost; sve mu to već ide na živce, ali ako želi učiniti ono što je naumio, mora ostati miran i čekati pravo pitanje.

VODITELJ: (publici) Da čujem, koji je najbolji način da Hamlet i njegova majka riješe spor?

DEBELA CRNKINJA, PLAĆENI PLJESKAČI: Suoči ih! Su-o-če-nje, su-o-če-nje, su-o-če-nje...

VODITELJ: Hamlete, imamo za vas jedno iznenađenje: vaša majka, kraljica Danske, Njezino Visočanstvo... kraljica Getruda!!!

Gromoglasni pljesak, zviždanje, fanfare. Ulazi kraljica u crnini. Rosencrantz i Guildenstern ju pozdravljaju. Voditelj joj prilazi i ljubi ruku. Na ekranu se, jedna do druge, pojavljuju fotografije kralja Hamleta i kralja Klaudija što oduševi publiku. Kraljica priđe Hamletu i poljubi ga, on je odgurne. Ooooooo!!! Sjeda nasuprot sinu. Suočeni su oči u oči. Tišina, gledaju se.

VODITELJ: Dobro veče, Vaše Visočanstvo, hvala što ste došli u našu emisiju i što ste pristali iznijeti svoju stranu priče. Jer kao što znamo:

Bljeskava svjetla, jingle: »Ništa nije dobro niti zlo, crno, niti bijelo, svaka priča drugu stranu ima, drugi glas što novim je ruhom zamata.« Istodobno s Voditeljem i jinglom, Hamlet i kraljica izgovaraju prve replike.

HAMLET: Prava crna udovica! Prekrasno vam stoji ta crnina, majko! Vi ste doista divni. Prošla su već... puna dva dana, a vi ga još uvijek oplakujete! Pa moj otac je presretan čovjek, biti nezaboravljen nakon tako duga vremena!

KRALJICA: Hamlete, puna tri mjeseca. Puna tri mjeseca.

HAMLET: O, puna tri mjeseca! Pa to je još veća čast! Ali majko, nemojte se odricati svog života. Nemojte se lišavati sreće i životne radosti. Pa i vi imate potrebe!

KRALJICA: Dušo, ovakvim ponašanjem vrijeđaš našu obitelj, uspomenu na svog oca!

HAMLET: Ne, ne majko, vi svojim ponašanjem jako vrijeđate našu obitelj i mog oca. A o kojem ocu pričaš, majko? O kojem od mojih očeva? Koliko ih je prošlo kroz tvoj krevet, majko?

KRALJICA: Zar si zaboravio s kim pričaš, Hamlete?

HAMLET: Ne, ne, ne, ne! Nikako! Ti si kurva: žena brata svog muža. I na moju iskrenu žalost, moja majka! Vječna kraljica tople postelje! Gdje ti je stid, sramoto?

VODITELJ: Vaša cijenjena gospođa majka je ovdje zbog vas. Došla je jer želi razgovarati s vama, pomiriti se. Pružite joj priliku da nam svima ispriča svoju stranu priče. Možda ćete ju onda moći razumijeti.

HAMLET: Razumijem, razumijem, na moju veliku žalost i predobro razumijem!

VODITELJ: (publici) Što vi kažete? (odobravanje) Vaše Visočanstvo, izvolite.

KRALJICA: Hvala gospodine Voditelju. Odmah vam se na početku želim ispričati u ime svog sina. Od očeve smrti je pomalo... hirovit. Često pada u depresiju, vidi svašta, čuje svašta, priča svašta... Dobar je on dečko. Ne misli on to tako kao što govori.

VODITELJ: Pređimo odmah in medias res vašeg problema. Nakon muževe smrti udali ste se za njegovog brata. Izjavili ste da biste bili vrlo sretni i zadovoljni u svom novom braku da vas u tome ne priječi vaš sin.

KRALJICA: Da. Preduvjet moje sreće je Hamletova sreća, njegova potpora, odobravanje. Sve majke znaju koliko im je važna podrška njihove djece.

VODITELJ: Zašto Hamlet ne prihvaća vašeg novog supruga?

KRALJICA: Vrlo mi je teško govoriti o razlozima... (pauza, zapinjanje u grlu) Hamlet je ljubomoran na Klaudija. Hamlet je od malena vrlo posesivan i osjetljiv, jako vezan uz mene. Počeo bi plakati kad bih ga, samo na trenutak, ostavila s dadiljom ili kad bi mi se netko približio... Noću nam se uvijek uvlačio u krevet i spavao između oca i mene. (Hamletu) Došao bi do mog uzglavlja i stajao bi tamo nepomičan, u potpunom mraku, gledao i čekao da se probudim od tvog pogleda. Onda bi se uvukao u krevet, čvrsto bismo se zagrlili, dirao bi mi kosu svojim malim, mekim ručicama i onda bi konačno zaspao... a ja bih te znala gledati po cijelu noć i diviti ti se. Imao si dugačke trepavice i disao si vrlo tiho, mirno...

HAMLET: Dosta! Prestani! To nema nikakve veze...

KRALJICA: (nastavlja, na rubu suza) Ja sam kriva za to. Postavila sam ga u središte svog svijeta, trčala na svaki njegov mig, grijala mu nogice između svojih kada mu je bilo hladno, ja... Hamlet je ljubomoran na Klaudija, na čovjeka koji spava u mom krevetu i sjedi na očevom mjestu za čelom stola. Hamlete, zašto mi ne daš da budem sretna?

VODITELJ: (u kameru) Za sve one koji su se tek sada uključili u emisiju: s nama su u studiju članovi kraljevske obitelji koji uživo, pred našim kamerama, otkrivaju skandalozne tajne Dvora i naše kraljevine. Upravo smo saznali kako Njezino Visočanstvo kraljica Getruda smatra da je razlog kraljevićeva neprihvaćanja njezinog novog braka ljubomora koja izrasta iz Hamletove posesivnosti i nerazrješenog Edipovog kompleksa! Po psihoanalitičkim studijama, Hamlet je ostao fiksiran u drugom stadiju...

DEBELA CRNKINJA: Lijepo sam ja vama rekla da su mi rekli da on nije baš... Imam ja kraljici nešta za reć'.

VODITELJ: Izvolite, molim vas, samo kratko. Još puno toga što leži zakopano moramooooo...

PLAĆENI PLJESKAČI: ...iznijeti na svjetlo dana!

DEBELA CRNKINJA: Kraljice, to što ti je sin takav kakav je, to si si ti sama kriva. Grijala mu nogice, kupovala mu vlakiće, gladila mu guzu nojevim perom. Trebalo je imat petoro, k'o što nama pričaju ovi tvoji iz Dvora, pa ne bi imala vremena ni za što drugo nego za nahranit ih, oprat i stavit ih u krpe. Ja imam šestoro i nijedno nema tog vašeg Edipa! Zdrava djeca! (pljesak) A u vezi onog prije ti imam za reć' da se žena mora držat svog čovjeka! Ne kažem ja da trebaš do kraja života držat zaključan...

VODITELJ: Hvala vam što ste podijelili s nama vaše mišljenje, nastavljamo dalje. Vaše Visočanstvo, znali ste u kojoj je mjeri Hamleta pogodila očeva smrt, znali ste kako se osjeća, bili ste svjesni delikatnosti situacije. Zašto niste malo pričekali s vjenčanjem? Zašto tako brzo?

DEBELA CRNKINJA: Dobro je zagrijala kraljevsku fotelju pa joj se nije micalo s toploga!

KRALJICA: (pauza; svi su u iščekivanju) Iz ljubavi. I zbog Hamleta. Klaudije i ja smo smatrali da ne trebamo duže čekati, jer Hamletu što prije treba očeva figura. Uostalom, mi...

HAMLET: Hamletu što prije treba očeva figura!?! Hamlet ima očevu figuru. Evo je tu! (pokazuje majci fotografiju oca na ekranu) Evo je tu! (srce) Hamlet je možda lud, ali nije slijep pa da ne razlikuje diva od patuljka! Hajde, gledaj ih! (Grubo okreće majku prema ekranu i čvrsto je drži za ramena. Viče joj riječ po riječ u uho, kao da joj ih želi utisnuti u utrobu.) Kralj. Otac. Moćan. Strastven. Brine za svoj narod. Ima prijatelje. Osvaja teritorije. Voli svoju ženu više od boga. Čita. Jede jarebice, pije najbolja francuska vina, kupa se u mirisnim solima. Kralj koji zna biti kralj! Vaš bivši muž. A ovo? Ovo se prežderava janjetinom s mladim lukom i nalijeva pivom. I onda stenje za ženom! Ima uhode, plaćene terminatore, unutrašnje nemire, uplašeni narod koji podmićuje kruhom! Lakrdijaški kralj! Lopov kraljevstva i vlasti koji je ukrao moć i strpao je u svoj džep. Kraljice, vaš novi muž!

Voditelj sretno promatra vrtlog na sceni. Hamlet se vraća na mjesto. Kraljica plače.

KRALJICA: (jecajući) Prestani, prestani...

VODITELJ: Kao što vidite, drage gledateljice i gledatelji, emocije su se uskovitlale. Trenutak kojeg smo svi napeto iščekivali! Vaše Visočanstvo, što želite reći sinu?

KRALJICA: (duboki udah) Hamlete... Razlog moje brze preudaje... tvoj stric i ja... (sa skupljenom snagom) Tvoj otac nije bio onakav kakvim ga ti smatraš... Idealan kralj, idealan otac, idealan muž! Idealni ljudi ne postoje. Postoje...

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Topla voda je na crvenom, hladna na plavom!

KRALJICA: ...samo oni bliži ili dalji tom idealu. Nisam ti mogla to prije priznati, nisam imala srca, jer sam znala koliko si volio svog oca i koliko si bio zaljubljen u savršenu sliku našeg braka i jer sam i sama kriva što sam te štitila od okrutne istine.

HAMLET: Ne želim te slušati!

KRALJICA: Moraš me slušati. Dovoljno si velik i pametan da shvatiš neke stvari. Moraš prestati živjeti u iluziji i vjerovati u svijet gdje je sve ispravno, gdje lete crveni leptiri i ljudi nalikuju bogovima. Dušo, pravila tog svijeta nisu primjenjiva na ovaj. Uzaludno je nastojati u tome. Samo ćeš se razočarati i ostati povrijeđen. Stvari i ljudi nisu onakvi kakvima ih ti vidiš.

VODITELJ: Kraljice, kako izgleda prava slika pokojnog kralja?

KRALJICA: (trenutak dvoumljenja u kojem pobjeđuje diplomatska demagogija) Moj prvi muž je bio dobar kralj. Sposoban. Znao je s ljudima i oni su ga voljeli. Bio je dobar otac. Priuštio je Hamletu sve što je mogao.

VODITELJ: Kakav je bio kao suprug?

KRALJICA: (pauza) Isprva je i naš brak bio dobar. Bili smo mladi, sretni, dobili smo sina. No, s vremenom smo ušli u kolotočinu. Ja sam dobila bore i strije po bedrima, a Hamlet je i dalje bio kralj. I sve se više poistovjećivao sa svojom ulogom kralja: posjeti, osvajanja, govori, gozbe, žene... Mlade žene bez bora i strija, a on je bio kralj. Mlade žene mirišu drukčije i ostavljaju onaj glupavi smješak zadovoljstva. A ja sam trebala biti savršena žena savršenog muža kralja...

HAMLET: To su laži! Laži na koje te nagovorio onaj manipulator!

KRALJICA: Nikada ga nije bilo kad sam ga trebala. Ni kad mi je umrla majka, kad nas je potkradala posluga, kad si postavljao beskrajna pitanja, kad sam imala migrene, kad sam trebala muža... Klaudije je imao vremena. Odlučio ga je imati. Brinuo se, pitao, slušao. Puno smo razgovarali o svemu. Otvorio mi je oči i pomogao da shvatim što sam, što želim, na što imam pravo.

HAMLET: Bravo, Klaudije, otkrio si kurvu!

KRALJICA: Postali smo prijatelji.

HAMLET: Koliko prisni prijatelji, majko?

KRALJICA: Prijatelji! A onda kada je tvoj otac umro, među nama se rodila ljubav. Klaudije i ja se volimo. Ima li u tome išta loše? Zašto bismo čekali do beskonačnosti i zatomljavali osjećaje?

HAMLET: Stani! Prestani! Ličiš na ovu dvojicu kojima je tvoj ljubljeni muž popio mozak i napunio ih besmislenim parolama. »Da živi kralj!« »I ja imam pravo na sreću!«

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Da živi kralj! Sretan kralj je sretna kraljevina! Sretna kraljevina je sretan pojedinac!

HAMLET: Živjela opća sreća!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Živjela!

VODITELJ: Hamlete, Vaše Visočanstvo... (Ne reagiraju. Hamlet izvikuje parole, a kraljici se žustro nadimlju prsa.) Drage gledateljice i gledatelji, dovedimo ovo pitanje do kraja! Dame i gospodo, muž Hamletove majke, brat njegova oca, Njegovo Visočanstvo, kralj Danske!

Pljesak, ovacije. Narod voli svog kralja jer ih vodi u rat i povremeno okrene nekoliko janjaca. Hamlet se okreće prema ulazu, ne bi li dočekao kralja. Kralj ne dolazi, nego se pojavljuje na velikom ekranu. Iza kralja, u drugom planu, veliki skup. Komešanje, nerazumljivi uzvici, ljudi s transparentima poput: »Živjela monarhija!«, »Svi smo mi Klaudije!«, »Dolje uzurpator Laert!« i sl.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Da živi kralj! Pred vaše noge polažemo svoju vjernost i želimo da nam zapovijedate do kraja naših snaga! Pozdrav kralju!

Svi, osim Hamleta koji je zavaljen u stolac, ustaju i okreću se prema ekranu.

SVI: Da živi kralj!

HAMLET: (za sebe) Kralj manipulator i ubojica. Još malo, Hamlete, strpi se, još malo...

VODITELJ: Njegovo Visočanstvo prošli je tjedan potvrdilo dolazak u našu emisiju, no moralo je otkazati u posljednji čas, kako bi u Kopenhagenu moglo prisustvovati protestnom skupu Stožera za obranu digniteta monarhije i podršku kralju pod nazivom »Svi smo mi Klaudije«. No Njegovo Visočanstvo je ipak ovdje s nama putem satelita. Vaše Visočanstvo, dobro veče i hvala vam što ste se uključili u našu emisiju.

ČLAN STOŽERA: (istodobno s Voditeljem, u drugom planu) Okupili smo se, eto, ovdje u Kopenhagenu, na ovom velebnom i časnom skupu da pokažemo sumnjičavcima, uzurpatorima i izdajnicima koji blate lik kralja i pljuju po dignitetu domovinskog oslobodilačkog rata i njegovim sudionicima, opredjeljujući se time za norvešku agresorsku, okupatorsku i zločinačku vojsku, da naš danski narod stoji iza svog kralja. Senzacionalistički tisak, potpomognut stranim kapitalom, širi laži, glasine i dezinformacije. »Nešto je trulo u državi Danskoj«, kliču ti glasovi, a mi im odgovaramo: Da, trulo je! Sve smrdi od huškača i lažljivaca iz miješanih brakova, hohštaplera i vagabunda mračne prošlosti i sumnjiva morala...

KLAUDIJE: (ozbiljan, sada u krupnom planu) Dobro veče. Još jednom vam se ispričavam zbog spriječenosti koja je iskrsnula u posljednji čas. Naime, kao što znate, našoj zemlji prijeti dvostruka opasnost. Fortinbras, nadajući se da je smrt mog brata oslabila kraljevinu, pokazuje otvorenu pretenziju ka dijelovima našeg teritorija i izaziva nas na ponovni rat s Norveškom. Iz pouzdanih izvora znamo da Fortinbras, suprotno svim moralnim i prirodnim zakonima, spletkama nastoji svrgnuti svog strica s prijestolja i uperiti svoje snage protiv nas. S druge strane, Laert, dječak koji je odrastao na dvoru i čiji mi otac vjerno služi, potpomognut nekolicinom pristalica, buni narod protiv monarhije i zagovara predsjednički sustav. Sve svoje vrijeme posvećujem rješavanju tih pitanja, osiguravanju vaše sigurnosti i vaših sloboda. Uvjeravam vas da će se situacija smiriti i da će sve završiti u najboljem redu. Moji suradnici i ja, postigli smo velike rezultate u pregovorima s obje strane, a kao što vidite i narod je s nama. (pljesak)

1. PLAĆENI PLJESKAČ: Ti si pravi kralj! Idemo u rat protiv neprijatelja! Bez milosti!

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Samo ti idi! Mene pusti na miru! Dosad sam bio u ratu, a sad se želim naspavati i ići u kino!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Ratovi koje vodi Danska, ratovi su za obranu Danske, njezinih građana, njihove imovine i nacionalne svijesti! Oni koji se protive...

Moderatorica utišava Rosencrantza i Guildensterna.

VODITELJ: Hvala! Njegovo Visočanstvo, kralj Klaudije pripremilo je kratku izjavu. Izvolite.

KLAUDIJE: Drage gledateljice i gledatelji, gosti u studiju, drage građanke i građani Danske... Dopustite mi da vam se i ja obratim s par riječi: (čita svoj govor) Iako je spomen na smrt mog dragog brata i vašeg ljubljenog dugogodišnjeg kralja Hamleta još svjež i bolan, i iako je naša kraljevina ovijena tugom i crninom, moja mi dužnost, koliko god mi to bilo teško, nalaže da krenem dalje, da u svojoj boli ne zaboravim na dobrobit naše zemlje i vas, njezinih građana. Stoga sam, s osujećenim veseljem, s jednim radosnim a drugim sjetnim okom, uzeo za ženu svoju dosadašnju snahu, suprugu pokojnog brata, ženu koju poštujem, cijenim i volim više od svega, vašu i moju kraljicu Getrudu. Preuzimam bratovu ljubav i obvezujem se pred svima da ću je njegovati s još većom obzirnošću i nježnošću te ju obogatiti vlastitom. Pri toj je odluci velikog udjela imalo i vaše mnijenje, vaše želje i savjeti. Vi, narod, želio je imati kraljicu, želio je da kraljević Hamlet ima oca. Hamlete, moj rođače i moj sine...

HAMLET: Nisi ti meni nikakav otac, ni stric, ni rod! Izrode jedan! Manipulatore! I ne zovi me više sine!

KRALJ: (nastavlja, kao da nije čuo Hamletovu upadicu)... u posljednje si vrijeme stalno tmuran, mrk, neveseo. Za svaku je pohvalu tvoja beskrajna ljubav i odanost prema pokojnom ocu. Čuvaj uspomenu na njega, čvrsto ga zatvori u svoje srce, no nastavi dalje hrabro, neustrašivo. Prestani ga tražiti na svakom koraku, u svakom predmetu, u svakoj riječi. On se neće pojaviti ni na zidinama Elsinora, ni na prijestolju, niti na bojnom polju. Hamlete, on je mrtav. Mrtav! Sve što živi mora i umrijeti. I tvoj je otac izgubio oca, on je pak izgubio svog, ali preživjeli sin mora nastaviti život. Živi! Ti za to imaš razloga, to je, štoviše, tvoja dužnost. Ovakvim ponašanjem štetiš boljitku naše zemlje i nanosiš veliku tugu svojoj majci i meni.

HAMLET: Riječi, riječi, riječi! Koliko samo riječi vi znate, kralju!

KRALJ: Evo, sada i ovdje, objavljujem svim građanima da si ti prvi nasljednik mog prijestolja i da se prema tebi odnosim istom ljubavlju koju otac osjeća prema sinu. Misli na mene kao na oca.

Rosencrantz i Guildenstern donose Hamletu zapečaćenu omotnicu. Gotova je projekcija. Kraljeva slika ostaje zamrznuta na ekranu.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Da živi kralj! Za kralja, probitak i dug život naše kraljevine!

HAMLET: O, hvala, prijatelji! (tiho) Opasno je biti previše revan. Prave spužve. Upijate kraljevu milost, njegove sitne nagrade, mizerne časti. Samo čekajte da vas jednog dana istisne. I spužvo, bit ćeš opet suha! (gužva zapečaćenu omotnicu)

VODITELJ: Upravo ste čuli izjavu našeg kralja Klaudija. Kraljeviću Hamlete, kralj vam je zajamčio nasljedstvo prijestolja. To znači da... HAMLET: Da dok trava naraste, često ugine konj. Ali u svakom slučaju, lijep govor su mu napisali. Bit će da su to isti oni koji su pisali i glasnogovorili i za mog oca, a smijali se mom stricu i koji sada kupuju slike s njegovom fotografijom te ih vješaju iznad kreveta. Nevjerovatno! Kako je uvjerljivo zabrinut, plemenit i tužan u isti čas! Same laži! Ne vjerujte! On vas može gledati u oči, smješkati vam se, smješkati, smješkati i prodavati maglu...

Voditelj daje znak Moderatorici da utiša Hamleta. Ona ga pokušava smiriti udjaji disanjem, ali Hamlet ne posustaje. Nastavlja s optužbama kralja, ali publika ga ne čuje. Mikrofon prikopčan za njegovu odjeću je isključen. Getruda prilazi Hamletu, šapće mu, on ju odguruje i nastavlja s govorom. Tako u krug. Kraljica na kraju odustane i napusti scenu.

VODITELJ: Prije no što krenemo dalje, dopustite mi jednu malu digresiju na koju me potaknuo kralj svojom izjavom. (Razdragan osmijeh od uha do uha.) Uostalom, ovo je ipak moj show! (Sva svjetla se prigušuju, snop plavičaste svjetlosti prati Voditelja koji izgovara prethodno napisan govor, povremeno si pomažući karticama.) U posljednje vrijeme svakodnevno svjedočimo turbulentnim promjenama koje pogađaju našu kraljevinu. Naš, u prošlosti složan i odlučan narod, u ovo nemirno doba koje najavljuje nove sukobe i nove patnje, postaje podijeljen i neodlučan. Podjele na frakcije, neprijateljstvo, grube riječi, negativne misli, mržnja. U tome odrastaju naša djeca. Koliko god to neobično zvučalo, trebamo biti zahvalni na tim neprilikama jer su one ispit za sve nas. Na njemu se od nas traži da nadiđemo svoj pojedinačni ego i sebične interese, da, još uvijek individue, ali povezane zajedničkom, istom biti, zaboravimo razlike i smognemo snage suprotstaviti se i pokazati koliko smo zreli i svjesni. Svi mi, naš narod, mora kao nanovo rođen zajednički stati pred svaku prijetnju i suprotstaviti joj se snagom svog jedinstva. Nakon reklamnih poruka nastavljamo s razotkrivanjem tajni kraljevske obitelji. Ostanite s nama!

Reklamne poruke: Po ulicama, uredima, parkovima, u stanovima, tramvajima... ljudi drže začepljene noseve, drže maramice preko usta i nosa ili nose plinske maske. Ogledavaju se naokolo i traže odakle dolazi neugodan miris. »Da, nešto je trulo u državi Danskoj! Ali mi vam donosimo dobre vijesti.« Ljudi špricaju oko sebe sprejevima, pale mirisne svijeće i štapiće. Kadar zadovoljnih ljudi koji u onim istim prostorima dišu punim plućima. »Osvježivači prostora — Wittenberg. Nema tog neugodnog mirisa koji ne možemo pobijediti.« Moderatorica popravlja Voditeljevu šminku.

VODITELJ: (rasvjeti) Pa dobro, koliko puta moram ponoviti da ovaj reflektor postavite više ulijevo? Ulijevo! Cijelo vrijeme mi blješti u oči. I dajte malo pojačajte taj gobos! (Moderatorici) A ti mi, molim te...

HAMLET: Kakve su ovo gluposti? Gdje je? Dogovorili smo se...

VODITELJ: ...smiri ovu dvojicu. (Hamletu) Ništa vi ne brinite, samo se opustite. (Moderatorici) Ako bude šta, onda ih pusti.

HAMLET: Što je ovo? Ova dvojica? Ona izjava? Kakve su to gluposti?

VODITELJ: Bez brige, samo se vi opustite i vjerujte nam.

HAMLET: Ali on mora biti tu, inače...

VODITELJ: Bez brige, samo se vi opustite. Sve će biti dobro.

MODERATORICA: Idemo za... pet, četiri, tri, dva... (pljesak)

VODITELJ: Evo nas, opet smo s vama. Ekskluzivno Život piše drame otvoreno progovara o problemima kraljevske obitelji! Vjerojatno vam je svima poznato da su kraljević Hamlet i Ofelija, ljupka kćer kraljevog glasnogovornika održavali ljubavnu vezu. O tome smo, kao i o detaljima njihove veze, gotovo svakodnevno mogli čitati u brojnim novinama i revijama. Iako su se mišljenja građana o kraljevićevoj vezi razilazila, većina im je prognozirala svijetlu budućnost i spekulirala o mogućem braku: Gloria je najavila vjenčanje sretnog para za veljaču iduće godine, a Regina je objavila skicu Ofelijine vjenčanice. U lavini vijesti i nagađanja, koja se u posljednje vrijeme neprestano slijevala s Dvora, našla se i vijest o prekidu veze mladih ljubavnika. Hamlete, što se dogodilo?

HAMLET: Moji dragi i ljubljeni spremili su mi još jedno iznenađenje. Dobro jutro, Hamlete, vaša djevojka nije više vaša djevojka! Čini se da su moja majka i moja djevojka zaboravile datum mog rođenja pa su odlučile nešto ranije proslaviti moj rođendan. Ne znam, do očeve... smrti je sve bilo u najboljem redu. Razgovarali smo i o vjenčanju...

VODITELJ: Novine su ipak govorile istinu.

HAMLET: Djelomičnu. S puno celofana i velikim crvenim mašnama, posprejano zlatnim.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Ukoliko kralj ne upozori da je riječ o laži i obmanjivanju, danski tisak uvijek piše istinu, danska televizija uvijek prikazuje istinu, danski radio uvijek govori istinu! Danski mediji su prijatelji naroda!

VODITELJ: Dakle, vaš je odnos bio stabilan do tog trenutka.

HAMLET: Da. Sve: šetnje, darovi, cvijeće, večere, gugutanje, planovi za budućnost, povjerenje.

VODITELJ: I onda?

HAMLET: I onda ništa: Ofelija je bezrazložno počela odbijati moje darove, oglušivati se na moje pozive, smišljati neuvjerljive izgovore. Prestala mi je vjerovati. Prestala mi je vjerovati i počela me izluđivati.

VODITELJ: Zašto?

HAMLET: I ja se to pitam. Ofelija je pod velikm utjecajem svog oca... Tko zna čime joj je napunio glavu.

VODITELJ: (publici) Zašto? Što je razlog takvog Ofelijinog ponašanja? Prestala je voljeti Kraljevića? Našla je drugoga? Ako je to istina, tko je on? Ili je razlog nešto treće na što mi i ne pomišljamo? Dame i gospodo, prekrasna Ofelija! (pljesak)

Ulazi Ofelija. Polako, uplašeno, pogleda uprtog u Hamleta. Hamlet ustaje i kreće prema njoj. Stoje i gledaju se. Dugo. Ofelija plače i pruža ruke prema Hamletu, ali ga ne dodiruje. Strah i nedoumica.

OFELIJA: O, Hamlete, Hamlete, zašto si Hamlet? Zašto si...

Hamlet ju snažno poljubi. Poljubac ljubavi? Poljubac strasti? Poljubac osvete? Nije bitno, publici se sviđa. Ovacije.

MODERATORICA: (glas iz backstagea) Ne možete van, još nije vaš red! Vi izlazite kad... evu tu piše! Vi izlazite kad Ofelija...

POLONIJE: Šta nije moj red? Valjda ja znam bolje od vas kad je čiji red! Pogotovo kad je moj red!

Na scenu utrčava zajapureni Polonije, za njim očajna Moderatorica. Polonije odvaja Hamleta od Ofelije. Hamlet nasrće na Polonija. Polonije uzima stolac za obranu. Poklici presretne publike.

POLONIJE: Dosta! On je lud!

HAMLET: Gnjido sluzava! Pusti je na miru!

Razdvajaju ih Rosencrantz i Guildenstern. Negodovanje razočarane publike.

POLONIJE: (tiho) O, dečki tu ste. Niste li trebali...?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Promjena plana. Da živi kralj!

POLONIJE: (sa stolcem u rukama) Da živi kralj!

VODITELJ: Drage gledateljice, dragi gledatelji, ispričavamo vam se se na ovakvim situacijama, ali one su neizbježne kada se ide uživo, kada je riječ o pravim ljudima, njihovim sudbinama i emocijama. One dokazuju da je sve što vidite i čujete u našoj emisiji nenamješteno, nepripremljeno, istinito! Gospodična Ofelija, gospodine Polonije, dobro došli u našu emisiju. Evo, vi se samo lijepo smjestite i opustite. (Smješta Hamleta i Ofeliju jedno nasuprot drugome, Polonija u sredinu.) Gospodična Ofelija, prekinuli ste vezu s kraljevićem Hamletom?

OFELIJA: (netrepćući gleda u Hamleta) Ja...

POLONIJE: Da. Ofelija je prekinula vezu s našim kraljevićem Hamletom.

HAMLET: Tko je tebe što pitao! Oprosti, oprosti! Zaboravio sam da sam lud i da te zbog toga ne prepoznajem, Ofelijo. (Hamlet prislanja svoj obraz na Polonijev.) Kada si tako poružnila, Ofelijo?

VODITELJ: Ofelijo, mogu li vas tako zvati? (Ofelija zatraži očevo dopuštenje i potvrdno klimne glavom.) Ofelijo, recite kraljeviću Hamletu i svima nama, zašto? Našli ste drugoga? OFELIJA: niječno klima glavom

VODITELJ: Prestali ste ga voljeti?

OFELIJA: niječno klima glavom

VODITELJ: Još uvijek volite Hamleta?

OFELIJA: Da. Najviše. Zauvijek.

VODITELJ: Samo malo! Volite Hamleta, a odbijate razgovarati s njim, ne želite ga vidjeti? Zašto, Ofelijo?

OFELIJA: (s nevjericom gleda u oca) Ja...

POLONIJE: Hajde, dušice, reci.

OFELIJA: Hamlet je postao malo čudan. (Gleda oca kao dijete koje traži potvrdu je li točno odrecitiralo pjesmicu.) Govorio mi je svakakve čudne stvari...

HAMLET: Ludice jedna, nisam to govorio tebi, nego njemu! Njima!

OFELIJA: Bio je grub. Rekao mi je da odem u samostan i da se nada kako se nikada neću udati, a ako se i udam, da to bude za nekakvu budalu. A samo nekoliko sati prije toga, dogovarali smo se o vjenčanju. Dogovorili smo se za ružičasto-bijelu kombinaciju. Za buketiće, djeveruše, hranu, zavjete, za sve. Ja sam počela crtati skicu vjenčanice... I govorio je čudno o sebi. Nešto da puzi između neba i zemlje.

POLONIJE: (vadi papir iz džepa, čita) Citiram kraljevića Hamleta: »Mogao bih se optužiti za takve grijehe da bi bilo bolje da me majka nikad nije ni rodila. Osvetljiv sam, častohlepan, ohol, bezobziran. Imam toliko ideja za pakosti, gadosti i niskosti da nema dovoljno riječi kojima bih ih mogao izraziti, niti dovoljno vremena da ih ostvarim do kraja života. Šta da rade ljudi poput mene koji puze između neba i zemlje?« Kraj citata. (čuđenje u publici) Ima toga još. Mene, kojeg od dana svog rođenja barem tri puta dnevno susretne na hodnicima, uopće nije prepoznao, mislio je da sam ribar i onda je govorio o suncu koje rađa crve u mrtvom psu!

DEBELA CRNKINJA: Aha! Jesam vam rekla!

POLONIJE: Naš plemeniti kraljević je lud! Zato je moja kćerka, moja dušica, morala prekinuti njihovu vezu.

VODITELJ: Gospodine Polonije, vi tvrdite da je kraljević Hamlet lud? Hm. (publici) Što vi kažete? (različita mišljenja koja se pretvaraju u buku)

POLONIJE: Ne djeluje lud na prvi pogled zato što je vrlo sustavan u svom ludilu. Ali lud je, vjerujte mi!

HAMLET: Lud sam jer previše znam!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Ludilo je opasno! Luđaci govore neistinu i šire neprijateljske laži! Najopasniji luđaci su oni koji se prave da nisu ludi! Živio kralj!

VODITELJ: Imate li kakve dokaze za to?

POLONIJE: Koliko god želite! I kakve god želite! Svjedoke, zvučne i slikovne zapise, datume, imena, mjesta... I ovo o čemu vam je govorila moja dušica, i to imamo snimljeno. Kralj i ja htjeli smo biti potpuno uvjereni u kraljevićevo ludilo prije no što poduzmemo određene mjere i obavijestimo javnost o tome. Zato smo, kad smo znali da će se kraljević Hamlet pokušati približiti Ofeliji, postavili kamere u njezinoj sobi. Sve je snimljeno!

HAMLET: I zato sam ja, kada sam ušao u Ofelijinu sobu i vidio loše skrivenu kameru kako proviruju iz svoje zasjede i dva para masnih cipela koja vire ispod zastora, odlučio odigrati malu predstavu! Tražili ste da budem lud, (nakloni se Poloniju) izvolite! »Vidite li onaj tamo oblak koji ima oblik deve? (oponaša Polonija) Da, kraljeviću, doista sliči devi. Meni se čini da sliči lasici. Ima leđa poput lasice. Ili poput kita. Da, kraljeviću doista sliči kitu.« Tko je ovdje lud, vrećo?

Jingl: »Ništa nije slađe, no kad se spletka spletki sučelice nađe!«

VODITELJ: Pred nama su sukobljene dvije priče, obje jednako uvjerljive, obje iz usta ljudi iz samog državnog vrha. Gospodin Polonije ima puno dokaznog materijala koji je pregledala ekipa naše emisije i koji je verificirala i potvrdila naša sudska komisija. Hamlete, imate li i vi dokaze? Nešto što može potvrditi da je to s vaše strane bila samo igra?

HAMLET: Može, Horacije. Pričao sam mu o tome kako je Elsinore postao šarena igraonica za veliku djecu. Smijali smo se do suza. Smijali smo se, a treba plakati. Igre koje se tamo igraju nisu ni najmanje bezazlene.

POLONIJE: Horacije je klipan koji govori protiv kralja! On nije nikakav svjedok! Sud ga nikada neće proglasiti kompetentnim svjedokom. I za njega imamo dokaze da je lud.

HAMLET: A vaš sin? Ne govori li vaš sin prilično glasno i jasno protiv vašeg ljubljenog kralja? I vaš sin je lud? Pa to je divno: Danska je jedna velika ludnica, puna luđaka koje je ludima proglasila šačica zdravih koji njome upravljaju!

POLONIJE: Mog sina je uhvatilo mladenačko buntovništvo bez razloga, ali on ne misli ništa ozbiljno.

HAMLET: Baš šteta. I on je zdrav? Jadnik.

POLONIJE: Ja sam mu dao nekoliko savjeta i vjerujem da će ga dobri kralj u potpunosti urazumiti. Evo, baš sada oni razgovaraju. Vjerujte mi, vrlo brzo ćete biti svjedoci njegova obraćenja!

VODITELJ: Vidim ja da tu ima tema za još nekoliko emisija, no vratimo se mi našoj priči, sudbini ovo dvoje mladih ljudi. Gospodine Polonije, rekli ste mi da znate i razlog Hamletovog... takvog Hamletovog ponašanja.

POLONIJE: Razlog ludila kraljevića Hamleta je moja kći! Da! Poludio je nakon što sam zabranio... savjetovao svojoj kćeri, svojoj dušici, da za vlastito dobro malo uspori s njihovim druženjima. Vidite, moja je dušica vrlo poštena, naivna i misli da su svi ljudi iskreni i dobronamjerni. Zato je ja moram štititi.

HAMLET: Treba je štititi od tebe! Laprdalo jedno! Čime si joj to napunio glavu!?

VODITELJ: Što ste točno savjetovali svojoj kćeri? Da prekine s Hamletom?

POLONIJE: Lijepo sam joj rekao da počne škrtariti sa svojim djevičanskim društvom, da se ne nalazi s njim na svaki njegov mig. Neka, da tako kažem, bude malo skuplja. Ako razumijete što mislim? Onako, više damski. Ako kraljević misli ozbiljno, čekat će, bit će strpljiv, a ako želi samo leći među djevojačke noge, brzo će je zaboraviti. Točno to se i dogodilo. Samo što je on dodatno i poludio.

VODITELJ: Nije li upravo to znak da je voli?

POLONIJE: Ne. Pa čuli ste što joj je sve izgovorio. To su riječi luda čovjeka kojemu je propao plan da zavede i iskoristi mladu, naivnu i nevinu djevojku.

HAMLET: Nemojte ni pokušavati proniknuti u tok njegovih misli ili nastojati odgonetnuti slijed njegovih zaključaka. On je glasnogovornik našeg kralja, što znači da je riječ o osobitoj logici.

VODITELJ: Ofelijo, što vi mislite? Je li Hamlet imao neiskrene namjere prema vama?

OFELIJA: Ne znam što bih trebala misliti o tome...

VODITELJ: Pustite to što biste trebali misliti, što drugi žele da mislite. Što vi mislite? Što vi osjećate? Voli li vas Hamlet?

OFELIJA: (gleda Hamleta) Znam da me volio. Bar na početku. Već smo izabrali ružičasto-bijelu kombinaciju. Ali ovo što je govorio pred kraj...

VODITELJ: Mislim da smo to riješili. Čuli ste zašto je onako govorio.

POLONIJE: Na čijoj ste vi strani? Od kud vam pravo...

VODITELJ: Ni na čijoj. Ja sam neutralan. Ali ovo je još uvijek moj show! Unatoč... Jeste li spavali s Hamletom?

OFELIJA: Ne, samo smo se malo mazili... Njemu se to radilo, ali rekao je da ja odlučim kad mi se bude htjelo. (Poloniju) Mi smo već izabrali ružičasto-bijelu kombinaciju!

POLONIJE: (Ofeliji, koja ipak vjeruje da ju Hamlet voli) Za njega si bila samo prolazna zabava. Vidi ga! Taman da te i voli. Ništa od toga Ofelijo. I ovako i onako neće on odlučiti s kim će se ženiti. On je vlasništvo kraljevine i ona će ga investirati kako njoj najbolje odgovara. (promijenjen ton) On je kraljević i njegova je dužnost da služi kraljevini i njezinim građanima. On to dobro zna.

HAMLET: Ne slušaj ga, Ofelijo! On je vlasništvo kraljevine, sam se upisao u njezin inventar i sam je potpisao ugovor o doživotnoj simbiozi! Ja sam slobodan i oženit ću se s kim god hoću.

OFELIJA: (na rubu plačne histerije) Ajoj...

VODITELJ: Meni nije jasna jedna stvar, gospodine Polonije. Zašto ste isprva odobravali vezu vaše kćeri i kraljevića, a onda joj se odjednom usprotivili?

HAMLET: Ja ću vam vrlo rado odgovoriti na to pitanje. Dok je moj otac bio živ, za ovoga tu bila je vrlo povoljna činjenica da mu je kćer u vezi s kraljevićem, budućim kraljem. Podržavao je našu vezu iz vlastite koristi. Sve ove priče o brizi za Ofelijinu nevinost i čast, »moja dušica«, sve je to samo rapsodija riječi koju ova vreća svira već godinama i kojoj plješću kao da je riječ o Baudelaireu. Njega zanima samo da postigne što veću cijenu njezinog himena! Nakon smrti mog oca, vjerni Polonije je zasvirao novu partituru, ostavši ista ulizica i koristoljubac. U novoj konstalaciji zvijezda više nije bilo poželjno da mu kćer viđaju s Hamletom, jer se za Hamleta planiralo nešto novo, što je on, kao kraljevo potrkalo, vrlo dobro znao. Sada je trebalo udaljiti kćer od Hamleta, a Hamleta proglasiti ludim i likvidirati ga po što kraćem postupku. (čuđenje publike)

OFELIJA: Tatice...

DEBELA CRNKINJA: Oprostite, ja bi' imala nešto za reć' ovoj mladoj dami.

VODITELJ: Samo izvolite! Vas je uvijek zanimljivo čuti! (Pruža joj mikrofon, ali ona se dere kao da ga nema, tako da cijelo gledalište tutnji.)

DEBELA CRNKINJA: Slušaj, djevojko! Daj se ti već jednom odluči, jel' voliš ti tog kraljevića ili ne? Tu se stalno nešto izmotavaš: »paaa, možda da, možda ne... malo smo se pipali, malo smo se štipali...« malo ovo, malo ono. Evo ga, tu sjedi pred tobom pa mu reci šta imaš i mirna Nizozemska! Muškarci su ti svi isti, kod njih bar znaš šta žele jer ih sve, ali ama baš sve, zanima jedna stvar! (smijeh u publici, ovacije, dobacivanja) Ti jedino odlučuješ kad i kome. Ovaj dečko (pokazuje na Hamleta) je kraljević, ima novaca, ne izgleda loše, dobro, nisu sigurni jel' lud ili nije, al' to ti i tako nema nikakve veze! Bolje da je lud nego da se drogira i pije! Rek'o je da te voli i da te hoće. Prema tome, ja ne vidim što se ti tako jako odlučuješ i prenemažeš. Uhvati ga dok možeš! Dobra ti je to partija!

VODITELJ: Hvala, gospođo. Želi li još netko prokomentirati ovo što ste čuli ili postaviti kakvo pitanje našim gostima?

DEBELA CRNKINJA: Ja. Nisam ja još gotova. Imam nešto za reć ovom... ocu.

VODITELJ: Gospodinu Poloniju.

DEBELA CRNKINJA: Slušaj ti sad mene, Polonije! Moj otac i mater odgojili su nas sedmero, od toga pet cura. I uz to su radili na polju od jutra do mraka i nisu imali vremena za sve ove psihološko-sociološko-pedagoške gluposti o odrastanju, tada nije bilo svih ovih vrtića i igrica, a ni školu baš nismo svi pozavršavali, no na kraju smo svi do jednoga odrasli u poštene ljude i svi imamo kruh na stolu! Pusti dijete, daj joj slobode! Ako se hoće pipati, nek' se pipa!

VODITELJ: Hvala ljepo gospođi iz publike na vrlo konciznom izražavanju svog mišljenja. Hamlete, Ofelijo, što ćete sada?

HAMLET: Moji osjećaji i moje namjere prema tebi nisu se promijenili. Molim te, prestani slušati laži svog oca, izbaci iz glave ove sumnje kojima te napunio i nemoj mu dopustiti da i dalje manipulira tobom. Upotrijebi svoju lijepu glavicu.

DEBELA CRNKINJA: 'Ajde, više...

HAMLET: Ofelija, hoćeš li se udati za mene?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Brak je svetinja! Obitelj je svetinja! Oni su stup naše kraljevine!

POLONIJE: Ne sad, dečki!

OFELIJA: (pogleda oca) Ja...

HAMLET: Mene gledaj! Nećeš se udati za njega, nego za mene. Hoćeš li, Ofelijo? Hajde, bit će sve ružičasto-bijelo kako smo se dogovorili.

DEBELA CRNKINJA: 'Ajde, više... OFELIJA: Hoću, hoću, hoću! I mali ružičasti buketići na stolovima?

HAMLET: I mali ružičasti buketići. (Zagrljaj na koji se publika topi.)

POLONIJE: E, nećeš, nećeš, dušice! Nikavi ružičasti buketić! Ti nisi punoljetna i nećeš se udati ni za koga dok ja to ne potpišem!

OFELIJA: Imat ćemo i bijele papirnate ružice. Udat ću se za Hamleta kad postanem punoljetna. Do onda ću raditi ružice!

POLONIJE: (sebi u bradu) Do onda ćemo vidjeti tko mrtav, a tko živ...

Polonije odvlači Ofeliju u backstage, za njim trči Hamlet, a za Hamletom Rosencrantz i Guildenstern. Sve ih slijedi Moderatorica s velikom bocom Evian vode.

HAMLET: Pusti je! Ubit ću te!

POLONIJE: Što si rekao? Ponovi! Glasnije!

HAMLET: Pusti je na miru ili ću te ubiti!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Kraljević Hamlet je rekao da će ubiti gospodina Polonija!

MODERATORICA: (iz backstagea) Samo duboko dišite. Idemo ujaji: jedan, dva, tri, četiri... Tko je za čašu vode? Kraljeviću Hamlete, kraljeviću Hamlete!

VODITELJ: (U stavu propovjednika, obasjan plavičastim svjetlom.) Ljubav između muškarca i žene, neovisno o njihovim godinama, statusu, titulama, prezimenima ili obrazovanju, uvijek je najljepša i najvrijednija stvar koja vam se može dogoditi. Ona spaja dva bića na najdublji, najpotpuniji način. Njoj se nikada ne treba odupirati, nikada ju negirati. No ljubavnici, ne smijete zaboraviti da niste sami. Okružuju vas druge duše. Svatka od njih ima svoje osjećaje, želje, planove. Svi zajedno trebate pronaći kompromis između svojih želja, snova i mogućnosti. Drage gledateljice, dragi gledatelji... U prvom dijelu današnje emisije imali ste priliku vidjeti kako članovi kraljevske obitelji govore o najintimnijim stvarima: o ljubavi, strastima, željama, bolnim emocijama. U drugom vas dijelu očekuju nove tajne, nova sučeljavanja! Postavljamo pitanje smrti kralja Hamleta. Je li kralj Hamlet umro onako kako nam je rečeno ili postoji druga istina? Ostanite s nama i saznajte! Vidimo se nakon pauze. Volimo vas! (ovacije, pljesak)

Pauza

Tehničari, kamermani, majstori rasvjete ostaju na sceni. Razgovaraju, komentiraju show, razvlače kablove, namještaju stvari... Moderatorica i Voditelj sjede u prvom redu gledališta: Voditelj prelistava papire, zove s mobitela, Moderatorica mu popravlja šminku... (improvizacije na temu)

Hamlet u pratnji Rosencrantza i Guildensterna prođe foajeom do WC-a i istim se putem vrati na scenu.

Prvi i drugi plaćeni pljeskač prepiru se oko toga treba li ići u rat ili ne. Debela Crnkinja im obojici ima nešto za reći.

II. čin

Ulazak publike. U studiju je radna, užurbana atmosfera, kao što to biva pred nastavak snimanja najgledanijeg talk-showa u zemlji.

MODERATORICA: Halo, ljudi, jesmo li? Jesi li maknuo onaj reflektor ulijevo? Gdje je Hamlet? Vaše Visočanstvo, kraljeviću Hamlete, gdje ste?

Moderatorica dovodi Hamleta iz backstagea. U stopu ga prate čuvari kraljevih parola Rosencrantz i Guildenstern.

HAMLET: (Voditelju, koji proviruje iz backstagea) Kako nema? Osobno sam je ostavio u režiji prije početka snimanja.

VODITELJ: Nema. Jeste li sigurni da ste je ostavili?

HAMLET: Pa nisam lud!

MODERATORICA: Kraljeviću Hamlete, molim vas, evo vi ste tu. Jesmo li?

HAMLET: Gledajte, gospodična, ja sam razgovarao s vašim šefom i dogovoreno je da... Jeste li je vi uzeli?

MODERATORICA: (Publici) Spremni? I idemo za: pet, četiri, tri, dva...

Ulazak Voditelja popraćen ovacijama publike. Mikrofon u ruci. Samouvjereno i sigurno.

VODITELJ: Dobro veče, poštovani gledatelji, evo nas u nastavku emisije Život piše drame, emisije koja beskompromisno, bez scenarija, bez montaže i bez cenzure, uživo, iznosi pred vas život u kondenziranom obliku. Kao što ste i sami vidjeli, pred našim su se očima naizgled postojane boje sa slike idiličnog života kraljevske obitelji razvodnile i pretvorile u koloplet međusobnih optužbi i objeda. (Propovjedački stav, plavičasto svjetlo.) Svetost i nedodirljivost obitelji danas su ugroženi. Čini se da su nepovratno prošla ona dobra, stara vremena kad se znalo da je obitelj najmanja, ali najbitnija stanica kojom se izgrađuje i razvija zdravo društvo. Vi, drage gledateljice i gledatelji, nemojte to zaboraviti! Neka vaše obitelji budu čvrste, zdrave, sretne! Ispraznimo crne kronike, razbijmo to otužno ogledalo današnjeg društva! (ovacije) S nama je u studiju i dalje naš kraljević Hamlet. (pljesak) Spreman je pred okom naše kamere i pred vašim očima, očima javnosti, izložiti teoriju zavjere koju, po njegovim riječima, protiv njega kuje kralj Klaudije i njegovi savjetnici! (čuđenje u publici)

HAMLET: Već je skovana. Kralj ima odlične kovače koji rade danonoćno, bez prestanka. Kao što vidite, moje ludilo je uspješno skovano i uspješno zakovano.

VODITELJ: Ali što kralj dobiva vašim ludilom?

HAMLET: Vjerujete li vi ludom čovjeku? Ne. Vjerujete li u ono što luđak govori? Ne. Vjerujete li onome što on iznosi kao dokaze? Ne. Biste li ga imali na prijestolju? Ne.

VODITELJ: Ali svi smo imali priliku vidjeti da vas kralj voli, želi vam sve najbolje, smatra vas sinom...

HAMLET: Juda je poljupcem rekao »to je taj«.

VODITELJ: ...imenovao vas je nasljednikom krune.

HAMLET: Lijepo od njega. Poklonio mi je nešto što je već moje. (tiho Voditelju) Ali zato mi je ukrao kazetu. Jeste li provjerili ovu dvojicu?

VODITELJ: (Hamletu) Ma tko bi je ukrao, kod nas u režiji nitko ne krade. Ako ste je donijeli, onda je tamo. (glasno) Rekli ste mi da vam je, jednom prilikom, život bio ozbiljno ugrožen.

HAMLET: (tiho) Da nemate i vi svoje prste u tome?

VODITELJ: (tiho) Hamlete, nemojte biti smiješni. Pa ja sam samo voditelj.

HAMLET: Recimo to tako da su me pokušali ubiti. Točnije da je kralj izdao naređenje da me se ubije! (oooooooo!!!!)

VODITELJ: Kralj je izdao naređenje da vas se ubije? Pa vidimo da se kralj iznimno brine za vašu sigurnost. Evo (čita) Rosencrantz i Guildenstern su uz vas cijelo vrijeme.

HAMLET: A jeste li se upitali zašto? Štite me od komarca i UV zračenja? Oni su uhode.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Mi smo zakoniti.

HAMLET: Zakoniti kraljevi uhode! Kod njih je! Oni su je ukrali. Pretražite ih i naći ćete je kod njih.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Mi ne krademo i ne lažemo! Mi samo slijedimo kraljeva naređenja!

HAMLET: Dakle, kradete i lažete!

VODITELJ: Vratimo se pokušaju vašeg ubojstva.

HAMLET: Vjerojatno ste obaviješteni o tome kako je prije dva tjedna kraljević Hamlet otputovao u Englesku gdje se trebao »oporaviti od očeve smrti i povratiti životnu radost«.

DEBELA CRNKINJA: Ma dala bi ja vama svima oporavak! Meni su u isti dan poginuli tata, muž i sin i ni'ko me ništa nije pit'o, nego »moja sućut i izvoli: »Sto dvadest i pet kragna i trideset lijevih nogavica do kraja radnog vremena!«

HAMLET: E, pa vidite, ni ja nisam išao ni na kakav oporavak, niti po životne radosti, nego na zapovijed kralja, u smrt! (oooooo!!!!) Pratila su me moja dva vjerna druga, Rosencrantz i Guildenstern! No, na vrijeme sam saznao da sam trebao biti mrtav, pa sam ostao živ. Znate, lude čuva Bog.

VODITELJ: Hamlete, imate li dokaze za to? O uhođenju, o pokušaju ubojstva?

HAMLET: O uhođenju? (Pogleda Rosencrantza i Guildensterna, a zatim publiku.) 1. PLAĆENI PLJESKAČ: Ja sam u pauzi vidio da ta dvojica idu s njim i na zahod. Al' šta ja znam, ima ih danas svakavih!

HAMLET: Od materijalnih dokaza imam pismo u kojem moj stric izrijekom naređuje moju smrt, govor koji je trebao održati povodom moje neočekivane smrti što me zadesila na putu u Englesku i transkripte iz kraljevog ureda koji sadrže detalje urote i mnoge kompromitirajuće podatke. Sve sam to predao Horaciju na čuvanje. On zna za sve. Svjedok je svega.

VODITELJ: Pa, provjerimo te dokaze i čujmo iskaz svjedoka. Dame i gospodo, kraljevićev prijetelj, Horacije!

Ulazi Horacije. Prilazi Hamletu i pozdravlja ga. Zagrljaj. O Horaciju se vrlo malo pisalo u novinama pa publika ne zna što bi mislila o njemu. Mlaki aplauz.

VODITELJ: Dobro veče, gospodine Horacije. Izvolite. Poznajete Hamleta od malena?

HORACIJE: Dobro veče. Da, poznajem ga, tako reći, oduvijek. Odrastao sam uz njega na Dvoru. Hamlet i ja smo se igrali u istom pješćaniku, imali smo iste lopatice. Moja majka je bila sobarica. Kralj je bio vrlo dobar prema nama. Majka je, za razliku od druge posluge, imala jedan dan u tjednu slobodan i onda bismo odlazili u kino. Ponekad nam se potajice pridružio i Hamlet. Kralj nam je dopuštao da doručkujemo što i njegova obitelj. O kralju Hamletu mogu govoriti samo sve najbolje. Volio sam ga kao oca kojeg nikada nisam imao.

VODITELJ: Kako biste opisali Hamleta?

HORACIJE: (ton predizbornog govora) Hamlet je, prije svega, dobar i odan prijetelj. On je mladić plemenitog uma, neizmjernih sposobnosti, velikih djela, brojnih vrlina i časnih nazora od kojih nikada ne odstupa, bez obzira na cijenu koju za to plaća. Ukratko, posjeduje sve vrline koje su potrebne jednom kralju. Hamlet nije poput drugih...

VODITELJ: Bili ste uz Hamleta u vrijeme očeve smrti i majčinog vjenčanja. Kako je to utjecalo na njega?

HORACIJE: I oca i majku, volio je više od svega. Stvari koje su mu se dogodile nikoga ne bi mogle ostaviti ravnodušnog. Krenuli smo na pogreb njegova oca, a stigli u svatove njegove majke. Onda su ga počeli uhoditi, ostavila ga je Ofelija, pokušali su ga ubiti i tako dalje. Sve ga je to lomilo, savijalo i udaralo, ali ga nije slomilo. Nije poludio, ako me to pitate.

VODITELJ: (gledateljima) Primjer kraljevića Hamleta potvrđuje poznatu maksimu: »Ono što nas ne ubije, to nas jača.« Kod vas su dokazi.

HORACIJE: Bili su.

VODITELJ: Bili?

HAMLET: Bili?

HORACIJE: Bili. Pohranio sam ih kod javnog bilježnika i kada sam ih danas želio podići i donijeti u emisiju, više ih nije bilo. (čuđenje)

HAMLET: Što? Nema ih? Zašto si ih nosio kod bilježnika?

HORACIJE: Nekoliko puta su mi prekopali sobu. Sve su preokrenuli. Dokazi tamo više nisu bili sigurni.

HAMLET: Zašto mi nisi rekao?

HORACIJE: Nisam te želio opterećivati još i time. Odnio sam ih kod javnog bilježnika.

HAMLET: Bravo, Horacije! Na najsigurnije mjesto u kraljevini!

VODITELJ: Samo malo, vi tvrdite da su dokumenti nestali iz bilježničkog ureda? (publici) Nestali iz ja-vno-bi-lje-žni-čkog ureda?

HORACIJE: Ali ja sam vidio pismo i govor i transkripte! Ja sam svjedok! Hamleta su pokušali ubiti! Njegov je život u opasnosti!

VODITELJ: Vjerujem. Pismo dakle nemate? Ni transkripte? Niti govor? Kažete, nestalo iz bilježničkog ureda. Kako?

HORACIJE: Ukradeni su!

VODITELJ: Tko ih je ukrao?

HORACIJE: ONI!

HAMLET: Oni su ukrali i videokazetu. VODITELJ: Što je bilo na njoj?

HAMLET: Dokazi.

VODITELJ. Dakle, imali ste velik broj dokaza, ali sad više nemate niti jedan? ONI su vam ih sve ukrali?

HAMLET: Da. Vama to nije sumljivo?

VODITELJ: Iznimno. Zašto bi kralj želio vašu smrt?

HAMLET: Iz više razloga. Prvo: znam nešto što ne bih trebao znati. Drugo: dovoljno sam glup da se ne nagodim s kraljem oko tog svog »znanja«. Treće: još sam gluplji jer ću to »znanje« podijeliti s drugima.

VODITELJ: Hamlete, o čemu ne želite šutjeti?

HAMLET: O onome što mi je rekao duh pokojnog oca!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Duhovi ne postoje! Duhovi su natprirodna bića! Natprirodna bića ne postoje! Postoje samo prirodna!

VODITELJ: Tvrdite da ste vidjeli duha pokojnog oca i razgovarali s njim?

HAMLET: Da.

VODITELJ: Tvrdite da su svjedoci stražari Bernardo i Marcel, te ovdje prisutni Horacije?

HAMLET: Da.

VODITELJ: Naši dopisnici s Dvora provjerili su vašu priču. Režija!

Na ekranu se pojavljuju Marcel i Bernardo. U njih je uperen mikrofon. Izgledaju uplašeno i stalno se ogledavaju naokolo. Iza njih, u crnim naočalama, stoje Rosencrantz i Guildenstern. Nastoje izgledati opasno.

GLAS NOVINARKE: Jeste li, dok ste čuvali noćnu stražu, opazili nešto natprirodno? Čuli nešto neobično? Vidjeli nešto neobično?

Marcel i Bernardo se pogledaju i čvrsto stisnu usne.

GLAS NOVINARKE: Niste li možda vidjeli duha pokojnog kralja Hamleta kako šeće zidinama?

Ista reakcija.

GLAS NOVINARKE: Je li vam se obratio? Što vam je rekao?

Isto. Ništa. Završava prilog.

HAMLET: Pod zakletvom su! Ne smiju ništa otkriti! Inače bi vam rekli!

VODITELJ: Svakako.

HAMLET: Što mislite zašto su im ova dvojica stajala za leđima? Zato da ne odaju tajni recept za krvavice?

VODITELJ: Horacije, jeste li vi vidjeli duha pokojnog kralja Hamleta? Jeste li vidjeli kraljevića kako razgovara s duhom?

HORACIJE: Vidio sam. I duha i kraljevića kako rezgovara s duhom. Duha u noći iz petnaestog na šesnaesti, a Kraljevića i duha u noći sa šesnaestog na sedamnaesti. (značajna pauza) Spavao sam kada su mi u sobu banuli Marcel i Bernardo. Tresli su se kao šibe. S onim razjapljenim ustima i raširenim očima izgledali su kao da su vidjeli duha. Rekli su mi da su ga doista vidjeli, i to drugi put. Nisam im povjerovao i lijepo sam se namjestio na jastuku. Ali oni su me preklinjali do iznemoglosti i na kraju sam im morao obećati da ću iduću noć, kada oni opet drže stražu, doći na zidine i uvjeriti se. Došao sam. Duh kralja Hamleta se pojavio jedan sat poslije ponoći. Oslovio sam ga, ali nije odgovorio. Prvo što sam, na temlju dobrog poznavanja okultizma koje sam stekao zahvaljujući svojoj majci, zaključio jest da takva pojava znači da duh kralja Hamleta nije oslobođen svih zamaljskih stvari. Obavijestio sam Hamleta i on je iduće noći razgovarao s duhom svog oca.

HAMLET: Vidite, sve je istina.

Rosencrantz i Guildenstern u panici. Potajice javljaju nešto nekome mobitelima.

VODITELJ: Što vam je rekao duh pokojnog oca? (Bubnjevi iščekivanja)

HAMLET: Rekao je kako je umro.

VODITELJ: Drage dame i gospodo, gledatelji i gledateljice, večeras je ovdje s nama kraljević Hamlet koji ekskluzivno za našu emisiju otkriva istinu o očevoj smrti! Kako je umro naš pokojni kralj?

HAMLET: Ubijen je! (aaaa!!! ooo!!!) Ubijen je zločinačkom rukom! Podmuklo mu je oduzet život, kraljica i kruna! Čuđenje u publici. Na scenu iznenada stupa kralj Kaludije u pratnji kraljice Getrude. Zaštitnički ga slijede Rosencrantz i Guildenstern kojima je nešto došapnuo pri ulasku na scenu. Kralj je ljut, brzo hoda. Jezivi muk. Voditelj je isprva zbunjen, ali se pribere i da znak tehnici. Fanfere, crveni tepih. Na ulazu na scenu, skriven od pogleda prisutnih, ali vidljiv publici, stoji Laert i zabavlja se grickalicama.

HAMLET: ON! On ga je!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Pred vaše noge polažemo svoju vjernost i želimo da nam zapovijedate do kraja naših snaga! Pozdrav kralju!

SVI: Da živi kralj!

Moderatorica postavlja mikrofone na odjeću pridošlih.

KRALJ: (mileni izraz lica) Drage dame i gospodo, gledateljice i gledatelji, građanke i građani Danske... Pitanje vanjskog neprijatelja uspješno je riješeno, a s Laertom je, na zadovoljstvo obje strane, postignut više no prihvatljiv dogovor. Pohitao sam ovamo kako bih ispunio svoje obećanje dano Voditelju i pokazao svoju dobru volju za rješavanje obiteljskih razmirica koje nas sprečavaju u potpunoj sreći, a time otežavaju i rad za dobrobit nacije. Sretan sam što sam s vama. Hamlete...

HAMLET: Kralju... (Hamlet želi nasrnuti na kralja, no Horacije ga umiruje šapatom.)

VODITELJ: Njihova Visočanstva: kralj i kraljica Danske! Zahvaljujem vam na vašem velikodušnom dolasku i hvale vrijednoj inicijativi za rješavanje vaših obiteljskih, ali i naših zajedničkih problema. Molim vas... (Pokazuje im da sjednu. Moderatorica dolazi s jastučićem za kralja.) Drage gledateljice i gledatelji, ekskluzivno u emisiji Život piše drame gostuje cijela kraljevska obitelj koja će, pred kamerama, pred očima i ušima javnosti, uz vašu i našu pomoć, otvoreno priznati, u potpunosti sagledati i nadamo se riješiti svoje probleme...

Rosencrantz i Guildenstern na kraljev znak dotrče do Voditelja i prišapnu mu nešto vrlo važno.

VODITELJ: ...nakon reklamnih poruka. Ostanite s nama!

Pauza — reklame: Poluluda djevojka, raščupane kose, vrišteći, trči livadom uz neko jezero. Čupa cvijeće s korijenjem, baca ga naokolo. Ugleda svoj odraz u vodi, krikne i baci se u jezero... Kadar uzburkane vode koja se polako smiruje. Djevojka, sa smješkom na licu, izroni na drugom kraju jezera i počne plivati leđnim stilom. »Brzoupijajući higijenski ulošci Ofelija, za dane kad niste sasvim svoji...«

Na sceni vlada pomutnja. Svi, osim kralja koji mirno sjedi na jastučićem podloženoj stolici, govore u isti glas i trče lijevo-desno. Rosencrantz i Guildenstern stanu pred kralja kako bi ga zaštitili od otvorenog pogleda publike. Kada kralj govori glasno, s namjerom da ga čuje publika, oni se razmaknu.

VODITELJ: (tiho kralju) Vaše Visočanstvo, kakvo iznenađenje! Mislio sam da nećete doći. Kada sam posljednji put razgovarao s Polonijem...

KRALJ: (tiho Voditelju) Bolje da sam ja ipak tu. No, vi se samo držite plana. Samo, ubrzajte to malo. Kasnimo na večeru. Dao sam okrenuti janjca. (glasno) Uostalom, vidite da Hamletu nije baš najbolje. Uznemiren je. Treba mu pomoći, odvesti ga liječniku.

VODITELJ: Vaše Visočanstvo, baš smo razgovarali o vama. Gledatelji bi željeli saznati i vašu stranu priče.

1. PLAĆENI PLJESKAČ: Kralju, hoće bit' šta od tog rata?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Rat je zlo, ali rat za Dansku je dobro! U ratu se umire, ali umrijeti za Dansku je časno!

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Šta je to časno u umiranju? Umreš i onda te pokopaju, a ako si sretan, otpjevaju ti i himnu!

KRALJ: Gledajte, gospodine Voditelju, nema tu više strana priče, niti više istina. Postoji samo jedna istina. A nju možete čuti samo od mene. (tiho) Rekao sam vam da će stvar vrlo lako izmaknuti kontroli.

VODITELJ: (tiho) Bez brige, Vaše Visočanstvo, dovest ću ja priču do epiloga. KRALJ: (tiho) Dobro. Ako se to obistini, za iduću emisiju ćete dobiti bratove ljubavnice i njegovu vanbračnu djecu. Termin odmah nakon Dnevnika.

MODERATORICA: Je li netko za čašu vode? Kralju? Evian.

HORACIJE: (povlači Hamleta u stranu) Dogovoreno. Sva sreća da sam napravio kopiju. Onaj dugokosi s naočalama u režiji je naš. Voltimand. Sjećaš ga se? Ide za manje od minutu.

HAMLET: Horacije, ti si genij! A kamerman?

HORACIJE: Sređeno.

MODERATORICA: Svi na mjesta. Idemo... vani smo!

VODITELJ: Drage gledateljice i dragi gledatelji, evo nas natrag. Za sve one koji su se tek sada uključili: u studiju je cijela kraljevska obitelj. Kralj Klaudije, kraljica Getruda, kraljević Hamlet i njegov prijetelj Horacije. Kraljević Hamlet je izrekao teške optužbe na račun kralja. Sada ćemo sagledati i drugu stranu kako bismo na kraju mogli sastaviti cijelu sliku. Strasti su se malo smirile. (Hamlet sjedi mirno do kralja i promatra ga blaženim pogledom.) Nadajmo se da je to prvi korak koji će dovesti do izmirenja naše kraljevske obitelji.

KRALJ: Dopustite... ne sumnjam u to da će se Hamlet, uz našu i vašu svesrdnu pomoć, urazumiti i da će ozdraviti, te tako pružiti i sebi i meni priliku da postanemo prijatelji, sin i otac. Za tu priliku najavljujem veliko slavlje. Svi ćete biti siti i pijani! (bučno odobravanje)

DEBELA CRNKINJA: Dobar si ti kralj! Volimo te!

HORACIJE: Režija!

VODITELJ: Tko je rekao režija? Ja govorim režija. Sada nije red...

Na ekranu kreće snimak Mišolovke. Jedan glumac, obučen kao kralj, leži na krevetu u vrtu i spava. Pokraj njega je stol pun hrane i pića. Drugi se glumac šulja vrtom, ogledava se. Zastane nad kraljem i kapne mu u uho nekoliko kapljica otrova. Kralj isplazi jezik, mrtav je.

Kralj Klaudije je vidno uzrujan. Daje znak Rosencrantzu i Guildensternu da prekinu projekciju. Projekcija se zaustavlja, na ekranu ostaje zamrznut kadar trovanja. Hamlet likuje.

KRALJ: Svjetla, svjetla, svjetla!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Nema slike! Pokvario se projektor!

HAMLET: Poznato? Je li vam to poznato, moj kralju?

VODITELJ: Vaše Visočanstvo, ja doista ne znam što je ovo... otkud...

HAMLET: Jedno malo iznenađenje za mog dragog poočima. Tračak razonode nakon napornog dana i olakšenje teškog tereta koji na leđa prti moć, vlast i upravljanje kraljevinom. Zamalo nisam bio u stanju priuštiti vam ove trenutke zadovoljstva, ali zahvaljujući brižnosti prijatelja Horacija...

KRALJ: Jeste li vidjeli sadržaj? To je uvredljivo!

SVI: zbunjeno gledaju kralja

HAMLET: Sadržaj je vrlo jasan i nimalo uvredljiv. Ovaj čovjek truje ovog drugog, kako bi došao do njegovog položaja, do krune i moći. Ovom prvom ime je Klaudije, a ovaj drugi je kralj, njegov stariji brat. Ali oni se truju samo u šali, nema tu ništa ozbiljnog. Sada ćete vidjeti kako Klaudije, vrlo lako zadobiva ljubav bratove žene i širi laži o bratu kojeg je hladnokrvno ubio. Ubojica sumnja kako sin njegova brat zna istinu o njegovom zločinu i pokušava ga ubiti, ali kada ne uspijeva, čini sve kako bi ga prikazao ludim i lišio prava na prijestolje. Budući da se pokvario projektor, možemo to i odigrati do kraja. Evo, kralju, vi ćete biti ovaj s otrovom. Imaginirajte kapaljku. Otrov će sam iscuriti. Kraljice, majko, vi dolazite poslije, sad ću vam reći i vaš tekst. Horacije, evo daj, legni tu na stolce, samo ih spoji. Ti si mrtav kralj. Rosencrantz i Guildenstern... vi možete biti stupovi u vrtu. Dakle, majko, kad Klaudije skine krunu mrtvome kralju i stavi je sebi na glavu, ti mu kažeš...

KRALJ: Jao ljudi, jadan Hamlet! Potpuno je poludio.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Ovo je prenasilno za ovaj termin! Ovo gledaju i djeca. Djeca naše kraljevine moraju biti odgojena u dobrom i zdravom duhu i stoga im se zabranjuje...

HAMLET: Neka vide, moraju to vidjeti. To im se dogodilo ispred nosa. Evo, tako je on ubio mog oca! I zato su nestali svi dokazi!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: ...čitanje literature koju nije odobrio kralj...

HAMLET: Što je, kralju, ne glumi vam se više?

HORACIJE: Imali ste pravo, prijatelju! Sve je snimljeno. Pustio sam snimku, evo sad će.

VODITELJ: Kakvu snimku?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: ...gledanje televizijskih programa koje nije odobrio kralj...

HAMLET: Zamolio sam kamermana broj tri da snimi reakciju ubojice. Evo dokaza! Vi i vaša publika imat ćete priliku da prvi put, bez...

VODITELJ: (automatski)... beskompromisno, bez scenarija, bez montaže i bez cenzure...

HAMLET: ...vidite istinu o smrti mog oca. O ubojstvu mog oca i o njegovom ubojici! Ubio ga je ovaj tu, na način kako je ovdje prikazano. Pogledajte taj izraz lica! Ubojico! Točno kako mi je rekao duh.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Projektor ne radi! Duhovi ne postoje!

KRALJ: (pokušava biti ravnodušan) Vidite o čemu on govori, on je lud, potpuno lud! Lijepo sam govorio: velike treba nadzirati kad su ludi!

HAMLET (navaljuje na kralja) Ništarijo! Prvo mi ubiješ oca, a onda spavaš s majkom!

KRALJ: Urazumi se!

HAMLET: To ne mogu nikako. Moj razum nije zdrav. Ja sam, naime lud! Mogu se samo odrazumiti!

VODITELJ: (publici, značajno, slovo po slovo) »Prvo mi ubiješ oca, a onda spavaš s majkom. Prvo mi ubiješ oca, a onda...«

KRALJICA: Sine Hamlete, što to govoriš?

HAMLET: Šuti! Misliš da ne znam da su i tvoje ruke krvave? Nije li moja plemenita majčica prišapnula svom ljubavniku kako bi bilo lijepo da više ne moraju skrivati svoju bolest, da je obznane i kako bi bilo lijepo da on postane kralj, a ona ostane kraljica. Buba u uho, ha, majčice? (Hamlet strastveno poljubi majku.) Kurvo! (Kraljica ostane stajati skamenjena.) O, neposlušni sine, kako možeš tako skameniti svoju dobru majku? Hvala! Ja sam završio, idem kući!

HORACIJE: Hamleta za kralja! Sad ste vidjeli istinu!

KRALJ: Kuš! Nikamo ti ne ideš. Ti si lud, tvoje mahnitanje šteti probitku naše kraljevine i njezinih građana. Njegova sloboda je puna prijetnje za njegovu majku, za mene, za sve vas.

ROSENCRANTZ I GUILDERSTERN: Naša je sveta i plemenita dužnost štititi sigurnost onih mnogih, mnogih bića, koja se hrane i žive od našeg Visočanstva!

DEBELA CRNKINJA: Ja bi htjela nešto reći kraljeviću Hamletu!

VODITELJ: Izvolite! (pruža joj mikrofon)

DEBELA CRNKINJA: Hej, mladiću! Ne znam dal' je to što ti pričaš istina ili ne. No, u životu sam naučila jednu bitnu stvar. Obitelj je jedna! Ne pljuj u tanjur iz kojeg jedeš, pa taman se radilo i o ričetu! Ako nemaš čvrste dokaze za to, a pri tom ne mislim na te mambo džambo fore s duhovima i izgubljenim pismima, već prave, čvrste dokaze... (pljesak publike je prekida, ona je ponosna na to) Saberi se! Obitelj je broj jedan! Klekni pred majku i novog oca i moli za oprost, Hamlete! (ovacije publike)

HORACIJE: Dobro, gospođo, pa jeste li vi slijepi?

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Meni se čini da ipak ima nekakve istine u ovome što govori kraljević Hamlet!

1. PLAĆENI PLJESKAČ: Ti šuti! Ti nisi za rat! Fuj!

KRALJ: (kraljici) Eto ti, kad ja tebe slušam! Trebali smo tvog sina držati podalje od ljudi, pod nadzorom.

VODITELJ: A zašto niste?

KRALJ: Zbog njegove majke. Ona živi od njegova pogleda, slaba je na njega. Moja ljubav prema ženi je tolika da nisam poduzeo ono što je bilo najpreće. A kao drugo, postojala je velika vjerojatnost da on to okrene na herojstvo i postane mućenik.

VODITELJ: (tiho kralju) Može? (Kralj daje potvrdan odgovor.) Vaše Visočanstvo, jeste li ubili kralja Hamleta?

HAMLET: Ubio ga je! Hladnokrvno! S velikim osmjehom na licu! Imam i dokaze!

KRALJICA: Klaudije...

KRALJ: Kuš! Naravno da ne! (Komešanje u publici) Pazite! Kada umre kralj, ne umire sam, nego kao vrtlog za sobom povuče sve oko sebe; kraljevinu i njene građane. Kad on padne, s njim sve bučno pada. Kraljevo uzdisanje k'o jeka prati opće jadikovanje. O mojoj dobrobiti ovisi život mnogih. Želite li da vam luđak sruši kralja?

HAMLET: Zastrašivanje, zastrašivanje! Ne slušajte ubojicu!

KRALJ: Uostalom, on je ubojica! Da, drage gledateljice i gledatelji, građenke i građani Danske, Hamlet je ubio! Ubio je Polonija! (ooo!!!)

VODITELJ: Iz režije mi javljaju da imamo nekoga na liniji... Izravna telefonska veza s Centralnom bolnicom i profesorom doktorom patologije i mrtvozorstva...

Rosencrantz i Guildenstern se okreću prema zidu. Liječnikov glas neodoljivo podsjeća na njihove.

VODITELJ: Dobro veče, profesore doktore. Uživo ste u emisiji Život piše drame. Imate obavijest koju želite prenijeti kraljevskoj obitelji i našem gledateljstvu.

LIJEČNIKOV GLAS: Dobro veče, živio kralj! Polonije je mrtav! Mortus totalis! Ubijen je!

VODITELJ: Mrtav? Ubijen? Pa nešto više od pola sata bio je ovdje, pred našim kamerama, pred našom publikom, živ!

LIJEČNIKOV GLAS: Sada je mrtav. Dovezen je prije pola sata s vulnus ictus regio cordis et vulnus sclopetarium capitis. Hitno je hospitaliziran, reanimiran i kirurški tretiran, ali je na kraju umro. Obdukcijom je utvrđeno da je ubijen i da ga je ubio kraljević Hamlet!

HAMLET: Molim? Koga sam ubio?

VODITELJ: Profesore, halo! Halo... izgleda da je pukla veza.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Telefonska mreža je u kvaru!

KRALJ: Hajde, šta se sad praviš lud! Svi su razotkrili tvoju spletku. Ubio si Polonija, ti si ubojica, a meni si želio inputirati ubojstvo mog brata koji je umro od običnog ugriza zmije! Sve kako bi zasjeo na prijestolje i upropastio kraljevinu!

HAMLET: Nemojte mu vjerovati, opet laže! Nisam imao vremena ubiti Polonija. Evo, svi vi ste mi svjedoci. Cijelo sam vrijeme ovdje pred kamerama.

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Istina!

KRALJ: A pauza? Punih petnaest minuta. Svi su vidjeli koliko si bio ljut na Polonija što ti je zabranio brak s Ofelijom! Svi su čuli kako si mu prijetio da ćeš ga ubiti! Imao si i motiv i dovoljno vremena! Ti si kriv, ti si ga ubio!

1. PLAĆENI PLJESKAČ: Ubojico! Idemo u rat!

HAMLET: Kako bih ga mogao ubiti kad su ova dvojica cijelo vrijeme bila sa mnom? Ha, kako?

KRALJ: Rosencrantz i Guildenstern?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Istina je! Mi smo cijelo vrijeme bili s Hamletom, kao što nam je i naređeno. I vidjeli smo svojim očima kako je ubio Polonija!

KRALJ: Evo, ljudi, dva svjedoka!

HORACIJE: Kakve su ovo gluposti? Kakvi svjedoci? Svi dobro znamo da su oni vaši plaćenici...

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Mi smo zakoniti!

HORACIJE: ...i da bi tvrdili životom da je šećer slan kad bi vi to tražili.

KRALJ: Nema to nikakve veze. Svjedoci su svjedoci!

VODITELJ: Recite nam, što se točno dogodilo. Što ste vidjeli?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Hamlet je izašao iz studija. Ljut na Polonija. Zbog Ofelije. Mi smo ga pratili. Susreo je Polonija u toaletu. Prišao mu je. Prvo mu je zario nož u srce, a onda pucao u glavu! VODITELJ: Čovjek ubijen u mojoj emisiji? Zašto niste odmah javili što se dogodilo?

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Nismo bili sigurni je li mrtav. Poslali smo ga u bolnicu. Imamo naređenje da ne uznemirujemo javnost lošim vjestima ukoliko one nisu potvrđene.

KRALJ: Drage građenke, dragi građani, s velikim bolom u srcu moram potvrditi da je moj sinovac, sin mog pokojnog brata, kraljević Hamlet, izvršio hladnokrvno i bešćutno ubojstvo. Ubio je vjernog i odanog slugu ove kraljevine, Polonija. Čovjeka bez mane, čovjeka bez mrlje. Hamlet ne može, ne smije proći nekažnjeno...

KRALJICA: Klaudije...

KRALJ: Zakoni su jednaki za sve, bez obzira na to radi li se o nekome od njih ili nekome od nas. Tko ubije, mora biti kažnjen za ubojstvo!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Svi građani su jednaki pred zakonom! Zakon je jednak pred svim građanima! Danska je pravna kraljevina!

HAMLET: Ti si ubio! Kako ćeš se kazniti, kralju?

Hamlet nasrće na Klaudija. Klaudija brane Rosencrantz i Guildenstern. Kraljica plače i plače.

KRALJ: Gotovo je! Rekao sam: gotovo je!

Utrčava Laert i navaljuje na Hamleta.

LAERT: Ubio si mi oca! Ubojico! Platit ćeš!

VODITELJ: (publici) Drage gledateljice i gledatelji, evo još jednog iznenađenja! Laert! Sin ubijenog Polonija, Ofelijin brat i kraljev protivnik! Došao je po osvetu. (publici) Dajemo li mu pravo na osvetu?

2. PLAĆENI PLJESKAČ: Osvetu! Idemo u rat!

3. PLAĆENI PLJESKAČ: Ma protiv koga?

4. PLAĆENI PLJESKAČ: Protiv svih! Idemo!

VODITELJ: (Kralju) Izgleda da se Vaše Visočanstvo našlo na istoj strani sa svojim političkim suparnikom. Čudnovati su putevi...

KRALJ: Kao što sam rekao, s Laertom je postignut zadovoljavajući dogovor. Laert se urazumio, priznao svoju zabludu, raspustio stranku. Laert više nije prijetnja.

HAMLET: Prodana dušo!

VODITELJ: Laerte?

LAERT: Uvidio sam svoju mladenačku zaslijepljenost. Ispričavam se svima koje sam zavaravao lažnim obećanjima i obmanjivao nesitinitim izjavama. Kralj je velikodušno prešao preko svega i primio me u svoju stranku. Vjerujem u monarhiju. Živio kralj!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Živio!

HAMLET: (plješće) Odlična režija, bravo, bravo! Bravo za kralja! Gdje je Polonije? Pokažite mi Polonija! Ili se već sunča na nekom privatnom otoku i pije pića sa šeširićima?

LAERT: Mrtav je! Ti si ga ubio! Platit ćeš!

HAMLET: I vama skidam kapu, gospodine Voditelju! Za Oskara!

VODITELJ: Samo se smirite i sve će biti dobro.

Ulazi Ofelija. Nijemo gleda sve prisutne. Pogled pun ludila.

VODITELJ: Gospodična Ofelija!

HAMLET: Ofelija, Ofelija! Ti si bila s ocem za vrijeme pauze. Vidjela si da ga nisam ubio!

LAERT: Moja sestra je duboko potresena očevom smrću. Ofelija ne želi govoriti s tobom, ne želi te više nikada vidjeti!

HAMLET: Sada će on kormilariti tobom? Ofelija, pogledaj me! Ružičasti buketići za stolove i papirnate bijele ruže! Ofelija! Ti znaš da nisam ubio tvog oca.

OFELIJA: Nadam se da će sve biti dobro. Moramo biti strpljivi i piti puno vode. Mora se piti puno vode da se ne dobije celulit. Djevojke koje imaju celulit su ružne i nikada se neće udati. Ovdje miriši na sandalovinu. Ja nosim perle od sandalovine kada šećem vrtom.

HAMLET: Ofelija, Ofelija! Što su ti napravili?

OFELIJA: Hvala vam na dobrom savjetu! Mi znamo što smo, ali ne znamo što možemo biti.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Ofelija nije dobro vidjela! Bila je uzbuđena i gledala je u vaše oči! Nije vam vidjela ruke! Uostalom, ona nije bila s ocem u toaletu!

LAERT: Ofelija, što si vidjela?

Ofelija pjevuši dječje pjesmice, miješa riječi, melodije, smješi se. Vrlo je smirena, daleko od histerije iz prvog čina. Hamlet ju zagrli kao dijete.

HAMLET: Što ste joj napravili? Ofelijo! Po tebe će doći kočija kao iz bajke...

Hamlet nastavlja s opisom vjenčanja, Ofelija ga sretna sluša.

VODITELJ: Dragi gledatelji, imali ste priliku uživo vidjeti velike i odlučujuće preokrete. Kako će završiti? Vaše Visočanstvo, što će biti s Hamletom?

KRALJ: Hamlet će snositi posljedice za svoja djela. Rosencrantz i Guildenstern...

HAMLET: On je ubio! Kralj je ubojica! Horacije, dokaži... reci...

Rosencrantz i Guildenstern zgrabe Hamleta. Vežu mu ruke i noge, začepe usta. On se trga, pokušava govoriti. Ništa. Mumljanje i trzajevi.

HORACIJE: Ljudi! Kralj...

Prije no što uspije išta izgovoriti, Rosencrantz i Guildenstern, na kraljev znak, sputaju i Horacija. Sada obojica mumljaju i trzaju se.

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Zločinci su privedeni licu pravde! Danska je pravna kraljevina! Živio zakon! Živio kralj!

KRALJ: Da vam se iskupimo, dragi Laerte, jer smo djelomično krivi, budući da nismo na vrijeme reagirali i sanirali opasnost, objavljujem sada i ovdje svim građanima da ćeš ti biti prvi nasljednik mog prijestolja i da se prema tebi odnosim s istom ljubavlju koju otac osjeća prema sinu. Mislite na mene kao na oca. Naslijedit ćete moje kraljevstvo, kraljicu, krunu, sve što svojim zovem, za zadovoljštinu.

Laert klekne pred kralja. Rosencrantz i Guildenstern donose zapečaćenu kuvertu. Kralj je predaje Laertu.

LAERT: Kralju, oče...

KRALJ: Sine... Sretni smo što je sve riješeno. Kraljevina je opet sigurna i sretna. Uklonjene su sve opasnosti koje bi mogle ugroziti njezine građane, vas. U to ime, pozivam vas sve na veliku proslavu u Elsinoru. (oduševljenje publike)

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Živio novi nasljednik! Živio kralj!

VODITELJ: (pod plavičastim svjetlom)

Vidjeli ste i čuli o neljudskim, nemoralnim, groznim djelima. Vidjeli ste i čuli o nepromišljenom sudu, ubojstvu, preljubu, o spletkama. Tko je u pravu? Kome vjerovati? Često se u životu nađemo u situaciji kad nam zdrav razum govori jedno, a činjenice i dokazi nešto sasvim drugo. Iznad našeg razuma, iznad naših osjećaja, iznad činjenica i dokaza stoji naš kralj. On se uspjeva izdići iznad svega zemaljskog, subjektivnog i partikularnog, kako bi djelovao za naše dobro, za našu sreću, u našu korist i u korist cijele kraljevine. Njegov um zna najbolje, njegovo srce osjeća najsnažnije!

ROSENCRANTZ I GUILDENSTERN: Kralj Klaudije je dobrotvor! Kralj Klaudije je naša sreća! Živio kralj Klaudije!

VODITELJ: Ikako su pukotine prijetile daljnjim širenjem i konačnim pucanjem, večeras se pokazalo i dovoljno dobre volje da se cijela stvar sanira i dovede do sretnog završetka. Sve je to bilo istinito, bez scenarija, montaže, bez cenzure. Uživo, iz studija 7. Do idući put i novog Život piše drame pazite na sebe i na druge, budite dobri jedni drugima, poštujte se i volite.

Pljesak, ovacije. Gosti, Voditelj i Moderatorica mašu gledateljima. Gase se kamere, svjetlo. Svi osim Hamleta i Horacija, koji se ostanu koprcati i mumljati, i Ofelije koja nastavlja pjevati, odlaze sa scene u društvu Voditelja. Debela Crnkinja se penje na pozornicu, ide za njima u backstage.

DEBELA CRNKINJA: Imam ja nešto reć' kralju. Kralju! Slušaj... Možeš ti pet puta biti kralj što se mene tiče, ali očito je da imaš krive savjetnike. Evo na primjer, da se mene pitalo na vrijeme...

KRAJ