Oporuka za Mletke

Lovorka Čoralić, U gradu svetoga Marka. Povijest hrvatske zajednice u Mlecima; Golden marketing, Zagreb 2001.

Nastavljajući tradiciju izdavanja povijesnih studija i monografija koja je već rezultirala tiskanjem nekoliko knjiga uglednih hrvatskih povjesničara, izdavačka kuća Golden marketing prošle je godine objavila i studiju U gradu svetoga Marka. Povijest hrvatske zajednice u Mlecima ugledne hrvatske povjesničarke mlađe generacije Lovorke Čoralić. Već na početku valja istaknuti da je to prva studija u kojoj se sustavno i temeljito obrađuje problematika nemale i prilično utjecajne hrvatske zajednice u Mlecima u razdoblju od prvih doticaja u IX. stoljeću pa sve do XVIII. stoljeća, pri čemu je težište istraživanja postavljeno na razdoblje ranog novog vijeka tj. od XV. do XVII. stoljeća. U studiji je analizirano niz problema, od političkog i gospodarskog položaja Hrvata u Mlecima, preko kulturnog i religioznog prožimanja Hrvata u gradu svetog Marka pa sve do uključenosti hrvatske zajednice u svakodnevni život grada na lagunama.

U razotkrivanju hrvatske zajednice u Mlecima kao prepoznatljive nacionalne zajednice u kozmopolitskom gradu kakva je bila Venecija, autorica se, kako je napomenula u uvodu, oslonila na obilje izvorne građe i nemali broj povijesnih studija koje su posvećene pojedinim aspektima iz ove problematike. Valja također napomenuti da je cilj studije »potaknuti nove, još cjelovitije i podrobnije obrade neiscrpnih hrvatsko-mletačkih tema«, ali da ona može poslužiti kao model u istraživanju hrvatskih migracija u druge dijelove Apeninskog poluotoka.

Prva veća cjelina knjige naslovljena je Izvori i historiografija. Mogućnosti istraživanja (15-51) u kojoj autorica iznosi podatke o izvorima o hrvatskoj zajednici u Mlecima i o hrvatskoj Bratovštini sv. Jurja i Tripuna, te donosi pregled i dostignuća dosadašnje historiografije koja se bavila problematikom naznačenom u samom naslovu. U uvodnom dijelu tog poglavlja autorica donosi pregled u Hrvatskoj objavljene građe različitog karaktera i obima (Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Šime Ljubić, Grga Novak, Miroslav Bertoša, Nikola Čolak). Potom slijedi kratki pregled korisnih arhivskih fondova za proučavanje hrvatsko-mletačkih odnosa, a koji su smješteni u Državnom arhivu u Mlecima, a od kojih su neke objavili pojedini talijanski povjesničari. No, ističe autorica, najvažnija vrela za ovo istraživanje, oporuke, još uvijek su neobjavljene i čuvaju se u spomenutom Državnom arhivu u Veneciji u fondu bilježničkih spisa (Archivi notarili). Pored tog fonda, od iznimne važnosti za istraživanje hrvatskih doseljenika u Mlecima jest fond Arti, smješten u istom Državnom arhivu u Veneciji, a u kojem su sadržani brojni podaci o profesionalnoj i gospodarskoj djelatnosti Hrvata u Mlecima. Od niza drugih fondova koje je autorica koristila osobito su zanimljivi oni vezani uz djelatnost Vijeća desetorice, knjige s popisom mletačkog patricijata, fond u kojem su sadržani spisi nadzornih i sudskih organa, fond Savi all'Eresia, odnosno Santo Ufficio, fond V Savi alla Mercanzia, te niz drugih fondova koje autorica detaljno predstavlja. Pored arhivske građe iz Državnog arhiva, osobito je zanimljiv fond Status Animarum koji se čuva u Archivio storico della Curia patriarcale di Venezia. Što se tiče izvora o Bratovštini sv. Jurja i Tripuna najvažniji je svakako Statut bratovštine iz 1455. godine, potom slijede Katastik bratovštine, knjige sa podacima o tekućem godišnjem poslovanju Bratovštine, knjiga koja sadrži popis svih upravnih dužnosti u Udruzi, te još neki drugi fondovi koji povremeno sadrže određene zanimljive podatke o Bratovštini. U posljednjem dijelu ovog poglavlja autorica donosi iscrpan pregled literature, pretežito talijanske i hrvatske, koja se posredno ili neposredno bavila proučavanjem povijesti hrvatske zajednice u Mlecima. No, napominje autorica, upravo su ovi radovi pokazatelji da još uvijek ne postoji cjelovita studija o hrvatskoj zajednici u Prevedroj Republici. Drugo poglavlje naslovljeno je Smjerovi hrvatskih migracija od XV. do XVII. stoljeća (52-67). Nakon kraćeg prikaza povijesnih uzroka (ponajprije Osmanlijskog vojnog napredovanja u Bosnu, Hrvatsku i Dalmaciju) koji su utjecali na intenziviranje migracija hrvatskog življa već od XV. stoljeća, autorica iznosi osnovne smjerove hrvatskih migracija u navedenom razdoblju: sjeverni/sjeverozapadni smjer prema Austriji, Ugarskoj, Slovačkoj i Češkoj; zapadni smjer prema Istri, Gorici, Kranjskoj, Štajerskoj i Furlaniji; prekojadranski smjer u rasponu od Veneta do Apulije. Dok su migracije prema sjeveru, zapadu i jugu relativno dobro istražene, dotle je hrvatsko iseljavanje na područje mletačke terraferme dosada bilo slabo istraženo, što dodatno opravdava ovo istraživanje. Sljedeće poglavlje naslovljeno je Najranije doba hrvatsko-mletačkih veza. Povijesno ozračje prvih hrvatskih prekojadranskih iseljavanja (68-74) u kojem autorica ukratko razmatra političke, gospodarske i vojne odnose između Mletačke Republike i istočnojadranske obale u razdoblju srednjeg vijeka, te napominje da se već u tom razdoblju pojavljuju

prve migracije, iako slabijeg intenziteta nego u kasnijem razdoblju, hrvatskog življa u Mletke. Upravo ovu problematiku razmatra u slijedećem, kraćem poglavlju naslovljenom Prvi »Skjavuni — najranije doba hrvatske zajednice u Mlecima (75-80), te napominje da se pretežito radi o pojedinačnim iseljavanjima iz gospodarskih razloga. Najintenzivnije razdoblje iseljavanja Hrvata u Mletke trajalo je u razdoblju od XV. do XVII. st., o čemu autorica govori u kraćem poglavlju Središnje doba hrvatskih prekojadranskih migracija (XV-XVIII. st.): brojidbeni pokazatelji (81-83). Zanimljivo je da je trend iseljavanja najintenzivniji bio u razdoblju od kraja XV. do kraja prve četvrtine XVI. stoljeća (što autorica tumači dalekosežnim posljedicama Krbavske bitke), dok u kasnijem razdoblju ovaj broj opada. U istom poglavlju autorica razmatra proces asimilacije hrvatskih useljenika u Mletke te ističe da da se »domovinska svijest očuvala kod potomaka onih skupina useljenika koje su u Mletke pristigle u razdoblju najjačih prekojadranskih iseljavanja«. Slijedeće poglavlje naslovljeno je Podrijetlo hrvatskih iseljenika (84-100) u kojem autorica razmatra podrijetlo iseljenika prema zemljama, regijama i gradovima, pri čemu znatno veći broj iseljenika dolazi iz mletačkih posjeda i gradova na istočnoj jadranskoj obali nego iz regija i gradova u kontinentalnoj Hrvatskoj. U zasebnom dijelu analiziraju se pripadnici patricijata dalmatinskih komuna i humske velikaške obitelji Kosača kao iseljenika u Mlecima. Nakon kratkog prikaza mletačke urbane strukture i nacionalnih skupina naseljenih u Mlecima u poglavlju naslovljenom »Mjesta stanovanja hrvatskih iseljenika u Mlecima« (101-121), autorica razmatra predjele u kojima su se hrvatski iseljenici naseljavali. U istraživanju ove problematike autorica je, pored oporuka, koristila i mletačke katastike nastale u razdoblju od XVI. do XVIII. stoljeća te zaključila da je najveći broj hrvatskih useljenika bio naseljen u siromašnom predjelu Castello, uz pripadnike mnogih drugih nacionalnih skupina. U istom poglavlju razmatra i brojne tragove koje je hrvatska iseljenička skupina u Mlecima ostavila na mletačku toponomastiku kroz nazive riva, ulica, trgova i slično. Sljedeće poglavlje naslovljeno je Zanimanja, aktivnosti i profesionalno djelovanje Hrvata u Mlecima (122-170) u kojem se podrobno analizira struktura profesionalne djelatnosti Hrvata u Mlecima kroz njihov udio u mletačkim obrtima, njihov rad u mletačkom Arsenalu, pomorska zanimanja, rad u poduzetništvu i trgovini, rad u državnim i vojnim službama u Mlecima. Također analizira prisutnost duhovnih osoba s hrvatskih prostora u Mlecima s osobitim obzirom na duhovne osobe na »glasu svetosti«. Autorica ne zanemaruje razmatranje i hrvatskih iseljenika čija su zanimanja bila najmanje cijenjena unutar mletačkog društva (kućna posluga zaposlena u mletačkim plemićkim i građanskim obiteljima). Osobito je zanimljivo poglavlje naslovljeno Životno svakodnevlje: obitelj, rodbina i prijatelji. Kućna posluga. Kultura stanovanja (171-190) u kojem autorica razmatra razne aspekte svakodnevnog života hrvatskih iseljenika u Mlecima, polazeći od analize bračnih, obiteljskih i rodbinskih odnosa, preko odnosa s prijateljima, znancima, susjedima i poslovnim partnerima do odnosa prema kućnoj posluzi i radnoj snazi. Pored ovog aspekta svakodnevnog života, autorica se osvrće i na prostor i kulturu stanovanja razmatrajući interijer kuća, modu, predmete svakodnevne upotrebe i drugo. Hrvatski iseljenici nekog staleža, zaključuje autorica, istovjetnog su ponašanja, modnih i drugih zahtjeva te standarda kao i njihovi mletački suvremenici odgovorajućeg staleža. Tematski blisko prethodnom poglavlju je ono naslovljeno Vjerski život i religioznost. Odnos prema crkvenim ustanovama i duhovnim osobama (191-215) u kojem autorica razmatra razne aspekte iz vjerskog života hrvatskih iseljenika u Mlecima: mjesto pokopa, pogrebne običaje, hodočašća, legate hrvatskih iseljenika mletačkim vjerskim ustanovama, te veze naših iseljenika s duhovnim osobama u Mlecima. U zasebnom poglavlju Hrvatska Bratovština sv. Jurja i Tripuna (215-262) autorica razmatra višestoljetnu povijest i djelatnost te bratovštine, jedne od najvažnijih ustanova hrvatskih iseljenika u Mlecima, utemeljene 1451. godine. Osobito se osvrće na ustroj i podjelu vodećih dužnosti u bratovštini (predstojnike, vikare, dekane, pisare), na karitativnu djelatnost usmjerenu prema siromašnim članovima, na potporu bratovštine putem oporučnih legata hrvatskih iseljenika, te na umjetničku baštinu bratovštine (osobito slikarski opus mletačkog majstora Vittorea Carpaccia).

U poglavlju Domovinske veze: posjedi, obitelj, prijatelji, vjerske ustanove i duhovne osobe (263-274) autorica se osvrće na obiteljske, prijateljske, poslovne i vjerske veze između hrvatskih iseljenika, trajno ili privremeno naseljenih u Mlecima, s osobama i ustanovama u mjestima njihova podrijetla. O čvrstoj povezanosti s rodnim krajem najbolje svjedoče brojni oporučni legati zapisani u oporukama hrvatskih iseljenika. Osim iseljavanja u Mletke iz gospodarskih razloga, veliki broj Hrvata prisilno je morao napustiti rodni kraj ili je njihov boravak u Mlecima nesretno završio o čemu autorica govori u poglavlju Neželjeni boravak u Mlecima: procesi, osude, progoni i zatočeništva (275-294). U mletačkim arhivima brojne su zabilješke o hrvatskim osuđenicima na smrt, političkim pobunjenicima protiv mletačke vlasti, bogohulnicima, svodnicima, prostitutkama, krivovjercima, pustolovima, mešetarima i drugim skupinama na margini društva, o čemu autorica živopisno govori u ovom poglavlju. U poglavlju naslovljenom Novo doba: od nestanka hrvatske nacionalne zajednice do pojave novih »skjavuna« (295-304) autorica sažeto predstavlja povijest hrvatske iseljeničke zajednice u Mlecima u razdoblju od propasti Republike 1797, preko revolucionarnih zbivanja 1848/9, do naših dana kada je Venecija postala jedan od turističkih središta Mediterana koji posjećuju i brojni hrvatski turisti. Osobito je zanimljivo poglavlje Likovni i glazbeni umjetnici, književnici i znanstvenici: hrvatski prinosi mletačkoj kulturnoj baštini (305-345) u kojem autorica razmatra doprinose pojedinih hrvatskih graditelja, kipara, slikara, glazbenika, književnika, filozofa i znanstvenika cjelokupnoj mletačkoj umjetničko-znanstvenoj baštini. Već od 15. stoljeća u Mlecima žive i rade veliki hrvatski umjetnici kao Juraj Matejev Dalmatinac, Andrija Meldola, Jurja Julija Klovića, ali i znanstvenici kao Nikola Nalješković, Ignjat Đurđević, Ivan Lučić-Lucius, Ivan Tanzlinger Zanotti, Julije Bajamonti. Pored navedenih, autorica navodi i veliki broj drugih hrvatskih umjetnika i znanstvenika svjedočeći o velikom kulturnom doprinosu Hrvata gradu na lagunama od davnog XIV. stoljeća do današnjih dana.

Knjiga je obogaćena sažecima na engleskom i talijanskom jeziku, kazalom toponima, etnonima i osoba, brojnim ilustracijama, zemljovidima, nizom grafikona koji potkrijepljuju provedenu analizu, te opsežnom listom hrvatske i inozemne (posebice talijanske) literature. Valja, na koncu, istaknuti da ova studija utemeljena na dugotrajnom istraživanju vrela u mletačkim arhivima i iscrpnoj rasčlambi raznih vrsta izvora predstavlja važan doprinos istraživanju hrvatske povijesti u ranom novom vijeku. Znanstveno i metodološki studija u cijelosti prati kretanja u suvremenoj europskoj historiografiji, te u tom smislu predstavlja uzoran predložak za možebitna istraživanja nekih drugih vremenskih i prostornih isječaka hrvatske prošlosti.

Zoran Ladić