Mrlje na jeziku

Mrlje na jeziku

Poloniziraj to sam!

(Politika Raport)

Zakon o poljskome jeziku obvezuje nas već jedno vrijeme ali riječi shop, fast food i market nisu nestale niti s naših ulica niti iz naših razgovora. To se moglo i predvidjeti. Mnogo stranih riječi upotrebljavamo iz puke navike, zbog nedostatka nečeg atraktivnijeg. Katkad je tome uzrok naša bespomoćnost — naš jezik ne uspijeva uvijek pratiti uvoznu domišljatost i ne stvara domaće nazive za nove proizvode. Prema od nedavno obvezujućem zakonu za riječi producent i importer towaru (proizvođač i uvoznik robe) u poljskome jeziku ne postoji naziv pa bi se s ovim problemom trebao obratiti specijalnoj ustanovi — Savjetu za poljski jezik. Sve je više stranih riječi, stoga smo odlučili uz sudjelovanje naših čitatelja, pomoći stručnjacima u njihovom uklanjanju iz našeg jezika. U deset faza našega natječaja »Poloniziraj to sam« tražili smo ekvivalente sto stranih riječi. Jezična igra Politike pokazala je sve teškoće poloniziranja: od za naš jezik tipičnih »šuškavih« spojeva do kulturoloških razlika između poljske i anglo-američke stvarnosti. Ta je inicijativa omogućila da na svjetlo dana dođu mnoga sjajna rješenja, koja bi, kao što misle i stručnjaci, mogla trajno ući u poljski jezik. Za početak uvest ćemo u jezik kojim se služimo u našim novinama nekoliko najboljih (i nagrađenih) poloniziranih riječi. Navala anglicizama nije jedina bolest koja uništava poljski jezik — koji je svakim danom sve nemarniji, vulgarniji, užurban, koji odustaje od ambicija književnog jezika. Poljski jezik podliježe degradaciji kao i okoliš.

Poljskom jeziku prijeti nestanak — kao i rijetkim vrstama ptica i životinja. Prvi put o tome je progovorio prof. Walery Pisarek 1995. godine za vrijeme I. Foruma kulture riječi u Wroclawu, podupirući svoju hipotezu računicom američkih jezikoslovaca, koji proces izumiranja jezika izvanredno poznaju s vlastitog kontinenta. U stručnoj literaturi već se niz godina pojavljuju pesimistička predviđanja lingvista. U članku iz 1992, koji je bio objavljen u časopisu Language Michael Krauss iz Alaska Native Language Center procjenjuje, da će za 100 godina 90% danas postojećih jezika biti mrtvi ili ugroženi. Čak ako ovu prognozu smatramo previše pesimističnom (mnogi jezikoslovci smatraju da će izumrijeti upola manje jezika) ipak u velikoj mjeri ona odražava apokalipsu globalizacije. Centralizacija društvenog života u XX. stoljeću ne pogoduje razvitku malih jezika zatvorenih zajednica. Moderna komunikacija čini neophodnim znanje najprisutnijih kodova — prije svega engleskog. Jezična unifikacija je jeftina i funkcionalna. Teško ćemo hladne pragmatičare uvjeriti u načela jezične ekologije, koja su za sada poznata samo akademskim krugovima... Poljskim se jezikom služi na svijetu oko 50 milijuna ljudi. Manje od 40 milijuna ih je u Poljskoj i nešto više od 10 milijuna nalazi se izvan granica Poljske. Za usporedbu — kineskim se služi preko milijardu ljudi, engleskim 350 milijuna dok španjolskim govori 250 milijuna ljudi. Ti jezici, kao i njemački, francuski i talijanski neće imati nikakvih poteškoća s identitetom. I mada zabavna industrija lansira novi španjolsko-engleski jezik (kombinacija španjolskog i engleskog, kao u pjesmama Ricky Martina) ili, tipičan prije svega za predstavnike njemačkih televizijskih glazbenih programa, njemačko-engleski (das lob!), o pravoj ugroženosti najsnažnijih jezika svijeta ipak ne može biti govora.

Mali europski dijalekt

Na popisu ugroženih i izumirućih europskih jezika (kao što su irski, velški, kornijski, bretonski, provansalski, katalonski, donjo- i gornjolužički ili frizijski) poljskog jezika za sada nema. To ipak ne znači da naša generacija može mirno spavati. Krajem prošle godine poljski su znanstvenici izdali važnu knjigu — Povelja o stanju jezika na prijelazu tisućljeća. Cijela naklada te knjige, koja ima nekoliko stotina stranica i koja je djelo najboljih poljskih stručnjaka, razgrabljena je uglavnom u krugu jezikoslovaca i polonista. To je zasigurno dobro jer bi zaključci koje sadrži knjiga mogli pogoršati ionako već krajnje pesimističko raspoloženje u društvu. Uvijek smo bili ponosni na našu književnost i jezik, koji je izdržao razdoblje diobe. S pravom smatramo da je naš jezik težak i zasigurno ga svaki stranac ne može svladati. Ali ipak to je tako lijep govor i toliko je izvanrednih pjesnika stvaralo na tome jeziku... Šteta što je danas taj jezik toliko zanemaren. Znanstvenici u Povelji jednoznačno konstatiraju: poljski je jezik zaražen vulgarizmima, prostom svakidašnjicom te sveprisutnim snobizmom u odnosu Zapad. Te bolesti — i ako nisu smrtne — mogu ozbiljno ugroziti stanje poljskoga jezika, stavljajući ga u položaj ne baš prestižnog dijalekta u ujedinjenoj Europi. Nekada je naša snaga bila u jeziku — sada su u njemu naše manjkavosti, frustracije, kompleksi i agresija.

Poljski kao kazna

Stanovnici drugih dijelova svijeta nisu previše motivirani za učenje našega jezika. U prošloj akademskoj godini u posebnim godišnjim tečajevima poljskoga jezika za strance koji se pripremaju za studij, sudjelovalo je samo 600 osoba (pri čemu su gotovo polovinu činili državljani zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza). To je znatno manje nego što je nekada u Poljsku stizalo Azijata. Više od polovice stranaca koji studiraju u Poljskoj osobe su poljskoga podrijetla. — O snazi jezika svjedoči ne to koliko se izvornih govornika njime služi, nego to koliko stranaca želi taj jezik učiti — kaže prof. Jerzy Bralczyk. — Za sada je vjerojatno jedino područje na kojemu poljski funkcionira kao interjezik prostor tržnice. Rastužuje me činjenica da u svome jeziku imamo toliko posuđenica a u drugim jezicima nema ni jednog polonizma. Čak je i »votka« ruska.

Ne može se reći da poljska kultura dopire izvan poljskih granica. O organizacijama Polonije često se pričaju vicevi a u obiteljima emigranata rijetko se vodi briga o jeziku predaka. Poljak koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama i naređuje sinu da čita poljske knjige jedan je od malobrojnih. Nažalost, to čini samo onda kad dječaka namjerava kazniti.

Povelja o stanju poljskoga jezika na prijelazu tisućljeća sastoji se od dvadesetak poglavlja u kojima se analizira poljski jezik u različitim sferama života. Tu se može naći dio posvećen jeziku medija, Crkve, književnosti, politike, reklame, medicine, ureda. Zapažanja autora Povelje vrlo su slična. Primjedba Juliana Kornhausera, koja iako se odnosi na književnost, zvuči univerzalno, jer on zapaža da »polako dolazi do banalizacije, počesto i brutalizacije jezika koji više nije nositelj moralnih vrijednosti nego običan posrednik koji prenosi stanje stvari bez ikakvog komentara«. Graűyna Majkowska i Halina Stakiewicz u poglavlju posvećenom jeziku medija žale se da je sve »prisutnije omalovažavanje kritičnosti primatelja poruka, manjak dostatne brige o formi jezične poruke«. Autorice također pišu o pojavi umjetnog »napuhavanja« riječi — riječi koje su neutralne nisu više atraktivne — jer sve mora biti super i ekstra. Čak su i autori poglavlja o jeziku Crkve pesimisti. Oni konstatitraju da i propovijednici podliježu uništavajućem utjecaju razgovornog jezika koji ponekad obogaćuju i dijalektizmima. »Crkva u Poljskoj za današnje vrijeme još nema izrađen jezični uzor« — čitamo u zaključku članka.

Da jezik ne bi podlijegao degradaciji na njemu moraju nastajati istaknuta književna djela koja bi stranci željeli čitati u originalu — na kraju krajeva, kao što je rekao jedan od virtuoza poljske poezije »Ni mač ni štit ne brane jezik, brane ga remek djela«.

Nažalost, u riznici svjetskih remek-djela teško je naći djela mlade generacije naših spisatelja. Prije tri godine na varšavskom književnom festivalu vodila se diskusija na temu koja bi još nekoliko godina ranije bila prihvaćena kao provokacija. Tema je bila Postoji li još uvijek poljska književnost? Za vrijeme slobode i nedostatka rodoljubnih obveza spisatelj jednostavno stvara književnost a ne djela koja su konopcem vezana za jedan kut — govorili su kritičari koji su se sakupili s jedne strane barikade. A jezik? To što se piše na poljskom uvijek će biti poljska književnost — kontrirali su drugi iako bez velikog zanosa.

Engleski trojanski konj

Dakle, vulgarizacija, nemar, nedostatak jezičnog uzora, slab utjecaj na druge nacije. Što još oslabljuje suvremeni poljski jezik? Poplava stranih riječi — tako se barem može zaključiti na osnovi desetina pisama, koja čitatelji šalju uredništvu Politike u vezi s natjecanjem »Poloniziraj to sam«. I mada mnogi poznati znanstvenici kao što je npr. prof. dr. Jan Miodek umiruju uzrujane Poljake (— faza fascinacije engleskim jezikom kroz koju sad prolazimo u konačnici samo obogaćuje naš jezik — govorio je prije tri godine u Politici), zabrinutost ipak ne popušta.

»Naši su pedagozi uspjeli sačuvati jezik od rusizama, germanizama i drugih makaronizama iako su godinama bili u zatočeništvu — piše Lech Gornicki iz Czbstochowe, sudionik natječaja. U zadnje vrijeme ne uspijevamo sačuvati naš jezik od amerikanizacije. To je užasno.« Drugi čitatelj smatra da »ne smijemo pristati na potkradanje jezika« a osim toga »zašto se Poljaci ponašaju kao guske i prisvajaju engleske termine iako u poljskome postoje odgovarajuće riječi« (Katarzyna Dronsejko, Wroclaw). Negodovanje čitatelja je razumljivo — naš je natječaj na neki način provocirao takve izjave. S druge pak strane teško je oteti se dojmu da su ove jadikovke malo pretjerane. Posuđenice nisu uvijek loše — na kraju krajeva proširuju fond riječi. Zofia Zamojska iz Konina napisala je da je Politikin natječaj bio za nju izvor znanja na temu značenja novih riječi — sve je kupone izrezala i stavila u Rječnik stranih riječi Kopalinskog. Posuđenice ne treba uklanjati samo zato što su stranog podrijetla. Grijeh je u nečem drugom. To je dobro prikazao jedan od sudionika natječaja Ziemowit Pazda iz Wroclawa: Osobe koje upotrebljavaju strane riječi ne uvode na Vislu trojanskog konja engleskog jezika nego jednostavno ne mare za bilo koju refleksiju o jeziku, za njegov smisao i težinu riječi.« Jezik pun posuđenica gubi prirodnu povezanost sa sustavom koji je izradila povijest i tradicija, gubi i sposobnost blagog nijansiranja značenja. Nisu opasne sve riječi, već samo one koje dobro zvuče ali ništa ne znače, riječi džokeri.

Prije nekoliko godina u Sjedinjenim Državama pojavila se knjiga njemačkog lingvista Uwe Poerksena »Plastic Words« (Plastične riječi). Autor piše o svom sudjelovanju na međunarodnoj znanstvenoj konferenciji u Meksiku. Skup koji ga je potaknuo napisati knjigu bio je na temu »Na koji način Meksiko može koristiti tehnološki napredak«. Poerksen je s čuđenjem zapazio da se sudionici konferencije cijelo vrijeme koriste istim riječima progreso, informacion, transformacion itd. Svi oni rabe svega stotinjak riječi — rekao je jednom poznatom Meksikancu. — Poznavajući sto riječi možeš postati predsjednik. Oni rabe samo pedesetak — odgovorio je Meksikanac. Prema Poerksonu to su upravo »plastične riječi«, koje su nekada bile znanstveni termini ali uslijed česte uporabe izgubile su preciznost, postale su riječi za sve prilike: ništa ne objašnjavaju, dok rabljene u govorima političara ili svakakvih eksperata stvaraju nove utopije. Odavde nije daleko do svijeta koji je opisao George Orwell.

Čežnja za lančom

Zasigurno je većina posuđenica koje upotrebljavamo svaki dan bezopasna. Često su samo izraz čežnje za određenim stilom života, stilom koji smo vidjeli u inozemstvu, neposredno ili posredstvom televizije. Uporaba strane riječi djeluje kao čarobni štapić. Rokovnik je samo običan notes dok je planer magičan predmet za planiranje vremena. Dok je ručak prozaičan obrok čija je svrha napuniti želudac, lunch je ugodan odmor, ukusan prekid rada. Voditelj se naspram menadžer čini sitnim, bezvrijednim činovnikom. Vjerujemo da će novi poredak, koji uvodi strane riječi biti lakši i zanimljiviji. Prije ipak nego što posuđenicu upotrijebimo vrijedi o njoj malo razmisliti. Novi pravopisni rječnik poljskoga jezika predlaže pet stupnjeva ocjene posuđenica. Takvu gradaciju obično primjenjuju jezikoslovci. Prije svega treba provjeriti ne narušava li nova riječ poljski gramatički sustav, zatim postoji li poljski ekvivalent te riječi. Zatim bi trebalo provjeriti je li nova riječ općenito u upotrebi ili je samo stručni izraz. Kao četvrto trebalo bi utvrditi potječe li posuđenica iz jednog određenog jezika i na kraju jesu li naši sugovornici u stanju tu riječ razumijeti. Za običnog korisnika najbitnije su 2. i 5. točka. Treba naglasiti da je uporaba tuđica često zbog snobovskih razloga, tamo gdje poljski jezik ima vlastiti naziv, narušavanje jezične norme. Osobito kada nas sugovornik ne razumije. Nažalost takvo je ponašanje danas dosta često, iako Poljaci imaju potrebu poloniziranja riječi dospjelih u poljski jezik. Prema anketama koje je proveo Centar za istraživanje javnog mišljenja 1999. znatna većina ispitanika smatra da strane riječi treba zamijeniti poljskim riječima (61%). Tek nešto manje od 30% u potpunosti odobrava jezične promjene i ne želi im se suprotstavljati. Zanimljivo je da su za polonizaciju predstavnici svih dobnih skupina. Iznimka su najmlađi ispitanici (18-24) čija su mišljenja podijeljena. Prema istraživanjima odobravanje posuđenica raste s razinom obrazovanja. Spol isto utječe na rezultate ankete naime muškarci su tolerantniji prema posuđenicama nego žene.

Na natječaj Poloniziraj sam stiglo je oko 2 tisuće odgovora. Paradoksalno je što su odgovori uglavnom dolazili od muškaraca. Dobili smo 21 000 novih riječi iz 10 različitih područja života. Odabrali smo 25 onih koje su nam se najviše svidjele. Smatramo da nijedna riječ nije lošija od strane riječi, a većina ponuđenih zamjena zvuči bolje od originala. Zato mnoge od njih imaju priliku zaživjeti u spontanom poljskom jeziku. Jezikoslovci koji su ocjenjivali prijedloge čitatelja imali su težak zadatak. Iako je sasvim sigurno lakše ocjenjivati odgovarajuću riječ nego je sam pronalaziti i to još poljsku!

Tisuću riječi

Na natječaj »Poloniziraj sam« čitatelji su poslali 2000 kupona. Na svakome od njih nalazilo se od 3 do 300 novih riječi. Ukupno je pristiglo 21 000 prijedloga. To je dva puta više nego što u govoru i pisanju rabi prosječno obrazovan Poljak. Od svih riječi koje su poslali čitatelji mogao bi se sastaviti rječnik novog poljskog jezika — sličan jednosveščanim rječnicima koji imaju dvadesetak, tridesetak tisuća natuknica. Što bi se u tome rječniku našlo? Prije svega mnogo čudnih, dugačkih i za izgovor teških riječi. Riječi koje nisu do kraja poljske jer su mnogi od čitatelja polonizirali riječi... na engleskom.

Tako su nastali kalkovi engleskih konstrukcija, ponekad frazema. Samo je nekima uspjelo zaobići vezu s uzorom, što opet potvrđuje snažan utjecaj engleskog na poljski jezik.

Između 100 posuđenica koje smo predložili za polonizaciju u 10 odlomaka nisu sve izazvale isti interes. Sudionici su se najradije prihvaćali rječnika lakših domena kao što su sport i zabava, popularna kultura ili moda i kozmetika. Najviše teškoća je izazivala polonizacija kompjuterskih i poslovnih termina. Zasigurno zato jer su malo poznati. U uredništvo su pristizala pisma, u kojima su čitatelji kazivali kako su o značenju nekih posuđenica saznali tek iz Politike. U igri je sudjelovalo više muškaraca nego žena (među petero pobjednika su samo dvije žene), žene su dominirale samo u nekim temama (npr. vidljivo su vodile u modi i kozmetici). Žene su ipak sudjelovale ozbiljnije. Neki od sudionika su prihvatili igru kao cilj sam u sebi — poslali su zabavna rješenja ne uzimajući u obzir imaju li ponuđene riječi šansu ulaska u jezik. Bio je to istodobno dokaz nemoći — ako jezik lomi naše jezike a pokušaj polonizacije završava nastankom nečega nespretnoga, lošijeg od originala, onda bolje odmah skrenuti u smjeru zabavljanja. Bilo je i vulgarnih ili prostih prijedloga koji teško da bi mogli naći mjesto u službenom jeziku (npr. gruppies — dupofanki ili stringi — dupowlazki). Ocjenjivački je sud više puta u svojim komentarima naglašavao da cijeni duhovitost autora ali sumnja da riječi imaju mogućnost opstanka... Nadamo se da će se barem 25 najboljih rješenja (dakle svega jedna tisućina prispijelih riječi) nekako udomaćiti: (Banner, Blue box, Body, Boys band, Caravanning, Casting, Cheerleanders, Copywriter, Developer, Didžej, e-mail, energy drink, gadžet, grouppies, haker, hamburger, legginsy, paintball, rosearcher, sitcom, stand upa, stringi (tange), talk-show, top, wizažist).

Prevela Barbara Kryűan-Stanojević