Mit o Americi

Mit o Americi

Brojni stanovnici Narodne Poljske doživljavali su Ameriku kao »kultnu državu«. Amerika tek sada pomalo izlazi iz sfere poljskoga mita i vraća se u realnost.

Već me godinama fascinira i na razmišljanje potiče činjenica da određeni događaji u javnom životu radikalno izazivaju drukčije posljedice od očekivanih, nepoželjne i samim inicijatorima, pa čak i sasvim suprotne njihovim namjerama. Antiamerička propaganda u Narodnoj Poljskoj djelovala je neprestano i iako je okupljala različite osobe, ovisila je o općim direktivama sovjetske politike, ali i o događajima u državi, o tome je li slijedila liberalizacija ili naredno pooštrenje mjera; u igru su ulazili i napori za zajmove i trgovinske olakšice. Sjedinjene Američke Države predstavljane kao bastion imperijalizma, zaštitnik svega onoga što je u svijetu najgore, trebale su postati simbol svekolikoga zla koji zaslužuje samo najoštrije osude.

Svi koji su živjeli u Narodnoj Poljskoj znaju što je iz toga proizišlo. Toj ofenzivi programirane mržnje, za čijim se vrlo diferenciranim sredstvima posezalo manje ili više agresivno, Poljaci nisu popuštali; bili su definitivno otporniji nego na druge sižee koji su se razvijali kroz tzv. agitprop tijekom desetljeća. Nametnuti simbol zla preoblikovao se u oličenje onoga što je najbolje — i to u svim dimenzijama, strogo ljudskima, ali i političkim i ekonomskim. Pakao u kojem su trebali dominirati — bezobzirno izrabljivanje radnika, društvena nepravednost, razbojništvo, rasni sukobi, preobrazio se u raj, u kojemu se sve smješka jednostavnom čovjeku, a Amerika nije naklonjena samo nama Poljacima, već skrbi o svemu što je dobro i vrijedno potpore u svijetu. Vrlo idilična bezbrižna vizija postala je odgovor na bezobzirnu agresiju u propagandi. Mislim da je predstavljala jednu od najvažnijih komponenti običnoga mentaliteta i viđenja svijeta u godinama Narodne Poljske, u biti svojega duboko narodnoga svjetonazora koji je postao jedan od čimbenika otpora ideologiji i komunističkoj praksi.

Takvo narodno viđenje Amerike nije ipak nastalo kao odgovor na propagandu Poljske Narodne Republike koja ju je uporno težila dezavuirati i ogaditi, nego su mu prethodili određeni događaji. Bilo je to ranije, iako ne u tako razvijenom obliku. Jer baš su poljski seljaci odlazili u drugoj polovici XIX. st. »u Hameriku« da bi poboljšali svoju bijednu egzistenciju i zaradili nešto novca. Neki su se vraćali, neki su ostajali s druge strane oceana — i često pomagali svojim siromašnima u starome kraju. I upravo je tu nastao mit o dolaru.

Dolar je u toj viziji svijeta bio više od snažnog, ali običnog novca, razlikovao se od ostalih stabilnih i konvertibilnih valuta. Postao je utjelovljenje moći i zapravo mitska kategorija koja je čovjeku otvarala sve mogućnosti. Komunistička propaganda, iako programski neprijateljska prema SAD-u, od kulta dolara učinila je skoro državnu ideologiju. Paradoksalno, prvosvećenik te novčane religije postao je, a tko drugi, nego Wladyslaw Gomulka. Tada su, možda, presudile biografske okolnosti. Potječe iz okolice Krosna, odakle su u njegovom djetinjstvu seljaci masovno odlazili u Ameriku, a vraćali se ili s vrećom punom dolara ili s takvom, u kojoj je bilo nešto zlata što im je moglo priuštiti barem malo bolji život. Taj je element Gomulkinoga svjetonazora, kojeg on nije bio posve svjestan ili ga nije shvaćao u dovoljnoj mjeri, bio vrlo plebejskoga karaktera. Kult dolara u svome arhaičnome obliku morao je završiti zajedno s trenutkom u kojem se ta valuta može vidjeti u najbližoj mjenjačnici ili u obližnjoj banci, a sva dobra koja su pristizala iz širokoga svijeta mogu se nabaviti za zlote.

Susrećemo se uostalom s pojavom širokoga spektra. Zajedno s padom komunističke antiutopije, ograničenjima je podlegla poljska američka utopija koja se odražavala u nekritičnom vjerovanju SAD-u i u njihovom idiličnom percipiranju. Još je tijekom promjena struktura, takvo vjerovanje (i s njom povezana očekivanja) bilo snažno. Sadašnji veleposlanik SAD-a u Varšavi, John Davis, ustvrdio je u svojim zanimljivim izvještajima upućenima javnosti: »Poljaci se preko svake mjere dive Amerikancima i precjenjuju to što možemo za njih učiniti. Vjeruju da bi SAD, kad bi htjele, mogle riješiti većinu poljskih problema«. Diplomat je pisao o tim naivnim uvjeravanjima i očekivanjima s izvjesnim teškoćama, što se čovjeku koji racionalno promišlja i poznaje realije čini prirodnim.

Može se reći, pridjevom vrlo čestim u jeziku mladih, da je Amerika velikom broju stanovnika Narodne Poljske bila »kultnom državom«. Je li to i dalje? U neku ruku zasigurno da. Čini se, međutim, da se situacija mijenja. Neposredni kontakti, brojna putovanja preko oceana, a također i normalan dotok informacija čine da Amerika napušta sferu poljskoga mita i vraća se u područje stvarnosti. Možda će netko pomisliti da je posrijedi zanimljiv paradoks, da je proces demitologizacije posljedica pada komunizma. Čak su i iznenađujući paradoksi nerijetki u povijesti.

Newsweek, 4. studenoga 2001. str. 112

Prevela Ivana Vidović Bolt