Kolo 4, 2001.

5drama

Nina Mitrović

Krivac

Nina Mitrović

Krivac

Likovi:

TOMO — najstariji brat, 24 godine

MIGI — srednji brat, 21 godina

MALI — najmlađi brat, 17 godina

ČOVJEK — četrdesetih godina mjesto radnje: soba u stanu braće

(TOMO I MALI stoje iznad ČOVJEKA koji leži na podu)

MALI: Tomo... on... ne miče se...

TOMO: Da vidim.

(TOMO podigne ČOVJEKOVU glavu i zagleda se u njega, ispusti ga)

TOMO: Niš. Opalio je glavom o pod. Probudit će se on.

MALI: Kaj ak je mrtav?

TOMO: Pa kaj ti misliš da ta mrcina može sam tak umrjet, kaj ti je? Vidi.

(TOMO udari ČOVJEKA nogom u trbuh)

MALI: Fakat.

(i MALI ga udari, ČOVJEK se osvijesti)

TOMO: Pa ti si fakat debil!

(TOMO opali ČOVJEKA šakom u glavu, ČOVJEK se onesvijesti)

TOMO: OK.

MALI: Kaj sad?

TOMO: Niš. Nosimo ga.

MALI: Ja ne bi.

TOMO: Kaj ti ne bi?

MALI: Težak je.

TOMO: Onda ćemo ga vuć, ne?

(TOMO i MALI vuku čovjeka do sredine sobe)

TOMO: OK.

(stanu, TOMO se sagne do ČOVJEKA)

MALI: Kaj sad?

TOMO: Dofuraj stolicu. (ČOVJEKU) Stari, gotov si.

MALI: Koju?

TOMO: Kaj?

MALI: Koju?

TOMO: Kaj ti moram nacrtat? Bilo koju. (ni ne digne glavu, pokaže rukom u nekom smjeru, tamo je stolica bez naslona) Moš onu tam.

MALI: Si siguran?

TOMO: Daj Mali, ne davi.

(MALI donese stolicu koju mu je TOMO pokazao, oslone je o zid, krenu podizati ČOVJEKA)

TOMO: Na tri. Jen, dva, pet.

MALI (skoro padne na leđa): Aaa, zakaj nisi povuko?

TOMO: Zato kaj sam reko na tri, mutavi. Oću da me slušaš, kužiš, prati kaj pričam.

MALI: Pratim.

TOMO: Jedan, dva...

MALI: Tri.

TOMO: Ej, zakaj si to reko?

MALI: Pa na tri, kaj ne?

TOMO: Al kad ja kažem.

MALI: OK.

TOMO: Niš, sad ćeš ga sam dić.

(MALI digne čovjeka na stolicu, gledaju se)

TOMO: Pa dobro, si ti glup il' kaj?

MALI: Zakaj?

TOMO: Ovoj stolici fali nekaj, kužiš? Kak da mu zavežem ruke, a? Za strop?

MALI: Pa reko si...

TOMO: Pa dobro kaj ti moraš slušat sve kaj ti se kaže, a? Kaj ti ne mreš sam razmišljat? (lupka ga po glavi) Ima tu kaj?

MALI (opire se): Ej, kaj ti je?

TOMO: Kaj, kaj mi je? Ljut sam.

MALI: Onda moš sam radit.

TOMO: Kaj ti to znači?

MALI: Odjebi!

(MALI ode na drugi kraj sobe, sjedne, duri se)

TOMO: Vrati se. MALI: Neću.

TOMO: Nemoj da ti moram tam doć.

MALI: Dođi.

TOMO: I oću.

(krene prema MALOM i spotakne se o cipele koje stoje nasred sobe, padne, MALI se smije)

TOMO: Kurčina! (digne se, MALOM) A kaj se ti ceriš? A? Kaj? I kaj ovo smeće ima tu radi, a?

MALI: Znaš.

TOMO: Ma koji moron je to tak ostavio, a, da ja roknem na pod?

MALI: Znaš.

TOMO: Ne, ne znam. I ti ćeš mi reć, jel tak?

MALI: Pa ti si.

TOMO: Ma kaj sam ja, a, kaj sam?

MALI: Pa tvoje su, Tomo.

TOMO: Pa kaj? A? Kaj to sad znači? Daj mi reci. Oš mi reć? Neš. Pa daj mi reci. Kaj, sad ni doma ne mrem stavit cipele di oću, a, jel to sad tak?

MALI: Nije.

TOMO: Novo pravilo, a, jel to?

MALI: Nije.

TOMO: A najbolje da je.

(TOMO uzme cipele i vrati ih na isto mjesto)

TOMO: Tak. Da se zna ko je faca.

MALI: Netko će past.

TOMO: Kaj me briga. Ja već jesam.

MALI (hvata se za trbuh, kroz smijeh): Ja ću se podrapat.

TOMO: Ma kaj se ti opet ceriš, a? Pa nemoj da ti sad... daj odi po nekaj, da već jednom zavežem tog morona, a jel može?

(MALI. se smije i odlazi)

TOMO: Pa kaj ak sam pao, kaj, ekipa pada svaki dan. (ČOVJEKU) I kaj ti buljiš? Moron debeli. Još ćeš me čut. Pa razbi ću te. Ubi ću te. Sam pričekaj. Plaka ćeš, a ja će se smijat.

(TOMO odlazi po stolicu, diže ČOVJEKA)

TOMO: Da mi je znat kaj ti trpaš u sebe. Fakat si mrcina.

(MALI se vrati sa štrikom u ruci)

TOMO: Kaj ti je to?

MALI: Štrik.

TOMO: Ma nemoj mi reć! Otkud?

MALI: Ukro sam babi prek puta.

TOMO: E, sa sjećaš kad joj je Migi digo... kaj joj je ono Migo digo?

MALI: Litricu.

TOMO: Mali, ja sam joj digo litricu. Zaboravljamo, a? I di je opće taj kreten.

MALI: Na faksu.

TOMO (ironično): Je, a ja sam u... kaj ja znam, ono, svemiru.

MALI: Pa je, na faksu je.

TOMO: Mali, naivan si. Daj taj štrik.

(MALI mu da štrik)

TOMO: OK, drž ga sad.

(TOMO mu vezuje noge, MALI ga pridržava)

TOMO: OK, daj ti ruke.

(MALI mu zaveže ruke, odmakne se korak-dva)

TOMO: E, sa ćemo ga ispitat.

MALI: Da ga opalim?

TOMO: Ej, kaj ti je? Trebaš znat ka ćeš udarit, a ka ćeš... neš drugo.

MALI: Pa mogu ga ja. Vidio si.

TOMO: Čuj ga, vidio si. Si se uobrazio, Mali? Daj neku vodu.

MALI: Bezveze.

(MALI donese vodu, poliju ga, čovjek se probudi)

TOMO (hoda oko ČOVJEKA): Stari, kak je, a? MALI: Čkomi.

TOMO: Vidim i sam. Stari, kaj čkomiš?

MALI (imitira brata): Stari, te boli kaj?

TOMO: A tebe k'o ne bi.

MALI: Opalio sam te.

TOMO: Mali, skuliraj se. Ajde stari, da te ne bi opet moro kroz šake, reci, zakaj si ga?

MALI: Čkomi.

TOMO: Neće dugo.

(ulazi MIGI)

MIGI: Kaj ima?

TOMO: Di si bio.

MIGI: Na faksu.

MALI: A-ha, sam ti reko.

TOMO: Ti čkomi!

MIGI: Ne razgovaraj se tak s njim!

TOMO: Mogu kak oću. Buraz mi je.

MIGI: I meni je. Kužiš? Skuliraj se.

TOMO: Da, da.

MIGI: Jebena baba. Pa ta je fakat luda. Dočekala me s nožem da joj vratim štrik. Pa kaj će meni njen štrik?

MALI (ponosno): Ja sam ga digo.

MIGI: pa dobro, Tomo, ka ćeš prestat?

TOMO: Gledaj svoja posla.

MIGI: I malog uvlačiš.

TOMO: Mali zna kaj mu je činit, jel tak, Mali?

MALI: Tak je.

MIGI: Fakat misliš da je on taj, a, nije ti dosta?

TOMO: Nije. I ovaj je taj, Migi.

MIGI: Si siguran, Tomi?

TOMO: Daj, idi, štrebaj.

MIGI: Mislim, kak ti se da?

TOMO: Da mi se.

MIGI: Godinu dana ganjaš tipove i kaj bude, niš, pustiš ih a ja čekam murju da nam dože na vrata.

TOMO: kaj murja? Da ta murja neš radi, ne bi ga ja moro tražit. Znaju kaj je bilo i boli ih, kužiš, boli njih. Ma moroni! Neće ga ni nać. A znaš zakaj? Jel ga neće ni tražit, kužiš?

MIGI: A ti si ga našo?

TOMO: Jesam. I kaj sereš? Da si neki burke, pomogao bi mi.

MIGI: Čuj, baš me briga kaj ti radiš, al Malog neš uvaljivat. Sam fali da ga neko premlati.

TOMO: Ma ko će ga? Da ga ja vidim! Aj, nek dođe.

MALI: Ej, kaj vam je, kaj vas boli za mene, mogu ja sam odlučit.

MIGI: Ma, mali super si, sam ti je buraz glup ko kurac.

TOMO: Reci to meni.

MIGI: Buraz ti je pička.

TOMO: Reci to meni. U bebu mi reci!

MIGI: Ma ko ga jebe.

TOMO: E sad bi te nabio. Al. neću. Zbog malog. Mogu se ja skulirat. Mali, daj čekić.

MIGI: Ne daj mu.

TOMO: Daj!

MIGI: Mali.

TOMO (otpjevuši): Mutavi.

MALI: E, sad ti ne dam.

TOMO: Ma neću mu niš. Kaj ti je?

MALI: A kaj će ti onda?

TOMO: Da ispitam ovog smrada.

(MALI ode po čekić koji stoji na stolu s ostalim alatom i gomilom stvari koje treba popraviti)

MIGI: Tomo, daj ne seri!

TOMO: Pa kaj misliš kak to murja radi?

MIGI: Briga me. Ti nećeš. To nije OK.

TOMO: Kaj si to na faksu naučio?

MIGI: Jesam.

TOMO: E, saš vidjet kaj sam ja u kvartu naučio. Mali, si našo? (MIGIJU) Pa kaj misliš da se meni da slušat kak ovaj moron šuti? Ne da mi se. Trebao si ga čut, nije rječ reko od kad smo ga pokupili.

MALI (vrati se s čekićem): Je, istina.

TOMO: Treba mu pomoć. Otvorit mu gubicu. (uzima čekić) Razbit mu zube, ak' treba.

MALI: Po bulji ga, da se sjeti kaj treba reć.

MIGI: Pa dobro, kaj je vama, ste se opet nagutali nekog sranja?

TOMO: Ne. Al' će ovaj žalit kaj nije, kad ga ja prođem.

(TOMO krene s čekićem na ČOVJEKA, MIGI navali na njega i uspije mu oduzeti čekić)

TOMO: Kužim, sad si za njega, a? Tak vraćaš starom, a? Ok, radi kaj oćeš, al ga pustit nećeš, sam prek mene mrtvog!

MALI: I mene.

MIGI: Nitko ne kaže da ćemo ga pustit.

TOMO: Neg kaj?

MIGI: Treba to malo bolje izvest, kužiš?

TOMO: Kaj, ja bi sad trebao pitat kak?

MIGI: Reću ti. Prvo treba vidjet jel tip možda gluh, il, kaj ja znam, njem.

TOMO: Il je oboje, a?

MIGI: Može i to bit.

TOMO: A može bit i da nam je ubio starog, sam ćeš ga ti pustit, a, jel i to može biti?

MIGI: Neću ga pustit. Jel ga ko čuo pričat?

TOMO: Je.

MALI: Nije.

MIGI: kaj? Je il nije?

TOMO: Je.

MIGI: Ko ga je čuo?

TOMO: Ekipa.

MIGI: Ekipa?

TOMO: Da, ekipa! Tip si voli popit pa laje okolo. (uzima rakiju, pije iz flaše) Volim i ja popit, al ne koljem, kužiš? Tu je razlika.

MIGI (ČOVJEKU): Piješ, a?

TOMO: Pije, pije. (ČOVJEKU) Sori stari, nisam te ni ponudio, oš popit? (nabije mu bocu u usta, ČOVJEK uzme veliki gutljaj pa se otme i ispljune ga)

ČOVJEK: Koji je ovo kurac?

(braća ga zabezeknuto gledaju)

ČOVJEK: Ste malo razrijedili, a?

MIGI (prvi se snaže): Mali!

MALI: Pa kaj? I vi ste.

MIGI: Stariji smo.

TOMO (dože k sebi): Pa dobro kaj je vama? Tip priča!

(ČOVJEKU) Ajde stari, ak neš čekić, reci kak si ga?

ČOVJEK: Oću s Migijem razgovarat.

TOMO: Kaj misliš da moš birat, a?

MIGI: OK, OK, Tomo. ja ću. Zakaj si šutio?

(ČOVJEK mu da zna znak da se primakne, MIGI se primaknu)

ČOVJEK: Čuj, Migi, ne?

(MIGI klimne glavom)

ČOVJEK: Oću ti reć ovo, kužim ja da si u redu i da su ti njih dva braća, al ono, dečki imaju problema. Fakat, ne serem ti. Pa sad, ak oćeš, možemo se dogovorit. TOMO: Kaj sere on?

MALI: Kaka.

ČOVJEK: Čuj, moš me pustit i sve OK. Zaboravit ćemo kaj je bilo.

MIGI: Kaj?

ČOVJEK: i to kaj su me udarili, sve OK.

MIGI (odmakne se): Stari, niš nije OK.

ČOVJEK (svima): Čujte, ne mrem ja rješavat te vaše obiteljske...

TOMO: Kaj si reko?

ČOVJEK: Pizdarije, ne?

TOMO (krene na ČOVJEKA, braća ga zaustave): Ti si nama pizdarija, mamicu ti...

MIGI: Ej, Tomo. Pusti mene. Stari, slušaj, možemo milom il onak kak Tomo zna, kužiš? Ti odluči.

ČOVJEK: U redu, Migi. Imaš kaj pošteno pit?

MIGI (TOMI): Daj mu.

TOMO (MALOM): Daj mu.

(MALI odlazi do vitrine po drugu bocu)

MIGI: Slušaj, stari, nemoj ti mislit da smo mi neke barabe il kaj ti ja znam.

(MALI daje bocu MIGIJU, MIGI daje ČOVJEKU da pije)

ČOVJEK: E, ovo je već bolje. Puno bolje.

MIGI: Sam oćemo razgovarat.

ČOVJEK: Migi, znamo se! A to kaj radite, nije to dobro. Pa pogle, majmun me zviznuo.

TOMO: Nemoj da ti majmun da u dupe!

MIGI: Stari, ak ti jesi taj...

TOMO: Je!

MIGI: Onda, kak da ti kažem...

TOMO: Čekić!

MIGI: Lampa. Treba mi lampa.

TOMO: Kaj ti je? Čekić je bolji.

MIGI: Ne, treba mi da ga ispitam.

ČOVJEK: Pa kaj je vama?

MALI: Ko u filmovima, a?

MIGI: Je, Mali.

TOMO: Sam kaj ovo nije film.

ČOVJEK: Vi ste ludi!

MIGI: Lampa.

TOMO: OK, OK. Mali, idi po lampu.

(MALI donosi lampu, provjerava, ne radi)

MALI: Kaj ćemo sad?

MIGI: Kaj ne radi?

TOMO: Ma kaj ne radi? Sa ću ja to sredit. Daj stolicu.

MALI: Koju?

TOMO: Zezaš, a?

MALI: Ne.

TOMO: Onda, kaj čekaš?

ČOVJEK: Dosta je bilo, ajde, ljepo me odvežite i sve OK.

TOMO: Stari, a da ti opet malo čkomiš, a?

(MALI donese stolicu, TOMO stane na nju, odvrće žarulju)

ČOVJEK: Tomo, to se tak ne radi.

TOMO: A u kurac!

ČOVJEK: Sam ti reko.

TOMO: Aa, ubi ću ga!

MIGI: Kaj je?

TOMO: Roštiljada!

MIGI: Niš. Pusti onda.

TOMO: A ne, oćeš lampu, dobi ćeš je. Sam da ja ovo govno užareno... pa daj nek zgasi jebeno svjetlo!

(MALI otrči i ugasi svjetlo, polumrak je) MALI: Oš krpu?

TOMO: Oš šaku? Aaa!

(ČOVJEK skače na stolici, braća se ne obaziru na njega, TOMO siđe sa stolice, pruža žarulju MIGIJU)

MIGI: Neću.

TOMO: Aa, primi!

MIGI: Neću.

TOMO: Peče!

MIGI: Znam.

(MALI uzme žarulju u krpu, stavi je u lampu, upali je)

MALI: Gori.

TOMO: kaj, ti se nisi opeko?

MALI: Ne. Oš leda?

TOMO: Oš ti... aaa... oću.

(MALI ode po led, MIGI odlazi do ormara, traži nešto)

TOMO (ČOVJEKU): Plati ćeš mi za ovo. (MIGIJU) A kaj ti sad izvodiš, si tražio lampu, evo ti je, kaj, sad ti ne treba?

(MIGI se vraća s novim, još zapakiranim nožem)

TOMO: O, nema više hipi brije? Nasilje, a?

MIGI: to je dokaz.

TOMO: Aa. To je OK. Fakat OK.

(MALI se vraća s ledom, TOMO ga stavlja oko ruke.)

MALI: Kaj sad?

MIGI: Sad, Mali, gledaj i uči. Prvo, uperi mu lampu, tak, u facu.

(MALI namjesti lampu da gori ČOVJEKU u lice)

MIGI: A sad...

ČOVJEK: Si ti lud? Miči mi to sranje dok te nisam...

TOMO: Ma koga ćeš ti?

ČOVJEK: Mali, kad izađem iz ovog, neće od tebe niš ostat!

MIGI (ČOVJEKU): Stari, smiri se.

ČOVJEK (lupa sa stolicom): Ma, jeba ću ti!

MIGI: Drž te ga!

(TOMO i MALI drže stolicu, ČOVJEK se još neko vrijeme opire pa odustane)

MIGI (pokazuje ČOVJEKU nož): Znaš kaj je ovo?

ČOVJEK: Nisam glup!

MIGI: Onda reci.

ČOVJEK: Nož.

MIGI: Al koji?

ČOVJEK: Turbo dizel, majmune!

MIGI: Ej, stari, imaš još jednu šansu ili...

TOMO: Čekić.

MIGI: Čuo si, čekić. Ajde, ljepo nam reci kaj si napravio mom starom s tim nožem?

ČOVJEK: Aj ti meni reci. Tek si ga kupio i kak bi ja onda iš mogao s njim napravit?

MIGI: Pa kog ti jebeš?

MALI: Jebe nas.

ČOVJEK: Ja vas niš ne kužim.

MIGI: Ko će mu objasnit?

TOMO: Mogu ja!

MIGI: Ne, ok. Kužiš stari, s istim ovakvim nožem se je neko...

TOMO (unese se ČOVJEKU u lice): Ti.

MIGI: ...porazgovarao s našim starim. I sad je naš stari na Mirogoju. A ti si tu. I mi...

MALI: Imamo čekić.

MIGI (prostrijeli MALOG pogledom): I mi... uglavnom, oćemo znat kaj si ti točno napravio?

ČOVJEK: Niš. I kaj izvodite, oće mi neko reć?

MIGI: Ne, ti ćeš nam reć. Sve ćeš nam reć.

ČOVJEK: Ma kaj ću vam reć? Nemam pojma o čem pričate! MIGI: Pa kaj ti misliš da se mi zezamo, a, jel to misliš?

TOMO: to on misli. Al ne zna kak se zajebo. Još ne. (ČOVJEKU)

Saznat ćeš, stari.

MALI: Tomo, da ga opalim?

TOMO: Reko bi ti da, al... nisam pametan. kaj sad, Migi?

MIGI: Neće bit lako. Nisam ni mislio da oće. Al OK, dokaz broj dva.

(MIGI odlazi do ormara)

TOMO: Eto mu sad, oće bit fer i kaj ima od tog? Niš. Ne isplati se, ne isplati se.

ČOVJEK (MALOM): Čuj, Mali, daj me odveži. Da ne bi moro javit murji kaj izvodite.

MALI: Tomo, tip oće zvat murju.

TOMO: Ma kog će on zvat! Ni pišat ne mre ovak!

ČOVJEK: Upozorio sam te, Mali.

MALI (ČOVJEKU): Šuti!

ČOVJEK (MALOM): Odvešće vas sve. A znaš kaj tam rade klincima ko ti. Torpedo znaš di!

TOMO (ČOVJEKU): Pusti Malog.

MALI: Kaj ak fakat?

TOMO: Neće niš bit. Smiri se, Mali. Nema on kaj. Sam prijeti, frka ga je, kužiš, Mali?

(MIGI se vraća, nije našao što je tražio)

MIGI: Ne kužim. Nema je.

TOMO: Čeg nema?

MIGI: Košulje od starog. One u kojoj je bio... one noći.

MALI: Migi...

MIGI: Kaj?

MALI (pokazuje na košulju koja je na njemu): Ja je nosim.

MIGI: Pa dobro si ti zdrav? Kak to moš nosit? I di je krv?

MALI: Opro sam je. Ne mrem je krvavu nosit.

MIGI: Pa ti si moron! To nam je dokaz, kak ne kužiš?

MALI: Kaj me briga za jebeni dokaz! to je šulja od mog starog i mogu je nosit kolko oću. Kužiš?

MIGI: Skini je odma!

TOMO: Ej, Migi, kaj ti je? Ak je Mali oće nosit, pusti ga.

MIGI: Je, da on zna, vidli bi kaj bi s košuljom napravio.

MALI: Kaj to znači?

TOMO: Zakaj si to sad reko?

MIGI: Sori. Zaboravi.

ČOVJEK: Ajde Migi, reci Malom!

TOMO: Ti čkomi!

MALI: Kaj to znači? Oću znat!

TOMO: Niš. Migi sere. Migi voli srat, kaj ne Migi?

MIGI: Serem, Znaš mene.

ČOVJEK: Lažu te, mali. Muljaju te.

MALI (sjedne pokunjeno u kut i gleda u košulju): Ne vjerujem.

TOMO: E, sad mi je fakat dosta! (navali na ČOVJEKA)

ČOVJEK: Ej, sori, sori, stari, daj pusti me, ej, kaj ti je?

TOMO: Saš vidjet kaj mi je!

ČOVJEK: Daj, nemoj...

TOMO: Da vidimo kaj imaš!

(TOMO pretražuje ČOVJEKA)

ČOVJEK: Ej, ok, ok, sve ću reć, ok je. Sam me pusti. Migi, daj napravi nekaj!

MIGI: Rećeš?

(ČOVJEK klimne glavom)

MIGI: Sve?

(ČOVJEK. opet klimne)

MIGI (TOMI): OK, pusti ga.

(TOMO pusti čovjeka, stišće šake od bijesa) MIGI (MALOM): Mali, doži sim! (ČOVJEKU) Stari, si prepoznao košulju?

ČOVJEK: Ne...

MIGI: Stari!

ČOVJEK: Mislim, ne sjećam se. Bio je mrak i...

TOMO: Viš da zna.

ČOVJEK: Je, nisam vidio kak treba, ne sjećam se baš. Možda.

MIGI: A nož?

ČOVJEK: Rekao sam vam, košulja mi je poznata, možda. Al nož... pa kaj vam je, zakaj me ne pustite?

(MIGI se ironično nasmije)

ČOVJEK: Dajte, dečki, dosta šale.

TOMO: Šale? Kažeš, šale?

(TOMO navali na ČOVJEKA, pretražuje ga)

ČOVJEK: Pa kaj radiš?

TOMO: Tražim.

ČOVJEK: Kaj tražiš? Nemam niš, nekaj sitnog.

TOMO: Ne karaj me!

MIGI: Dokaze, stari, to traži.

(TOMO izvadi iz ČOVJEKOVOG džepa zgužvanu plavu omotnicu)

TOMO: A-ha. Kaj je ovo?

ČOVJEK: Niš.

MIGI: Daj da vidim.

(TOMO da kuvertu MIGIJU, MIGI je otvori, izvadi papir)

MIGI (čita): Čuj ovo Tomo. Poziva se na sud zbog članka 35, stavka 2, zakona o... ne kužim kaj je ovo.

TOMO: Kaj to znači?

MIGI: Može biti dosta tog. Nisam ziher kaj je točno.

TOMO: Pa dobro kaj ti radiš na tom faksu?

MIGI: Nisam dao taj ispit.

TOMO: Nisi ti niš dao, al ok. (ČOVJEKU) Stari, te traže, a?

Kaj si napravio? Kaj si još izveo?

ČOVJEK: Niš. Niš kaj bi te zanimalo.

TOMO: Sve me zanima. Prema tome, kaj? Pitam te kaj?

ČOVJEK: Ma, niš. Žena me gnjavi. Namjerno. Znam ju.

MALI: A zakaj te gnjavi?

ČOVJEK: A kaj da ti kažem, malo sam je... Znaš, ne?

TOMO: Sad i žene napadaš, a?

ČOVJEK: Izazivala je. Kurva stara.

MIGI: Tomo, traži dalje.

TOMO (izvuče neke kovanice): Bezveze. Nemaš ni love. Totalni sijadnik. (izvuče čuturu) Opa!

ČOVJEK: Ej, vrati to! Ne mreš to uzimat!

MALI (približi se): Kak je dobra.

TOMO: Mali, čekaj, da vidimo da nije kaj drugo.

MALI: Nije. Super je.

MIGI (uzme čuturu): To ćemo si uzet. Kaj znaš, možda je dokaz.

Za nekaj drugo.

TOMO (MIGIJU, blago): Ej, Migi, daj Malom.

MIGI (MALOM): Oš?

MALI: A-ha.

MIGI (dobaci čuturu MALOM): Na, lovi!

ČOVJEK: Ma kaj je tebi? Mali, vrati! To je moje!

MIGI (TOMI): Ima još kaj?

TOMO: Niš.

MIGI: OK. Sad nam reci.

ČOVJEK (bijesno): Neću vam niš reć.

(TOMO izvuče pištolj)

TOMO: Si siguran?

ČOVJEK: Si lud?

MIGI (primiče se oprezno TOMI): Tomo. TOMO (MIGIJU): Ne približavaj mi se. Sad sam ja na redu. Niš ne brini. Znam ja kak treba s njim.

(MIGI zastane)

TOMO (ČOVJEKU): Pričaj.

ČOVJEK: Spusti to, daj, kaj ti je?

(TOMO otkoči pištolj)

ČOVJEK: Ne znam. fakat. Ne sječam se.

TOMO (pribiliži se ČOVJEKU za korak): Pričaj!

ČOVJEK: Nemoj.

(TOMO opali u strop, pogodi luster koji mu padne na glavu)

TOMO: Aaa! Kaj je ovo! A u kurac!

(MIGI mu pokuša oteti pištolj, ali ne uspije)

TOMO: Odjebi!

MIGI: Daj, kaj izvodiš, si lud?

MALI: Pusti ga.

MIGI: Je, ko starog kaj smo puštali.

MALI: Kaj sa starim?

TOMO: Stari bi bio živ da je bilo po njegovom.

MIGI: Bi kurac!

TOMO: Migi, kaj to pričaš?

MIGI: Mali treba znat.

TOMO: Ne, Mali ne treba znat.

MIGI: Daj pištolj. Il ću mu reć.

TOMO: Reci mu i (pokaže na ČOVJEKA) ja ću ga ubit.

MIGI: Reću mu.

TOMO: E, sad mi je fakat dosta! I tebe i (pokaže na ČOVJEKA) njega! Dosta mi je!

(TOMO stavi ČOVJEKU pištolj u usta, ČOVJEK se ukoči od straha)

TOMO: Oš pričat, zadnji put te pitam, oš pričat?

(ČOVJEK klimne glavom)

TOMO: I nemoj mi neš krivo reć.

(TOMO izvadi pištolj, ČOVJEK hvata dah)

ČOVJEK: Jesam... Priznajem... Ja sam ga...

TOMO: Kaj si ga?

ČOVJEK: Jesam. Nožem sam ga.

MALI: Ne!

(MALI se zatrči na ČOVJEKA, TOMO ga zaustavi jednom rukom)

MALI (stane): Ti me pusti! Il ću te nabit!

TOMO: Kaj ti je?

MALI: Znaš ti vrlo dobro. Al Migi će mi reć. (MIGIJU) Rećeš mi, jelda da oćeš?

TOMO (MIGIJU): Viš kaj si napravio. Morončino!

(ČOVJEKU) A ti, ti ćeš mi platiti, za sve i za starog i za Malog! Zakaj si ga?

ČOVJEK: Zato kaj... posvađali smo se.

TOMO: Zakaj?

ČOVJEK: Lova. Dugovao sam mu.

TOMO: Koliko?

ČOVJEK: Ne znam, oću reć, ne tak puno, al opet, dost da nemam za vratit. Bar ne tak brzo kak je on htio.

TOMO (MIGIJU): A-ha, i ti sereš po starom. A ovaj tu... Ma zakaj ga odma ne ubijem, odma tu?

MIGI: Skuliraj se.

TOMO: Ma ubiću ga.

MALI: Tomo.

TOMO: Kaj je, Mali?

MALI: Nemoj ga. Ne odma. Oću znat. Kak je starog. Oću znat.

TOMO: Ok. A onda ću ga fakat. Ko kak je on starog. Ne, još gore.

MIGI (MALOM): Pitaj ga. Ajde.

MALI: Di si ga, a? Di je to bilo? Pederu, di? (MALI hoće udariti ČOVJEKA, ali se ipak svlada)

ČOVJEK: na Savi.

MIGI: Kak? Nisu ga tam našli?

TOMO: Kaj ti znaš? Si vidio di su ga našli?

MIGI: Ne.

TOMO: Onda ne seri!

MALI: Dalje, dalje, kad, kad si ga?

ČOVJEK: Dost kasno je bilo. Našli smo se u birtiji. Da se dogovorimo. Sam kaj on nije htio ni čut kaj sam mu predlagao. Htio je odma sve. Nisam imo.

TOMO: Pa si ga zaklo?

(začuje se zvono na vratima)

MIGI: Kaj je sad ovo?

TOMO: Niš.

MALI: Zvoni.

TOMO: Pa kaj? Prestat će.

MALI: A kaj ak...

TOMO: Niš!

MALI: Ak je murja?

TOMO: Kak jebena murja! Zakaj bi bila murja?

MIGI: Jel vas ko vidio, tebe i Malog?

TOMO: Kaj ti je, ko bi nas vidio?

(nakon nekoliko puta zvono prestane)

TOMO: Evo, prestalo je. Sve OK.

MIGI: Tomo, si siguran da vas niko nije vidio?

TOMO: Jesam.

MIGI: Kak ste ga opće dofurali?

MALI: S autom.

MIGI: Otkud vam?

TOMO: Posudili si smo si jednog.

MIGI: Sam nam je to trebalo.

TOMO: Kaj pričaš?

MALI: Pa vratit ćemo ga!

MIGI: Sam se nadam da ga niste pred ulazom sparkirali.

TOMO: Niš ti ne brini. Tak sam ga fino, da ga ni ja ne mrem više nać.

(zvono se opet oglasi, ovaj put upornije i dulje)

MALI: Zvoni, čujete? Opet zvoni.

TOMO: Nek zvoni ak mu se da biti glup.

ČOVJEK: Neće taj otić.

TOMO: Ti šuti!

MIGI: Kaj ćemo?

TOMO: Idem vidjet ko je.

MIGI: Si lud?

TOMO (pokaže MIGIJU pištolj): Rekao sam ti, niš ne brini.

(TOMO ode)

MALI: Kaj ćemo sad?

MIGI (neuvjerljivo): Mali, sve je OK. Niš neće bit.

MALI: A murja? kaj ak su našli auto?

MIGI: Nisu.

(TOMO se vrati zadovoljan)

MIGI: Ko je bio?

TOMO: Kaj ste se usrali? Tip prodaje neko sranje. Otkaro sam ga.

MALI: Kaj si mu reko?

TOMO: Pito me oću kupit, a ja mu pokažem ovo i pitam koliko mogu dobiti tih sranja za metak, dva. Da ste mu vidli facu! Ko iz crtića!

MIGI: Zakaj si to napravio?

TOMO: Zato kaj sam znao da će odma otić.

MIGI: Može nas prijavit.

TOMO: Zakaj bi nas prijavio?

MIGI: Kaj znaš?

TOMO: Čuj, ak si tak pametan, trebo si mu ti otvorit. ČOVJEK: Moguće je.

TOMO: Kaj?

ČOVJEK: Da će javit murji.

TOMO: Moguće je. A moguće je i da gan opali. prema tome, stari, čuvaj se.

MIGI: OK. OK. Nek ispriča kaj je bilo. Popili ste piće. I? Pričaj!

ČOVJEK: Je, popili smo piće i... htio je lovu, odma, nisam imo... izašli smo van, predložio sam mu da odemo do Save da mu...

TOMO: Da mu kaj?

ČOVJEK: Htio sam mu dat neke stvari. Tam je skladište. Imam ključ.

TOMO: Otkud ti?

ČOVJEK: Čuvar sam. Tehnika. Mislio sam, OK, nek si uzme kaj oće, ja ću se snać. Al nije htio. Nije. (zašuti)

MALI: Nek priča.

TOMO: Pričaj!

ČOVJEK: Popizdio je. Dero se. Razbio je neki telkač. Nisam znao kaj ću. Kaj sam mogo? Uzo je telefon, da će zvati brata

MIGI: Stari je sam. Nije nikog imo.

TOMO: Pa kaj? Kaj ovaj zna? Možda je frenda zvao.

ČOVJEK: Nije. Mislim, kaj ja znam, možda, reko mu je: buraz, frka je. Znam kaj to znači, čuo sam to već, to sam znao da moram izbjeć.

TOMO: I?

ČOVJEK: Imo sam nož. On je stajo, bio sam mu iza leža. Udario sam ga. Par puta sam ga. Kod kičme.

MALI: Pičko!

TOMO: Sa ću ga.

MIGI (stane između ČOVJEKA i TOME): Čekaj, Tomo.

(ČOVJEKU) kod kičme?

ČOVJEK: Da.

MIGI: S leđa?

ČOVJEK: Da

MIGI: Si siguran? Nisi ga u trbuh?

ČOVJEK: Ne. S leža sam ga. Znam da sam, da to, nisam trebo tak. Ko pička, da me ne vidi, al' kaj sam mogo? Moro sam.

TOMO: Niš. Upuca ću ga.

(TOMO izvuče pištolj i repetira ga, MIGI ga uhvati za ramena)

MIGI: Tomo, on nije taj.

TOMO: Kaj ti pričaš?

MIGI: On nije starog.

TOMO: Briga me!

MALI: Pucaj!

MIGI: Čekaj! Vidio si starog. U trbuh je dobio.

TOMO: Ne kužim.

MIGI: Shvati, nije ga on.

TOMO (ČOVJEKU): S ti ovo izmislio?

ČOVJEK: Ne.

TOMO: Kog si ubio? Mislim, nekog jesi, ne?

ČOVJEK: Frenda.

TOMO: Frenda?

ČOVJEK: Hoću reć, i je i nije mi frend. Znam ga. Otprije. Znao mi je tu i tam posudit neku lovu. Al nikad toliko. Moro sam, sori dečki.

MIGI: Ti si nekog drugog.

ČOVJEK (gleda prema TOMI): Znači, neće mi niš?

TOMO: Ne. (spremi pištolj)

MIGI: Al ćemo te na murju.

TOMO: Nećemo ni to.

(TOMO se sagne i odvezuje ČOVJEKA)

MIGI: Kaj to radiš?

TOMO: Kak ti izgleda?

MIGI: A murja?

(TOMO prestane odvezivati ČOVJEKA i ustane) TOMO: Pa kaj je tebi? Kaj ti misliš da ću ja radit poso od murje, a? Ko me plaća za to? Nitko. Jebe mi se. Kaj se mene tiče može si sve frendove odvuć u skladište, kaj me briga. Ne mrem ja brinut za sve.

MIGI: Moramo ga prijavit.

TOMO: A zakaj bi moralil?

MIGI: Ubio je nekog.

TOMO: A koga? Jel ga ti znaš?

MIGI: Kakve to ima veze?

TOMO: Pitam te, jel ga znaš? Da ili ne?

MIGI: Ne.

TOMO: E pa onda, kaj nas boli kita!

MIGI: Super. I kaj sad?

TOMO: Niš. Pustit ćemo ga.

MALI: Znao sam!

TOMO: Kaj si ti znao?

MALI: Nikad ga nećemo nać.

TOMO: Mali, ne brini, oćemo.

MALI: A kad? Kad ćemo ga nać?

TOMO: A ne znam, Mali, pa ne znam ja sve.

MALI: A kaj opće znaš?

TOMO: Znam da ćemo ga nać. To ti je burke obećao, ok?

ČOVJEK: Ej, dečki, odvežite me! Ruke me bole.

TOMO: Čekaj!

ČOVJEK: OK, OK, kaj si tak živčan?

TOMO: Nisam. Osim kaj sam te skoro upuco.

MIGI: Nevinog, a?

TOMO: Kaj me briga, reko sam ti! Mali, odveži ga.

MALI: Neću.

TOMO: Kaj?

MALI: Sam si odveži. Briga me.

TOMO: Mali, na čijoj si ti strani?

MALI: Na strani od starog. A tebe boli.

TOMO: Nije da me boli, neg, kaj, kaj bi sad trebo?

MALI: Ić dalje.

TOMO: Sutra.

(TOMO pokuša zagrliti MALOGA, no MALI ga odgurne)

MALI: Pičko!

TOMO: Mali...

MALI: Odjebi!

(MALI ode u kut i sjedne)

MIGI: Evo, vidiš.

TOMO: Kaj sad ti oćeš?

MIGI: Niš. Odveži ga i nek se nosi.

TOMO: E, baš neću! Prvo ćemo on i ja nekaj popit.

MIGI: Tu nećete.

TOMO: E baš oćemo! Jel tak, stari?

ČOVJEK: Zakaj ne? Sam, odveži me.

(TOMO odveže ČOVJEKA, MIGI ih promatra, TOMO i ČOVJEK odu do stola, sjednu, TOMO toči rakuju u dvije čaše)

TOMO: Može?

ČOVJEK: Sam ti pusti nek teče.

(TOMO natoči do vrha)

ČOVJEK: Živio!

TOMO: Živio!

(ČOVJEK i TOMO piju, MIGI bjesno ode do MALOG, pričaju potiho)

ČOVJEK: I kaj, vi se dečki često tak igrate?

TOMO: Vježbamo.

ČOVJEK: Zajebavate poštene ljudi.

TOMO: Ti baš nisi pošten.

ČOVJEK: Nisi ni ti. TOMO: Dobro, kaj sad oćeš, da te prijavim?

ČOVJEK: Znam da nećeš.

TOMO: Možda i oću.

ČOVJEK: Morat ćeš onaj auto spomenut.

TOMO: Auto nije bitan.

ČOVJEK: A drugi?

TOMO: Koji drugi?

ČOVJEK: Kaj ćeš reć murji, koliko si ubojica pustio?

TOMO: Ti si mi prvi.

ČOVJEK: Nekad moraš počet.

TOMO: Kaj me sad jebeš?

ČOVJEK: Ne jebem te. Sam ti kažem kak stvari stoje.

TOMO: A ja ti kažem da me baš boli za to! Jedino kaj oću je nać mrcinu kaj mi je starog... ma, znaš kaj... (natoči im opet) Živio!

ČOVJEK: Živio!

TOMO: Još?

ČOVJEK: Sam ti daj.

(TOMO natoči opet, priđe im MALI)

MALI: Migi mi je reko.

TOMO: Kaj pričaš mali?

MALI: Reko mi je.

TOMO: Kaj?

MALI: Sve. Za starog. Kaj je radio i to.

TOMO: Migi sere!

(MIGI im priđe, ČOVJEK ih gleda svu trojice i ništa mu nije jasno)

MIGI (priđe): Rekao sam mu, Tomo.

TOMO: Zakaj?

MIGI: Ima pravo znat.

MALI: Jel istina?

TOMO: Kaj, jel istina?

MALI: To. Da je stari radio za nekog tipa. Da je utjerivo dugove od ekipe. Da im je svašta radio ak ne plate, jel istina

TOMO: Je.

MALI: Ne vjerujem. Ne.

TOMO: A jel vjeruješ da imaš svoj stan? Da si dobro živo dok je stari bio živ, a, jel to vjeruješ? Pa kaj misliš da je sve ono kaj smo imali palo s neba, a jel to misliš?

ČOVJEK: Mali, niš ti danas ne pada s neba.

TOMO: Tak je. Moraš si sam uzet.

MIGI: Čuješ ga, Mali? Njemu je to super, njemu je stari bio kul.

MALI (razočarano): Zato su ga ubili.

MIGI: Al je Tomi to svjejedno kul. Jel tak, Tomo?

TOMO: Je, tak je. Pa kaj? Kaj mi ti imaš pričat? Ko te izdržava? Ja! Ja moram sranja popravlja da bi ti imo kaj pit i jest.

(TOMO ode do stola, uzme čekić u ruku i maše njime, pokazuje na strgani sat na stolu)

TOMO: Vidiš ovo?

(TOMO lupa čekićem po stvarima na stolu dok govori)

TOMO: To moram raditi! Misliš da mi se da? Ne da mi se. Al moram. Kužiiš? Moram!

MIGI: Ne moraš ti niš.

TOMO (prestane lupati i spusti čekić): Neg ko će? Ti? Pa kaj ti opće znaš radit? Niš! Praviš se da studiraš, a i ti i ja znamo da se pet godina nisi mako s prve i kak ti onda imaš kaj ikom pričat?

MIGI: Ja ti kažem da stari nije radio to kaj je radi...

TOMO: Al je. I da mogu i ja bi tak. Kaj znaš, možda i oću.

MIGI: Pa ćeš ko stari.

TOMO: Pa kaj! Kaj ćeš ti?

(MALI pobjesni i skoči na TOMU, udara ga)

MALI: Pička ti materina! TOMO: Aaa! Kaj ti je?

(ČOVJEK iz razdvoji)

ČOVJEK: Ej, Mali, smiri se. Pa neš valjda brata tuć?

MIGI: Ti se ne mješaj.

ČOVJEK: OK. Vidim da smetam.

TOMO: Samo ti sjedni.

MIGI: Ne. Briši!

TOMO: Sjedni!

(ČOVJEK ne zna što da napravi)

ČOVJEK: Čujte, dajte se odlučite.

(MALI dohvati pištolj iz TOMINOG stražnjeg džepa i uperi ga u ČOVJEKA)

MALI: Odlučili smo.

(TOMO krene prema MALOM)

(MALI repetira pištolj, TOMO ustukne)

MALI (TOMI): Više nije. (ČOVJEKU) Ajde, mrcino, izaži dok te nisam upuco.

ČOVJEK: A niš, idem ja.

(ČOVJEK odlazi, zaobiže cipele i zastane pred vratima)

ČOVJEK: I dajte, dečki, maknite te cipele, neko će jednom past.

(MALI dohvati čuturu i baci je na ČOVJEKA)

MALI: I ovo si ponesi!

(ČOVJEK se sagne, uzme čuturu i izjuri van, MIGI priđe MALOM)

MIGI: Mali, daj to. Ajde, daj.

(MALI da pištolj MIGIJU, MIGI ga zakoči)

MALI: Nisam mislio pucat.

MIGI: Znam da nisi.

MALI: Sam sam htio da ode.

(TOMO sjeda sam za stol, prije)

TOMO: OK, ajmo sve zaboravit.

MALI: Kak? Kak?

(MALI skida košulju)

TOMO: Zakaj je sad skidaš?

(MALI dobaci košulju TOMI)

MALI: Ti je nosi.

KRAJ

Kolo 4, 2001.

4, 2001.

Klikni za povratak