Tragedije

Još je prije četrdesetak godina Jan Kott u svojoj kanonskoj šekspirološkoj knjizi Shakespeare naš suvremenik zapisao da je bibliografija disertacija i rasprava o Hamletu dva puta opsežnija od telefonskog imenika Varšave. U hrvatskome leksikonu djela svjetske književnosti zastupljeno je pet od deset Shakespeareovih tragedija. Likovi poput Hamleta i Jaga, Othellova zastavnika, postali su »univerzalnim simbolima tipova duševnih stanja i ponašanja, tako nam dobro znani, bliski, prepoznatljivi«, piše u svojoj studiji Neka veća stalnost Janja Ciglar-Žanić. Uopće, teško se može reći da bardove tragedije pripadaju najboljim djelima svjetske književnosti. Svojim značenjem, aktualnošću i neizmjernim reinterpretativnim materijalom, ove tragedije odavna nadmašuju takve uopćene i generalizirane stavove.