Plava ptica

Belgijskoga književnika Mauricea Maeterlincka (1862-1949) književni povjesničari i teoretičari smatraju osnivačem magičnog teatra i jednim od najznačajnijih predstavnika simbolizma u književnosti. Zarana slavljeno i prevođeno, pa tako i na hrvatski jezik (Vienac 1893, 1896, 1903), Maeterlinckovo pjesničko, esejističko i dramsko djelo biva uzorom mnogim književnicima, od Rilkea do Ionescoa.

Plava ptica, poetična feerija u šest činova i dvanaest slika, praizvedena u režiji Stanislavskog u Moskvi 1908., doživjet će brojna uprizorenja i ekranizacije širom svijeta sve do danšnjih dana. Razlog je tomu, osim izvanrednog osjećaja za nadnaravnu scenu, moralna, duboko humana te kontemplativna narav samog djela. U vilinskom i snolikom svijetu, dva siromašna djeteta traže Plavu pticu, simbol sreće, no tajnu života i sreću pronalaze u sâmome traganju.