Talijanske pjesme preveo Frano Čale, priredio Slobodan Prosperov Novak
U Matičinu izdanju Bobaljevićevih pjesama zajedno se prvi put objavljuju njegove talijanske i hrvatske pjesme koje se, prema priređivačevu mišljenju, vrijednosno i tematski teško mogu odvojiti, budući da je Bobaljević pjesnik ujednačenih stihova.
Pjesnik boli i kontrasta, sa smislom za sve što je prožeto razlikama i oprečnostima, Dubrovčanin Sabo Bobaljević (1530-185) pjesnik je eruptivne naravi, zaokupljen sobom, sudbinski određen svojom bolešću (luesom) zbog koje je mnogo patio te napokon i potpuno oglušio, a na račun bolesti dobio je i nadimak Glušac. Kao vrhunski majstor ljubavnoga stihotvorstva i manirist bez premca, Bobaljević je uvrštavan u mnoge talijanske antologije. U poeziji je našao mjesto gdje je mogao uklanjati velje jade gore od smrti.
U pjesmi Vuk, to je vuk! opisao je svoju hudu sudbinu kao hajku na vuka koji je zapravo tek umiljati, kućni pas.
Biblioteka Parnas. Niz Književnost, urednica Jelena Hekman. - Pogovor priređivača
Klikni za povratak