Pjesme

Pjesnički opus književnika Tome Podruga (1931–2022) nastajao je u vremenskom rasponu duljem od pola stoljeća. Iako generacijski pripada naraštaju razlogovaca, od drugih pjesnika ovoga naraštaja Podruga izdvaja specifičan, smiren i nepatetičan izraz te tematska usredotočenost na temeljne egzistencijalne probleme.

Toma Podrug objavio je devet pjesničkih zbirki: Pragovi (1965), Paljevina (1965), Pohod (1971), Proplanak (1985), Plavet (1995), Podne (2002), Popodne (2005), Predvečer (2012), Ponoć (2018); a u knjigu Pjesme uvršten je izbor iz njegova cjelokupnoga poetskoga opusa, koji čitatelju otkriva pjesnika nagnutoga nad sebe i duboko zapitanoga o odnosima čovjeka i svijeta.

Pogovor izabranim pjesmama napisao je književni kritičar Davor Šalat, koji o Podrugovu pjesničkom postupku piše: „Spuštajući se u najdublja pitanja o samome sebi, Podrugov pjesnički subjekt ne proživljava iskustvo samo vlastite introspekcije, nego i primjer krize identiteta i smislenosti svakoga pojedinog čovjeka, zapravo čovjeka općenito. Zato opsesivna ustrajnost njegove poezije u samospoznaji nipošto nije samo neki privatistički napor. Ona svakoga čitatelja uvodi u potragu za vlastitim identitetom u kojoj sudjeluje baš svaki čovjek, tako da Podrugov subjekt zapravo ima ulogu samo 'prvoga među jednakima' koji u ime svih drugih istražuje tajne vlastitog i svačijeg postojanja.“