Kazalište na samrti

Jean-Luc Jeener u knjizi Kazalište na samrti  ide »protiv struje« i ispisuje strastvenu apologiju kazališta utjelovljenja, kazališta u čijem se središtu nalazi cjeloviti čovjek i koje predstavlja vjeran odraz naše humanosti.  

Jeener pokazuje da je takva koncepcija kazališta danas ugrožena jer ju je dio redatelja i kritičara spreman žrtvovati za volju popularnih zabavljačkih formi ili neskrivenih ideoloških projekata. U tome je smislu njegova knjiga pledoaje za teatar koji kod gledatelja potiče identifikaciju te, u najboljim europskim tradicijama, počiva na glumcu i dramskoj riječi.