Judita

»Pojava prvotiska Marulićeve Judite, kojemu ove godine obilježavamo petsto­tu obljetnicu, za hrvatsku je književnost i kulturu neobično važan događaj i ako ga promotrimo iz kulturnog obzora onog vremena, i ako iz današnjice gledamo na njegovo značenje u proteklih pet stoljeća. Kada je u ljeto 1521. u Veneciji otisnuta, Judita u tom svjetskom sjedištu tiskarstava i knjižarstva vjerojatno nije privukla gotovo nikakvu pozornost (izvan uskoga kruga onih koji su se trudili oko njezina nastanka, a o kojima će uskoro biti više riječi). Nije čudo što je tako: tekst joj nije bio na latinskom ili talijanskom, jezicima koji su tada dominirali u mletačkom tiskarstvu i kulturi uopće; nevelika op­segom (76 stranica) i jednostavna grafičkom opremom, nije se nimalo isticala među više od 150 naslova što su samo te godine objavljeni u gradu na lagu­nama.

No zato je na istočnoj obali Jadrana – ponajprije u Marulićevu rodnom Spli­tu, a ubrzo i šire – dolazak tog skromnog sveska značio uistinu nesvakidašnju novost, pa i događaj posve jedinstven. Zaključak o iznimnoj važnosti prvoti­ska temelji se, u isprepletenoj i neodjeljivo povezanoj argumentaciji, na njego­vu pismu, jeziku i, osobito, književnom statusu. Prije svega, Judita je jedna od prvih knjiga na narodnom jeziku koje su tiskane latinicom (a ne glagoljicom ili ćirilicom). Nadalje, Judita je prvo tiskano autorsko književno djelo na hr­vatskom jeziku (prije nje postojale su knjige na hrvatskoj redakciji crkveno­slavenskoga ili na manje ili više stiliziranoj čakavštini, ali to su bili liturgijski, teološki ili nabožni priručnici – misali, brevijari, lekcionari i sl.). Napokon, Judita nije tek knjiga stihova, nego prvi autorski ep hrvatske književnosti ispjevan na hrvatskom jeziku. Taj podatak punu vrijednost zadobiva kad se zna da se u dugom razdoblju od antike pa do kraja klasicizma ep cijenio kao najuglednija književna vrsta. Afirmacijom autorskog identiteta, potvrdom pjesničkog stvaranja na vernakularu i izborom elitnog žanra Marulić je svo­jom Juditom značajno pridonio nastupu renesanse u hrvatskoj književnosti...« (Bratislav Lučin, iz predgovora izdanju).