Izabrani književni i politički spisi I.

Iz Predgovora:

"Ima više valjanih razloga na koje se možemo pozvati kad kažemo da je Josip Juraj Strossmayer jedinstvena pojava u hrvatskoj politici i kulturi XIX. stoljeća. Visoki crkveni dostojanstvenik, a ujedno ideolog i neformalni vođa jedne od najutjecajnijih naših političkih stranaka toga doba, govornik svjetskoga glasa i pisac oštroumnih propovijedi, poslanica vjernicima i pisama istaknutim suvremenicima i u domovini i u Europi, a uza sve to najveći dobrotvor u cjelokupnoj hrvatskoj povijesti do danas, koji je ne samo pomogao i uzdigao mnoge znamenite naše pojedince nego i bitno unaprijedio cjelokupnu hrvatsku znanost, umjetnost i kulturu uopće, Strossmayer je, skupivši i povezavši sve te značajke, koje su rijetke i svaka za sebe, a još rjeđe ovako sjedinjene u jednoj osobi čineći je doista svestranom, u javnom životu Hrvatske već tada postao i do danas ostao kultno ime nacionalnog velikana. A ipak, kao što to često biva s velikim ljudima, oko njega se još uvijek, u nekim aspektima njegova djelovanja, javljaju veća ili manja nerazumijevanja, iz kojih proizlaze i veće ili manje kontroverzije. Strossmayer je još uvijek tema bremenita nesporazumima, koji se još nisu do kraja razmrsili, iako stvarnih razloga za te nesporazume zapravo i nema" (Dubravko Jelčić)

O knjizi:

Zahvaljujući autentičnosti teksta popraćenog znalačkim predgovorom priređivača ovog izbora Dubravka Jelčića svakom će se čitatelju otvoriti novi obzori o svemu što je i zašto je Strossmayer govorio o prevažnom problemu katoličke crkve.
     Napose će biti nakon toga usvojeni i Jelčićevi dokazi o dodirnim točkama bliskosti ključnih stavova Strossmayera i Starčevića. »Što iz toga možemo zaključiti?« — pita se Jelčić, i odmah odgovara: »Samo to da se Starčevićevo ekskluzivno i eksplicitno hrvatstvo nije u biti razlikovalo od Strossmayerova programskog jugoslavenstva« (Vlatko Pavletić, Naljepnice za Biskupa, Vijenac, br. 311, 2. veljače 2006).

U prvoj knjizi izabranih Strossmayerovih radova otisnuto je četrnaest njegovih govora izrečenih u razdoblju od 1850. do 1884. i memorandum ruskoj vladi iz 1876. (XIII. govor otisnut je usporedno na  latinskom i hrvatskome jeziku; hrvatski prijevod Andrije Spileteka potječe iz 1929).