priredio Vinko Brešić
U poznatoj studiji o Vrazu (MH, 1909) Branko Vodnik piše o njemu da je bio najizrazitiji književnik preporodnoga doba i veći Ilir i od sama oca ilirizma Ljudevita Gaja, te da je Vrazu književnikovanje jedino zvanje, pa je Vraz s obzirom na svoje zvanje ujedno i prvi hrvatski književni bohem. Takve ocjene, uz neke ograde, stoje i danas kada se Vrazov pjesnički opus spominje tek prigodice ili u književnim povjesnicama.
No, Stanko Vraz (1810-1851), Ilir iz Štajerske, dugogodišnji Matičin tajnik, pokretač i urednik »Kola«, autor je ponajboljih hrvatskih romantičarskih pjesama zbog kojih je za života smatran najvažnijim hrvatskim pjesnikom. Suprotno odnodobnoj, prevladavajućoj propagandno-budničarsko-domoljubnoj poeziji, Vraz je strasno pjevao o ljubavi, posvetivši najbolje pjesme Ljubici Cantily, hrvatskoj Lauri, trudeći se približiti hrvatsko pjesništvo vrijednostima europskih književnosti.
Biblioteka Parnas. Niz Književnost, urednica Jelena Hekman. - Knjiga sadrži još i pogovor priređivača, Rječnik te izabranu Vrazovu bibliografiju
Klikni za povratak