Ne postoji u hrvatskoj književnosti pjesnik koji filozofsku misao može tako čitko, suvislo i dojmljivo izraziti poput Nikole Šopa. Rođen u Jajcu 1904., Šop se nakon školovanja u Banjoj Luci i Beogradu, gdje je teško ranjen za vrijeme njemačkog bombardiranja, doselio u Zagreb gdje je i umro 1982.
Za Šopovu su poeziju karakteristična dva tematska kruga: na početku pjesnikovanja Šop je zaokupljen svijetom ljudske i životinjske prizemnosti, idiličnoga svijeta malih ljudi, stvari, i životinja (skitnica, prosjak, gubitnik, pijetao, svrčak), svijeta za koji pokazuje toplu ljubav i razumijevanje; u zrelijoj, astralnoj fazi pjesnikovanja, Šopa određuje apstrakcija i misaona lirika prožeta pojmovima svemira, beskraja, vječnosti, duhovnosti, lirika neponovljive imaginacije i inovacije.
Biblioteka Parnas. Niz Književnost, urednica Jelena Hekman. - Knjiga sadrži još i pogovor priređivača
Klikni za povratak