Izabrana djela

Izbor iz pjesničkog i novelističkog opusa dvojice autora, te iz Matijaševićeva dramskog stvaralaštva, možda ponajbolje potvrđuje težinu Barčeve sintagme o »veličini malenih«. Radi se, naime o dvojici već zaboravljenih i »prešućenih«, ali svakako značajnih međuratnih književnika.

Vlado Vlaisavljević (Jastrebarsko, 1900 - 1943), autor antologijske Balade o Tounjčici, isprva se javio kao pjesnik zavičajnih pastoralnih slika da bi u kasnijoj fazi njegovu poeziju tematski odredili egzistencijalni motivi, poput, primjerice, tjeskobe i straha, pa se Vlaisavljevića može svrstati u začetnike egzistencijalizma u hrvatskoj književnosti. Još je 1941. Ivan Goran Kovačić zamijetio kao glavnu stilsku osobinu Vlaisavljevićeve »poezije slika«, lakoću metaforiziranja, osobinu koju je zadržao i u svojoj liriziranoj prozi.

Marijan Matijašević (Aljmaš, 1910-Zagreb, 1945), jedan u nizu hrvatskih književnika nestalih u komunističkim čistkama, pjesnik iz kultne zbirke Lirika šestorice, autor je tankoćutne, intimne i bukoličko utopističeke lirike, ali i snažne kritičke, društveno-socijalne poruke, kako u lirici, a tako i još više u novelističkom i dramskom opusu, predstavljenom u ovom izdanju s novelama iz periodike, te s odličnom dramom U brodolomu i tek nedavno pronađenom dramom Aljmaš.