Hrvatski stihovi i proza

»Marko Marulić po općem je sudu središnja književna pojava hrvatskoga XV. i XVI. stoljeća i nacionalni klasik, no temeljne značajke njegova djela, pa ni njegova života, nije lako ukratko sažeti. Nije čudno što je tako: posrijedi je pisac koji je stvarao na razmeđu dviju epoha, bio je kršćanski moralist, ali i humanistički pjesnik i renesansni građanin, pisao je na tri jezika, a u njegovu opusu isprepleću se staro i novo, domaće i europsko, ovozemaljsko i vječno. Opsežnost, višejezičnost, tematska i žanrovska razvedenost osnovna su svojstva koja se uočavaju pri svakom sustavnom pristupu Marulićevu književnom djelu, a pridodati im valja i sposobnost usvajanje različitih književnih poticaja, razvijenu jezičnu i književnu kompetenciju te autorsku samosvijest kao izrazit signum temporis.

(…)  Iznimno cijenjen još za života, potomcima je Marulić postao uzornom i simboličnom figurom, likom čija nadahnjujuća snaga traje u vremenu. Danas, zahvaljujući trudu mnogih znalaca, drevni hrvatski začinjavac i ugledni europski humanist doživljava vlastitu renesansu« (Bratislav Lučin).