Hermeneutička fenomenologija kao angažman

S jedne strane tradicija Husserlove škole a s druge strane prevladavanje Husserlove metode stroge redukcije i disciplinarno shvaćene i određene filozofijske hermeneutike, temeljne su pretpostavke za prihvaćenje teorije austrijskoga filozofa i sveučilišnoga profesora Rainera Thurnhera (1948) i njegova shvaćanje hermeneutičke fenomenologije kao angažmana .

U tom smislu, Thurnher ide Heideggerovim putem prakticiranja filozofijske hermeneutike koja neprestano propituje cjelokupnu filozofsku tradiciju, otvarajući se istraživanju izvornosti fenomena u svim područjima zbilje, vodeći pri tom računa da je naše razumijevanje uvijek prožeto i obilježeno nekim prethodnim - moguće nejasnim ili netočnim - razumijevanjem pojava koje istražujemo. Fenomenolog se, prema Thurnherovim riječima, angažira za svijet života i za to da se čovjek bolje pojmi i snađe u tom svijetu, i to u konkretnom svijetu svakodnevice, a shodno tome fenomenologija je kultura racionalnosti koja dopunjava znanstvenu racionalnost, prema njoj je komplementarna.

Matičino izdanje donosi izbor ponajboljih i najvažnijih Thurnherovih rasprava na temu filozofijske hermeneutike kao angažmana, rasprava koje na osebujan način osvjetljavaju domete na tom polju u djelima Husserla, Poppera, Platona, Nietzschea i posebice Heideggera.