Gioachino Rossini

»Kada je riječ o Rossinijevim manama, i njih moramo promatrati iz drugoga očišta. Nemar pri uglazbljivanju teksta dobrim dijelom potječe iz čiste muzikalnosti njegova nadahnuća. Glazba kao čisti zvuk, ritam kao čisti ritam, značili su mu apsolutno sve; riječi gotovo ništa. Kažu da je jednom rekao: Dajte mi popis rublja za pranje i ja ću ga uglazbiti. Mogao je skladati u bilo kakvim uvjetima, pa je to i činio: usred nevezana razgovora s prijateljima, uz galamu prepisivača, pri ribolovu i u postelji. Ta muzikalnost zacijelo je i najveća njegova draž: njoj je dugovao spontanost, živost i ljupkost, koje su glavne odrednice njegova djela. Nije uvijek najbolje koristio taj svoj izvanredan prirodni dar, ali će nam rijetko kada dopustiti da zaboravimo da ga je posjedovao. Jer, glazba mu je vazda neprijeporno muzikalna; posvemašnja suprotnost Meyerbeerovoj glazbi, i to je razlog što ostaje toplo zapisan u srcu većine glazbenika, bez obzira na mane i nedostatke« (Francis Toye)


Utemeljena na trosveščanoj Rossinijevoj biografiji koju je napisao Giuseppe Radiciotti (1927-1929), Toyeova knjiga iz 1934. predstavlja prvu Rossinijevu biografiju na engleskome jeziku. Riječ je o živopisnome djelu koje je s pravom doživjelo brojna izdanja na raznim jezicima. Osim skladateljeva životopisa, knjiga donosi i bogatu dokumentarnu građu i kritičke osvrte na sama djela, kao i njihove repertoarne sudbine.