Franjevačka književnost u Bosni u XVIII. stoljeću

Dragocjena hrestomatija ulomaka iz književnih djela bosanskih franjevaca donosi izabrane spise duhovnog, povijesnog, filološkog, pravnog i svakodnevnoživotnog značaja, što su ih bili napisali i objavili franjevci tadašnjih franjevačkih provincija – Stjepan Margitić, Ivan Stražemanac, Tomo Babić, Lovro Bračuljević, Marijan Lekušić, Stipan Badrić, Jeronim Filipović, Antun Bačić, Filip Lastrić, Petar Knežević, Nikola Lašvanin, Marko Dobretić, Bono Benić, Emerik Pavić, Jerolim Lipovčić, Marijan Bogdanović i Vice Vicić. Pisci raznolikih smjerova i nagnuća, svojom su zabilježenom riječju bitno pridonosili koliko održavanju kulturnoga standarda hrvatskoga pučanstva, posebice kršćanske pobožnosti, toliko i oblikovanju kasnijega hrvatskog standardnog jezika u njegovu predstandardnom razdoblju. U povijesti hrvatske književnosti većina je autora tek u naše doba stekla svoje zasluženo književnopovijesno »mjesto«.

Književna djela bosanskih franjevaca nastajala su ponajprije radi praktičnih potreba tadašnjega puka, radi širenja i primjene kršćanskoga nauka u životu vjernika. Određena prosvjetnom i odgojnom funkcijom vjerskog i moralnog poučavanja, književnost bosanskih franjevaca ne odiše naročitim umjetničkim izrazom, premda se mjestimice može naići na djela izvorne i znatne umjetničke vrijednosti i znanstvene akribije.

Priređivač, fra Marko Karamatić, ugledni je književni povjesničar, profesor Franjevačke teologije u Sarajevu.