Balade Petrice Kerempuha,

»Zbirka pjesama Miroslava Krleže, objavljena 1936. U drugom izdanju (Zagreb, 1946) sadrži 34 pjesme pisane kajkavskim dijalektom, s osloncem na jezik starije kajkavske književnosti, što omogućuje širok izbor riječi i poprima osobine izgrađenog idioma obrazo vanoga građanstva. Pjesme su različite duljine, stihovnih oblika i ugođaja. Ujedinjuje ih fiktivni autor i kazivač Petrica Kerempuh, legendarni lik iz pučke predaje i kajkavske književnosti, poznat iz djela Jakoba Lovrenčića (1787–1842) Petrica Kerempuh iliti čini i živlenje človeka prokšenoga (Varaždin, 1834), a oblikovan prema modelu srednjovjekovnog tipa vaganta — pjesnika lutalice, probisvjeta i lukavog varalice, kojemu je pripisana izrazito kritička svijest potlačenog seljaka i rezigniranog buntovnika. Dulje su pjesme narativnoga karaktera (Keglovichiana), prelaze i u svojevrsnu kritičku viziju nacionalne povijesti (Planetarijom), a kraće (Sanoborska, Krava na orehu, Bogečka) oblikovane su kao slike pojedinih situacija i primjera okrutnosti srednjovjekovnog života te uzalud nosti otpora. Izraz odlikuje izuzetno bogatstvo riječi i sintagmi tipičnih osobito za staru kajkavsku književnost, kao i bogata metaforika te uporaba figura dikcije, ponavljanja i igre riječima. Opći je ton izlaganja ironičan, često prelazi u sarkazam, s izrazitom sklonošću prema groteski. Premda pojedine pjesme djeluju i kao samostalna ostvarenja, zbirka je ujedinjena osim likom i jedinstvenom slikom svijeta sjeverne Hrvatske u srednjem vijeku, koja se može shvati ti i kao obrazac sudbine hrvatskog naroda s naglašenim protestom protiv društvene nepravde, oblikovane vrhunskom porabom svih sredstava pjesničkog izraza«.
Milivoj Solar, Književni leksikon