Nina Aleksandrov-Pogačnik

Nina Aleksandrov-Pogačnik rođena je 1943. u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju te na Filozofskom fakultetu diplomirala jugoslavistiku i komparativnu književnost. Na istom je fakultetu i doktorirala temom o književnopovijesnoj metodologiji Branka Vodnika (objavljeno kao knjiga U sjeni mrtve paradigme, 1987). Kolegije iz teorije te hrvatske i svjetske književnosti predavala je na četiri sveučilišta (Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 1971-1981; Pedagoški fakultet Sveučilišta u Osijeku, 1981-1991; Pedagoška fakulteta, Univerza v Mariboru, 1991-1999; Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 1999-2009). Primarni joj je akademski interes bila problematika teorije i metodologije književne historiografije, a svoj je pristup izgradila na hermeneutičkom razumijevanju dijalektike oblika i smisla, što ga je jednako suvereno demonstrirala u čitanjima djela Matoša, Polića Kamova, Krleže ili Slavičeka. Od studentskih dana je prevodila sa slovenskog, ponajprije poeziju (Prešeren, Murn, Kosovel, Zajc, pjesnici slovenske avangarde; u 100 djela književnosti jugoslavenskih naroda, sastavio V. Pavletić et al., 1966, ²1968, ³1969, ⁴1970, ⁵1980; 100 romana književnosti jugoslavenskih naroda, sastavili V. Pavletić i D. Arežina, 1982; 100 pjesnika književnosti jugoslavenskih naroda, sastavio V. Pavletić, 1984), roman F. S. Finžgara Sluškinja Ančka (1974), kao i znanstvene radove s područja sociologije i politologije (u Naprijedovom nizu Hrestomatija političke znanosti), te knjigu Za politologiju: politička znanost u prijelaznom razdoblju Adolfa Bibiča (1981). Preminula je u Zagrebu 2022.