Thomas Mann, njemački književnik (Lübeck, 6. VI. 1875 – Kilchberg kraj Züricha, 12. VIII. 1955). Prozaik, esejist i kritičar, jedan od najznačajnijih njemačkih autora 20. stoljeća. Potječe iz ugledne građanske obitelji. Godine 1901. objavio je romansiranu kroniku propasti patricijske obitelji pod naslovom Buddenbrookovi (Buddenbrooks), jedan od najznačajnijih modernih njemačkih romana. Iako je rano stekao svjetski ugled, prije svega romanom Buddenbrookovi, novelom Smrt u Veneciji (Der Tod in Venedig, 1912) i romanom Čarobna gora (Der Zauberberg, 1924), a 1929. dobio je i Nobelovu nagradu za književnost, nacistička politička kampanja 1933. prisiljava ga na odlazak u Švicarsku. Od 1939. do 1952. živio je u SAD-u, a posljednje godine života proveo je u Švicarskoj. Bio je oštar kritičar fašizma, a svojim se djelima iskazivao kao predstavnik istinskog europskoga građanskoga humanizma. Važniji romani: Josip i njegova braća (Joseph und seine Brüder, I–IV, 1933–42), Doktor Faustus (1947), Ispovijesti varalice Felixa Krulla (Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull, 1922. i 1954), Lotta u Weimaru (Lotte in Weimar, 1939), Izabranik (Der Erwählte, 1951).