Milovan Tatarin

Milovan Tatarin rođen je 1965. u Osijeku. Na Filozofskom fakultetu u Osijeku predaje kolegije iz stare hrvatske književnosti.

Objavio je: Polomljeno poetičko zrcalo (SKUC, Osijek, 1991), Od svita odmetnici: rasprave o nabožnim temama u Slavoniji u 18. stoljeću (Književni krug, Split, 1997), Zaboravljena Oliva: rasprave o hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća (Matica hrvatska, Zagreb, 1999), Povijest, istina, prašina: skeptički ogledi (Znanje, Zagreb, 2002) Bludnica i svetica: starohrvatska legenda o Mariji Egipćanki (Naklada Ljevak, Zagreb, 2003), Kućni prijatelj: ogledi o suvremenoj hrvatskoj prozi (Mozaik knjiga, Zagreb, 2004), Feniks: život i djelo Nikolice Bunića (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2004), Potpisnik ovih redova: književne i kazališne kritike (Matica hrvatska Ogranak Osijek, Osijek, 2005), Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske: prilozi hrvatskoj nabožnoj književnosti 18. stoljeća (Disput, Zagreb, 2007), Čudan ti je animao čovjek: rasprave o Marinu Držiću (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2011), Na korist i zabavu Slavonaca: rasprave i prilozi slavonskoj književnoj kulturi 18. i 19. stoljeća (Matica hrvatska, Zagreb, 2018), Zvijezda baruna Beckersa: sentimentalna povijest Nutarnjega grada (Matica hrvatska, Zagreb, 2019).

Jedan je od urednika Leksikona Marina Držića (Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2009).

Godine 1999. nagrađen je Godišnjom državnom nagradom Republike Hrvatske za znanost u području humanističkih znanosti za knjigu Od svita odmetnici, a 2008. nagradom »Judita« za knjigu Ljubavi nebeske, ljubavi zemaljske koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.