Autori

Andrija Kačić Miošić

Andrija Kačić Miošić

(Iz Predgovora)

Andrija Kačić Miošić pripada nizu vrsnih kulturnih djelatnika franjevaca Bosne Srebrene, a poslije Franjevačke provincije Sv. Kaja (nastale nakon diobe Bosne Srebrene, 1735), koja se od 1743. zove Provincija Presvetog Otkupitelja. Njegovi prethodnici bili su vrsni pastoralci i pisci: Matija Divko­vić, Pavao Papić, Pavao Posilović, Stjepan Matijević, Ivan Ban­dulavić, Ivan Ančić, Stipan Margitić, Lovro Šitović, Tomaš Babić, Filip Grabovac i dr., ali ih je Kačić sve, ako se promotri povijesni tijek hrvatske književnosti, cijelim svojim djelom, posebice Razgovorom ugodnim, nadvisio. Njegov je Razgovor nametnuo model književnoga stvaranja koji se pokazao iznimno plodan i inspirativan, koji je i u svoje vrijeme i dugo poslije zadovoljavao važnije potrebe pretežitog dijela hrvatskoga puka i recipijenata općenito. Ovim se djelom u Hrvata pojavila knjiga koja će se obilno čitati i pamtiti, slušati i dalje (pa i usmeno) prenositi. Po recipijentskom odzivu na hrvatskome kulturnom prostoru Kačiću nema premca.

On je bez premca među hrvatskim književnicima i po svome književnom konceptu: uspio je zatomiti svoju učenost i spustiti se na razinu običnog čovjeka, uskladiti se s mišljenjem prosječnog recipijenta. U svome se djelu predstavlja kao starac Milovan (Mjelovan), pjevač guslar, slijepi starac, hineći da je slijep kao Homer ili neki od starih rapsoda. I kao takav obilazi gotovo sve hrvatske krajeve kako bi upoznao njihova identitetska obilježja. Najviše je i boravio i istraživao u dalmatinskom području. U tom prostoru koji ima znatne drevne i mitske odlike, gdje je kultura i civilizacija uglavnom obilježena prastanjem, stvarni je kontekst Kačićeva djela. Učeni pak Kačić znao je udahnuti autentične misli i svježi dah u taj kontekst, znao je ono što je trebalo znati za književnu umjetnost: oblikovati zbilju tako da sve djeluje prirodno i naravno, lišeno privida učenosti, a opet smišljeno i učeno, po mjeri čovjeka kojemu se obraća, antropološki uvjerljivo, prikladno za ugodno čitanje, ali i za kolektivno pamćenje.

Kačić je objedinio povijest i poeziju, discipline koje su se povezivale i rješavale još od Aristotelova vremena. Njihovim međuovisnim odnosom stvarao je i ostvario djelo kojim ne smije iznevjeriti svog recipijenta, svog pobru, legendarnog sugovornika koji kao da je stalno pokraj njega i kao da mu šapuće što treba učiniti. Ako koji put zakaže on, pjesnik i povjesničar Kačić, tu je posestrima vila koja neće i ne može iznevjeriti svoje miljenike. Kačić je bio miljenik dobre planinske vile (muze), koja obitava, predaje kažu, na Velebitu, Mosoru, Biokovu ili drugdje u gorama, rijekama, jezerima i morima. Čudesnim nekim savezom združili su se u jedno i stvorili djelo.

...

Knjige

Izbor iz djela

Izbor iz djela

409 str.

2022.