Francuski pjesnik, povjesničar i satiričar (8. II. 1552 – 9. V. 1630). Uvjereni kalvinist, u doba vjerskih ratova borio se na strani Henrika IV. Autor zbirke soneta, stanci i oda Proljeće (Printemps, 1570), Opće povijesti (Histoire universelle, 1616–20), satiričkoga romana Pustolovine baruna Faenestea (Aventures du baron de Faeneste, 1617–1630). Jedan od prvih predstavnika književnog baroka u Francuskoj. Ogorčen ubojstvom Henrika IV, objavljuje svoje glavno djelo, spjev Tragičari (Les Tragiques, 1616), nastao na satiričkoj i lirskoj tradiciji protestantskoga pjesništva i pamfleta, u kojemu angažirano i izražajno napada dvoličnost katoličkih vladarâ, opisuje muke seljaka i mučeništvo protestanata u Francuskoj u XVI. stoljeću.