Željko Knežević

Željko Knežević rođen je 14. prosinca 1943. u Gor­njem Rajiću. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu i u Okučanima, gimnaziju u Novoj Gradiški, a diplomirao je 1976. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je, između ostaloga, tajnik Društva hrvatskih književnika od 1985. do 2008. godine.

Objavio je 14 tiskanih zbirki pjesama (od Pepelom i ružom, 1971, do Dom za pčele samice, 2015)  i jednu elektroničku (Tvoja ljubav je most, 2010). Pjesme su mu uvrštene u tridesetak domaćih i inozemnih antologija, panorama i poetskih izbora. Objavljivao je i kratku prozu, poeziju u prozi, a putopisom je zastupljen u antologiji Vinka Brešića Hrvatski putopisi (1997). Objavljuje u najznačajnijim hrvatskim književnim časopisima, a pjesme su mu prevođene na više stranih jezika.

Dobitnik je uglednih književnih nagrada: Nagrade „Antun Branko Šimić“ (za zbirku Pepelom i ružom, 1971), Nagrade „Vladimir Nazor“ (za zbirku Brdo na okupu, 1997), Nagrade „Duhovno hrašće“ (za zbirku Brdo na okupu) i Nagrade „Tin Ujević“ (za zbirku Kopito trajnoga konja, 2005).

Za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti dodijeljena mu je Povelja „Visoka žuta žita“ u Drenovcima 2013.

Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine.

Živi i stvara u Zagrebu.