David Hume, britanski filozof, ekonomist i povjesničar škotskog podrijetla (Edinburgh, 26. IV. 1711 – Edinburgh, 25. VIII. 1776). Djelovao je kao diplomat, knjižničar i državni službenik, a pisao je povijesne i ekonomske rasprave, moralno-političke oglede te širio ideje prosvjetiteljstva, a svojim je filozofskim shvaćanjima snažno utjecao na razvoj filozofije uopće. Posljednji je veliki i jedan od najoriginalnijih predstavnika empirizma, nastavljao je učenje Francisa Bacona, Thomasa Hobbesa, Johna Lockea i Georgea Berkeleya.
Glavna djela: Rasprava o ljudskoj naravi (A Treatise of Human Nature, I–III, 1739–40), Moralni i politički ogledi (Essays Moral and Political, 1741), Filozofski ogledi o ljudskom razumijevanju (Philosophical Essays Concerning Human Understanding, 1748), Istraživanje o načelima morala (An Enquiry Concerning the Principles of Morals, 1751), Povijest Engleske (History of England, I–VI, 1754–62) i Dijalozi o prirodnoj religiji (Dialogues Concerning Natural Religion, 1779).