Hugo von Hofmannsthal

»Austrijski pjesnik, pripovjedač, dramatičar i esejist (Beč, 1. II. 1874 – Rodaun, 15. VII. 1929). Već je u mladosti stekao ugled pjesmama, lirskim monolozima i jednočinkama, kao Tizianova smrt (Der Tod des Tizian), Luda i smrt (Der Tor und der Tod) i Bijela lepeza (Der Weisse Facher), te pripovijetkama Bajka 672. noći (Das Marchen der 672. Nacht) i Pismo lorda Chandosa (Der Brief des Lord Chandos), a kasnije se uglavnom posvetio kazalištu, objavivši velik broj raznolikih dramskih djela, od kojih se posebno cijene alegorijski igrokaz Svatković (Jedermann) i komedija Ćudljiv gospodin (Der Schwierige), a zapažene su i obrade antičkih tragedija Alkestida (Alkestis), Elektra i Edip i sfinga (Odipus und die Sphinx).

Dotjeranim, često virtuoznim stihovima opjevao je osobito u ranim pjesmama i dramama u stihovima samoću, prirodu i sumorne duševne ispovijedi u stilu i duhu esteticizma. Nešto se kasnije posvetio i suptilnim analizama tzv. kulta ljepote, primijetivši da on lako prelazi i u amoralni hedonizam. Povezavši tako visoko stiliziranu, pa i ekskluzivnu umjetnost tadašnjeg bečkog visokog društva sa simptomima duboke unutarnje društvene krize, osjetio je nastupajući pluralizam ukusa i sklonost prema eklekticizmu, pa je pisao u vrlo raznolikim književnim tehnikama. U izuzetno vrijednim esejima i kritikama analizirao je duh vremena, prisutan i u njegovim vlastitim književnim djelima, pa je bio izuzetno utjecajan pisac i kritičar u više europskih, pa i u hrvatskoj književnosti. Posebnu je popularnost stekao libretima za opere Richarda Straussa Kavalir s ružom (Der Rosen kavalier), Arijadna na Naksu (Adriadne auf Naxos) i Arabella«.

^{(Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 201).}