Đuro Arnold

Životopis
_____________________________________________________

1854. Rođen je 24. travnja u Ivancu kraj Varaždina od majke Sofije Vukanić i oca Ivana Arnolda, koji se 1848. s Jelačićem borio protiv Mađara te je nakon rata imenovan kraljevskim poreznikom. U braku Arnoldovih roditelja bilo je dvadeset i četvero djece, Đuro je bio devetnaesto dijete. Prve dvije godine Đuro provodi u Ivancu.

1856. Đurin otac biva premješten na službu u Krapinu, a uspomene iz tog razdoblja Đuro je zapisao u svojim Krapinskim elegijama.

1867. Nakon što je četiri razreda pučke škole završio u Zagrebu, a prva dva razreda gimnazije u Varaždinu, kao najboljeg učenika u razredu nadbiskup Haulik primio ga je u nadbiskupsko sirotište (orfanotrofij).

1873. Polaže u Zagrebu ispit zrelosti s odličnim uspjehom, nakon toga godinu dana služi u 53. pješačkoj pukovniji kao “jednogodišnji dobrovoljac”, a potom upisuje studij kao jedan od prvih studenata novootvorenog sveučilišta u Zagrebu.

1879. Nakon završetka studija filozofije kao glavnog predmeta, a povijesti i zemljopisa kao sporednih, postaje profesorom zagrebačke gimnazije. Objavljuje rad Etika i poviest.

1880. Promoviran je u prvog doktora filozofije na Zagrebačkom sveučilištu (17. srpnja). Te i sljedeće godine (1881) usavršava se na sveučilištima u Göttingenu, Berlinu i Parizu Umire mu prva žena Lujza, unuka Ivana Mažuranića.

1882–1887. Nastavlja službu (počevši od 1. listopada) u Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Zagrebu.

1887. Premješten je u Mušku učiteljsku školu u Zagrebu, a 1889. postaje njezinim ravnateljem.

1888. Objelodanjuje svoj glavni metafizički tekst Zadnja bića, kao i sustavni priručnik iz logike.

1890. Vjenčao se drugi put, Štefanijom Senečić, rođakinjom Augusta Šenoe. U prvom i drugom braku imao je sedmero djece, tri sina i četiri kćeri.

1891. 27. prosinca postaje dopisnim članom Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti (JAZU).

1892. Imenovan je začasnim članom Hrvatskog pedagoškog književnog zbora.

1893. Objavljuje Psihologiju za srednja učilišta.

1894. Imenovan izvanrednim profesorom “pedagogike i teoretičke i praktičke filozofije” (21. kolovoza).

1896. Promaknut je u kraljevskog javnog redovnog profesora. Bio je prvi profesor pedagogije na Zagrebačkom sveučilištu. Predavao je opću i specijalnu pedagogiju. Predavao je također i predmete iz filozofije i psihologije: uvod u filozofiju i metafiziku te psihologiju spoznaje i psihologiju čuvstva i volje.

1899. Akademske godine 1899/1900. obnaša dužnost rektora Sveu- čilišta. Objavio je svoju prvu pjesničku zbirku Izabrane pjesme. 14. prosinca postao pravim članom JAZU-a. Počevši od te godine pa do 1902. uređuje Matičin list “Vienac”.

1902–1909. Predsjednik je Matice hrvatske. 1907. Objavio je pjesničku zbirku Čeznuća i maštanja.

1909. Objelodanjuje radove O psihologiji bez duše i Monizam i kršćanstvo.

1913. Obnaša dužnost dekana Fakulteta te akademske godine. Osnovao je Kolo hrvatskih književnika i postao mu prvim predsjednikom.

1918. Objavio pjesničku zbirku S visina i dubina.

1923. Nakon 29 godina rada na Sveučilištu biva umirovljen na vlastiti zahtjev. Objavio je pjesničku zbirku Izabrane pjesme.

1935. Objavio je pjesničku zbirku Na pragu vječnosti.

1941. Umro je u Zagrebu 22. veljače od upale pluća. Pokopan je na Mirogoju.

^{Životopis priredio Daniel Miščin (izvor: Đuro Arnold, Izabrana djela, Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 144, MH, Zagreb 2020., str. 43-44).}
_____________________________________________________