Boris Leonidovič Pasternak, ruski pjesnik, prozaist i prevoditelj (Moskva, 1890 – Peredelkino kraj Moskve, 1960).
»Studirao je filozofiju u Moskvi i Marburgu, pridružio se futuristima, no kasnije ih je napustio i stvarao apolitičnu, artističku i intelektualnu književnost, što mu je donijelo i velike teškoće u odnosima s vlašću i vladajućom ideologijom. Objavio je brojne pjesničke zbirke, od kojih su najglasovitije Sestra moja – život (Sestra moja – žizn’), Teme i varijacije (Temy i var’jacii) i Drugo rođenje (Vtoroe roždenie), poeme Visoka bolest (Vysokaja bolezn’) i Poručnik Šmit (Lejtenant Šmidt), više novela i proznu knjigu Zaštitna povelja (Ohrannaja gramota), posvećenu R. M. Rilkeu, te slavni roman Doktor Živago.
Njegova je lirika sva u naporu traganja za savršenstvom izraza u iskazivanju naizgled beznačajnih zapažanja i dojmova, daleko od bilo kakva patosa i naglašenih osporavanja, a ipak u stalnom sukobu sa zbiljom kao suprotnosti pjesničkoj ljepoti. Relativnom jednostavnošću izraza, unatoč razvijenoj i složenoj metaforici, razbijanjem logičkih i semantičkih cjelina te disharmoniji, kao i teško dokučivoj igri različitih tumačenja, osvojila je osobito umjetnički osjetljivu publiku i kritiku.
Roman Doktor Živago, opisom sudbine naslovnog junaka, liječnika i pjesnika, u burnim vremenima rata i revolucije, s naglašenim humanizmom osjetljivog i umjetnički nadarenog pojedinca te dojmljivim ljubavnim zapletima donio mu je 1958. Nobelovu nagradu, koju je zbog pritiska tadašnje vlasti morao odbiti« (Milivoj Solar, Književni leksikon, str. 355).