Pavao Ritter Vitezović

»Rođen u obitelji koja je stekla plemstvo, školovao se kod isusovaca u Zagrebu i studirao filozofiju u Rimu. Obavljao je različite odvjetničke i pravničke poslove, pa je jedno vrijeme bio upravitelj tiskare u Zagrebu, u kojoj je tiskao i vlastite popularne zbirke i kalendare. Bio je svestrano obrazovan pisac, pa je objavljivao brojna raznolika djela na latinskom i na hrvatskom jeziku. Većina njegovih djela je prigodnog karaktera, no bio je vješt versifikator poezije na latinskom, a od brojnih i raznorodnih latinskih proznih djela najpoznatije su rasprava Croatia rediviva (Uskrsnula Hrvatska), u kojoj sve Južne Slavene proglašava Hrvatima, i Stemmatographia (Opis grbova), studije o autentičnoj i fiktivnoj povijesti grbova. Najvažnije mu je hrvatsko djelo Odiljenje sigetsko, spjev o sigetskoj borbi, koji se u prvim dijelovima razvija kao niz iskaza u upravnom govoru što ih sudionici i svjedoci bitke naizmjenično upućuju jedni drugima. Zanimljiva je i neobična kompozicija, u kojoj u trećem dijelu razgovaraju Putnik i jeka, a četvrti se sastoji od »nadgrobnica«, pa u njemu govornike zamjenjuju fiktivni epitafi hrvatskim i turskim poginulim borcima. Spjev je prikriveno polemičan prema austrijskoj politici u Hrvatskoj, pa izražava, kao i u cjelokupnom Vitezovićevoj opusu prisutnu, probuđenu svijest o nacionalnom identitetu Hrvata«.

^{Milivoj Solar, Književni leksikon, str. 501.}