Navigacija
Matica hrvatska
Izdavaštvo
Zbivanja
- Najave
- Izvješća
- Mladi glazbenici
- Filozofska škola
- Komunikološka škola
- Medijski susreti
- Knjižara
- Galerija
EU Projekt
Autori
Dunja Robić
Dunja Robić (pravim imenom Mira Dupelj, Zagreb, 13. siječnja 1922 - 20. kolovoza 1999), dramska spisateljica, romanopisac, pjesnikinja i prevoditeljica.
Diplomirala je pedagogiju i psihologiju, a doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Svoj radni vijek provela je radeći kao klinička pedagoginja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče gdje se bavila shizofrenim bolesnicima, pišući u znanstvenoj periodici o metodama andragoškog rada, teoriji komunikacije, odnosima ispitanika u psihijatriji i sl.
Umjetnički i spisateljski oblikovala se u ranoj mladosti u krugu okupljenom oko Vlade Habuneka i Družine mladih.
Njezini romani sadrže začudnu mladenačku energiju i radoznalost usmjerenu prema trivijalnom i svakodnevnom, a da pritom ni na trenutak ne upadnu u zamku beznačajnosti. U svakome od njih vidljive su kazaljke biološkog sata koje su u isti mah pokazivale učinak vremena kao moguću rezultantu sudbine kojoj nije pripalo nikakvo herojsko ili opće značenje.
Značajan je i njezin prevoditeljski rad: prevodila je s francuskoga, njemačkoga i engleskoga jezika. Prevodila je Baudelairea, Perraulta, Ionesca, Rilkea... Javljala se i kao autorica libreta za opere i scenska djela suvremenih hrvatskih skladatelja.
Mnoge njezine drame izvedene su na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, a jedan dio radio-drama izveden je i na Hrvatskoj radio-televiziji. Na stranicama Foruma i Republike objavila je nekoliko zapaženih ciklusa pjesama.
Pod pseudonimom Alka Ruben napisala je tekstove nezaboravnih šlagera Tata kupi mi auto i Ljubav nije šala.
Objavila je sljedeća djela: romane Diitrif ili kockanje za družinu, Zagreb 1996, Perivoj bez vodoskoka, Zagreb 1996; Bilo je i nije bilo, Zagreb 1997; dramu Kamen i staklo; korske recitacije Vodoskok i Orest moj brat; radiodrame: Children’s corner (1972), Zvonca (1991), Crna mačka (1991), Susjed (1992), Četiri karte(1992), Posljednja noć Matije Vlačića (1993), Dvojnik (1994), Izvor trajne radosti (1996); libreta za opere i balete: Zlato Zadra Ivana Brkanovića; Labinska vještica Natka Devčića; scenarij za balet Heloti; scenarij za oratorij Hod po mukah Ambroza Matije Gubca Ivana Brkanovića.
Diplomirala je pedagogiju i psihologiju, a doktorirala na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Svoj radni vijek provela je radeći kao klinička pedagoginja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče gdje se bavila shizofrenim bolesnicima, pišući u znanstvenoj periodici o metodama andragoškog rada, teoriji komunikacije, odnosima ispitanika u psihijatriji i sl.
Umjetnički i spisateljski oblikovala se u ranoj mladosti u krugu okupljenom oko Vlade Habuneka i Družine mladih.
Njezini romani sadrže začudnu mladenačku energiju i radoznalost usmjerenu prema trivijalnom i svakodnevnom, a da pritom ni na trenutak ne upadnu u zamku beznačajnosti. U svakome od njih vidljive su kazaljke biološkog sata koje su u isti mah pokazivale učinak vremena kao moguću rezultantu sudbine kojoj nije pripalo nikakvo herojsko ili opće značenje.
Značajan je i njezin prevoditeljski rad: prevodila je s francuskoga, njemačkoga i engleskoga jezika. Prevodila je Baudelairea, Perraulta, Ionesca, Rilkea... Javljala se i kao autorica libreta za opere i scenska djela suvremenih hrvatskih skladatelja.
Mnoge njezine drame izvedene su na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, a jedan dio radio-drama izveden je i na Hrvatskoj radio-televiziji. Na stranicama Foruma i Republike objavila je nekoliko zapaženih ciklusa pjesama.
Pod pseudonimom Alka Ruben napisala je tekstove nezaboravnih šlagera Tata kupi mi auto i Ljubav nije šala.
Objavila je sljedeća djela: romane Diitrif ili kockanje za družinu, Zagreb 1996, Perivoj bez vodoskoka, Zagreb 1996; Bilo je i nije bilo, Zagreb 1997; dramu Kamen i staklo; korske recitacije Vodoskok i Orest moj brat; radiodrame: Children’s corner (1972), Zvonca (1991), Crna mačka (1991), Susjed (1992), Četiri karte(1992), Posljednja noć Matije Vlačića (1993), Dvojnik (1994), Izvor trajne radosti (1996); libreta za opere i balete: Zlato Zadra Ivana Brkanovića; Labinska vještica Natka Devčića; scenarij za balet Heloti; scenarij za oratorij Hod po mukah Ambroza Matije Gubca Ivana Brkanovića.
