Marina Cvjetajeva

»Rođena je 1892. godine u Moskvi, u dobrostojećoj, profesorskoj obitelji. Otac Ivan Cvetaev bio je klasični filolog i izvrstan znalac slikarstva (osnovao je Muzej likov­nih umjetnosti, danas Puškinov muzej slikarstva), a majka – Ma­rija Mejn – bila je poznata pijanistica.

U djetinjstvu je Cvetaeva višekratno boravila u inozemstvu (Italija, Švicarska, Njemačka, Francuska) te je zarana dobro ovladala njemačkim i francuskim jezikom. Prvi svjetski rat, Listopadska revolucija i Ruski građanski rat bezobzirno su i trajno utjecali na pjesnikinjin život. Negativno se odnoseći prema Revoluciji, prihvatila je emigrantski život te se 1922. godine preselila s kćeri Arijadnom mužu Sergeju Èfronu, časniku koji je aktivno sudjelovao u građanskome ratu na stra­ni bijelih. Obitelj je nekoliko godina u oskudici živjela u Češkoj (1922–1925), a zatim – do 1939. – u Francuskoj. Kako je Sergej Èfron u međuvremenu počeo surađivati sa sovjetskim Narodnim komesarijatom unutarnjih poslova (NKVD) te je zbog političko--kriminalnih afera morao hitno napustiti Francusku (1937), za njim se 1939. godine uputila u SSSR i Cvetaeva, zajedno sa sinom Georgijem (Murom) koji je 1925. godine bio rođen u Češkoj.

U Sovjetskome Savezu Cvetaevu je zatekao početak Drugoga svjet­skoga rata te uhićenje muža i kćeri (pod optužbom da su špijuni). Muž joj je potom ubrzo strijeljan, a kći je u zatvoru ostala osam godina. Evakuacija u tatarstanski gradić Elabugu, u koji je Cve­taeva dospjela 18. kolovoza 1941. zajedno sa šesnaestogodišnjim sinom, nije donijela ništa dobra. Usamljena, bez posla, na rubu gladi – Cvetaeva se objesila u nedjelju, 31. kolovoza 1941. Sin je, prema nekim izvorima, odobrio taj čin, a sam je poginuo na fronti 1944. godine. Preživjela je jedino starija kći Arijadna, koja je rehabilitirana 1955. godine (mlađa kći Irina umrla je od gladi još 1920. godine – kad su joj bile tri godine).

Za života je Ma­rina Cvetaeva objavila ove knjige lirike: Večernji album (Večernij al’bom, 1910); Čarobni fenjer (Volšebnyj fonar’, 1912); Iz dviju knjiga (Iz dvuh knig, 1913); Mladenački stihovi (Junošeskie stihi, 1914); Car-djevojka (Car’-devica, 1920); Vrste (Versty, 1921); La­buđi stožer (Lebedinyj stan, 1921); Pjesme Bloku (Stihi k Bloku, 1922); Rastanak (Razluka, 1922); Kazanovin kraj (Kraj Kaza­novy, 1922); Zanat (Remeslo, 1923); Psiheja. Romantika (1923); Junačina (Molodec, 1924); Poslije Rusije (Posle Rossii, 1928). Pisala je i poeme (Poema Gore – Poèma gory,1924; Poema Kraja – Poèma Konca, 1924; Štakoraš – Krysolov, 1925; Poema Stubišta – Poèma Lestnicy, 1926. i dr.), drame u stihu (Ariadna, 1924; Fedra, 1927. i dr.), esejističku prozu (o Aleksandru Puškinu, Maksimilijanu Vo­lošinu, Valeriju Brjusovu, Osipu Mandel’štamu, Borisu Pasterna­ku, Vladimiru Majakovskome i dr.)« (Josip Užarević, iz pogovora autoričinim Izabranim pjesmama)