Leo Rafolt

Leo Rafolt rođen je 1979. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu ško­lu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 2003. komparativnu književnost i kroatistiku i doktorirao 2006. s teatrološkom temom.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu radio je od 2003. do 2017. Trenutno predaje izvedbene studije, kazališnu teoriju i teorijsku dramaturgiju te transkultural­ne tehnike izvedbenosti, kao redoviti profesor, na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osije­ku, gdje vodi i Centar za interdisciplinarna istraživanja u umjet­nosti i znanosti (InterScArt). Kao gostujući predavač boravio je na desetak europskih, američkih i azijskih sveučilišta. U nekoli­ko navrata usavršavao se na inozemnim sveučilištima i u istra­živačkim centrima, ponajviše u Francuskoj, Poljskoj, Engleskoj i Japanu.

Napisao je više od stotinu članaka za enciklopedijska i leksikonska izdanja. Urednik je nekoliko zbornika radova, suured­nik jednog leksikona (Leksikon Marina Držića, 2009), priredio je knjigu Odbrojavanje: antologija suvremene hrvatske drame (2007), tekstove za knjigu Miljenko Majetić, Između Hekube i Rabbija: dra­matološki, teatrološki i ini spisi (2017) i uredio zbornik Public Sphe­re between Theory, Media, and Artistic Intervention (2019).

Autor je velikog broja znanstvenih radova, eseja, prikaza, kritika, kao i sljedećih knjiga: Melpomenine maske: fenomenologija žanra tragedije u dubrovačkom ranonovovjekovlju (2007), Drugo lice drugosti: knji­ževnoantropološke studije (2009), Priučen na tumačenje: deset čitanja (2011), Odbačeni predmet: između filologije i izvedbe (2017), Tijelo kao glagol: japanski budo, transkulturalne tehnike i trening za izvedbu (2019), Virus in fabula (2020).

Za svoj je znanstveno-istraživački rad dobio Državnu nagradu za znanost (2008), Godišnju nagra­du Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2009) i Nagradu „Judita“ (2009). Godine 2020. dobio je Nagradu „Zvane Črnja“ za esejistiku.