Bojan Marotti

Rođen 1957. u Zagrebu, diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1982), a potom je studirao klasičnu filologiju i opću lingvistiku. Doktorirao je filologiju na Hrvatskim studijima u Zagrebu (2012).

Radi u Zavodu za povijest i filozofiju znanosti HAZU, gdje se bavi filozofijom jezika, teorijom značenja te općim i poredbenim jezikoslovljem. Predavao je povijest drame i kazališta na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, a na međunarodnome sveučilištu DIU Libertas predaje predmete iz povijesti estetike, književnosti i kazališta.

Objavio je pedesetak izvornih i stručnih radova. Uredio je pedesetak knjiga, od kojih je pet i priredio (tri kritička izdanja). Prevodi s više jezika ((engleski, talijanski, njemački, latinski, grčki). Deset godina bio je tajnik uredništva časopisa Encyclopaedia moderna.

Važnija izdanja: Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu, I. – II. (2013); Uvod u Vitezovićev Lexicon Latino-Illyricum (2014); P. R. Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum (priredio kritičko izdanje, 2010).

Rasprave (izbor): »Pojam jezika u Kruna Krstića« (2005); »Rječnik hrvatskoga filozofskoga nazivlja« (2009); »O Shaumyanovu prigovoru Saussureovu pojmu znaka« (2014).       

Za dvosveščanu knjigu Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu primio je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za područje filoloških znanosti za 2015.