Anđelko Vuletić

Anđelko Vuletić, pjesnik, romanopisac, prozaist, rođen je na Zagorcu (Ravno, Hercegovina) 6. veljače 1933. Pučku školu završio je na Trebinji, a gimnaziju u Trebinju. Filozofski fakultet upisao je u Sarajevu, ali je na prvoj godini studija uhićen zbog antidržavne i antisocijalističke djelatnosti.

Nakon izlaska iz zatvora zabranjen mu je nastavak studija ili upis na nekom fakultetu u zapadnome dijelu tadašnje države. Ne želeći napuštati zemlju, odlazi u Skoplje, a zatim u Beograd gdje završava Filozofski fakultet. Na anonimnom natječaju (1956) dobiva nagradu za roman Gorko sunce. Vraća se u Sarajevo gdje ostaje sve do 1992. godine. Budući da prije spomenutog romana nije objavio gotovo ništa, pjesnik, eto, ulazi u književnost — s romanom. Slijedi knjiga pjesama Gramatika ili progonstvo u kojoj se osjećaju tonovi dadaizma i nadrealizma, da bi u sljedećim zbirkama krenuo svojim putem — pravcem fantastike i snoviđenja.

Poezija Anđelka Vuletića prevedena je na gotovo sve europske i svjetske jezike (francuski, poljski, češki, finski, njemački, ukrajinski, ruski...), često i dvojezično, kao na primjer — francusko i njemačko izdanje. U Parizu je njegova poezija naišla na odličan prijam: Poesie '84 (Bez imalo sumnje možete tvrditi da ova poezija dolazi od velikog pjesnika...), Le Monde (Stihovi Anđelka Vuletića postavljaju pitanja koja vječito zaokupljaju čovjeka), Le Figaro (Ne događa se svaki dan da Europa upozna jednog velikog pjesnika). O književnom djelu Anđelka Vuletića objavljene su četiri znanstvene studije, sve u inozemstvu.