Taras Ševčenko

Taras Ševčenko (1814–1861), ukrajinski pjesnik. Bio je kmet, pa je otkupljen kao nadareni slikar. Zbog suradnje s ukrajinskom nacionalnom organizacijom prognan je u vojsku, zabranjeno mu je pisanje, a i nakon povratka djela su mu zabranjivana.

Njegova prva i najglasovitija pjesnička zbirka Kobzar, naslovljena prema pjevaču-recitatoru koji pjeva uz pratnju pučkoga glazbala »kobze«, sadrži pjesničke meditacije, poslanice, balade i poeme, nadahnute romantičnim zanosom barda koji pjeva o junačkoj prošlosti vlastitoga naroda, o raskošnoj prirodi, o mitovima i nesretnim ljubavima, sa stalnim motivima samotnosti junaka i tuge za domovinom. I kasnije pjesme, osobito poeme Ukleta (Pryčynna), Kate ryna, Hajdamci (Gajdamaky), Kavkaz i Hladna jaruga (Holodnyj jar), variraju i nadograđuju takve motive i raspoloženja, uz sve naglašenije veličanje Ukrajine i njezine povijesti i samosvijesti, a ismijavaju se i parodiraju ruske državne institucije. Izraz se pri tome oslanja na ukrajinsku lirsku i epsku usmenu poeziju, a odlikuje se jednostavnošću, posebnim ugođajima i melodioznošću zbog koje su mnoge pjesme uglazbljene i pjevaju se usporedo s narodnima.

Kao pjesnik u čijem je djelu došao do izražaja umjetnički usavršen stil i duh ukrajinskog usmenoga pjesništva, i koji je uspjelo izrazio nacionalnu samosvijest, shvaćen je kao bard i izuzetno je cijenjen u ukrajinskoj kulturi. (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 463)